Razlika između inačica stranice »Užička republika«

bez sažetka
{{dz|[[Užička republika (1974.)]]|istoimeni film}}
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime= Užička republika
'''Užička republika''' je naziv za veliki slobodni teritorij, nastao [[1941|za vrijeme]] [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] 1941. godine u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] u ustanku [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|jugoslavenskih partizana]] i [[Četnici|četnika]], nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije]] i posljedične uspostave marionetske [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] u rujnu 1941. godine. Vlast partizana predvođenih [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]] trajala je od 24. rujna do 29. studenog 1941. godine: početkom studenog došlo je do sukoba između (prokomunističkih) partizana i (monarhističkih) četnika u kojima su partizani na stanovito vrijeme nadvladali.
 
O Užičkoj republici je 1974. godine snimljen i [[Užička republika (1974.)|istoimeni film]].
 
=== Vlast i snage na oslobođenom teritoriju ===
U gradiću Užicu je smješten Centralni komitet [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]], te [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovni štab NOVJ]] - obje ustanove pod vodstvom [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]; izlazio je također i komunistički list "Borba". 17. studenog 1941. godine uspostavljen je Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju - tijelo koje je trebalo povezivati mrežu ''Narodnooslobodilačkih odbora'' koje su partizani uspostavljali po mjestima koje su kontrolirali, kao tijela civilne vlasti.
 
Kontrolu nad teritorijem oko Užica partizani su ostvarivali u napetoj suradnji s [[Četnici|četnicima]], čiji aese glavni štab kojemu je na čelu bio [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draža Mihailović]] nalazio u 25 kilometara udaljenom gradiću [[Požega (Srbija)|Požega]].
 
=== Sukob s četnicima početkom studenog 1941. ===
U tvornici oružja u Užicu proizvedeno je 21.000 pušaka, 2,7 milijuna metaka i 30.000 ručnih bombi koje su podijeljene ustanicima pod kontrolom partizana (njih je bilo oko 25.000, dijelom u seoskim stražama koje često i nisu znale jesu li odane Titu ili Mihajloviću, a nešto u partizanskim postrojbama koje su doista bile spremne za borbu), osim oko 1.200 pušaka i nešto municije koje su dostavljene četnicima (prema sporazumu J. B. Tita i Draže MihajlovićaMihailovića sklopljenom u selu Brajićima 27. listopada 1941.).
 
U biti, jedina veza "Užičke republike" s državnošću bila je organizirana vlast na privremeno oslobođenom području. Užička republika nije imala stalne granice, već su se one mijenjale gotovo svakodnevno sa svakim pokretom partizana i četnika na jednoj i okupatora na drugoj strani, a otprilike su zauzimale područje od rijeka [[Drina|Drine]] na zapadu [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]] na istoku i od rijeke [[Skrapež]]a na sjeveru do [[Uvac|Uvca]] na jugu.
 
2. i 3. studenog 1941. godine četnici su napali Užice u pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim gradom: u tome nisu uspjeli, a u partizanskom protunapadu je 3. studenog 1941. godine četnicima oduzeta Požega. Međutim je u borbama kod [[Kosjerić|Kosjerića]]a 7. i 8. studenog odred od oko 1.500 četnika pod zapovjedništvom kapetana Dragoslava Račića nanio ozbiljan poraz partizanima; barem 120 partizana se pritom predalo četnicima, koji su ih u grupi od ukupno 365 zarobljenih partizana predali [[Wehrmacht|Wehrmachtu]]u 13. studenog 1941. godine u selu Slovac kod [[Lajkovac|Lajkovca]]; iz te grupe, njih 263 su Nijeci strijeljali u [[Valjevo|Valjevu]] 27. studenog 1941. Četnici Draže Mihailovića, koji su sada otvoreni neprijatelji partizanima, uspijevaju ostvariti kontrolu nad znatnim dijelom oslobođenog područja na zapadu i jugu Srbije.
 
Za vrijeme ovih sukoba, Nijemci su pazili svoje vojne snage, a za svoje gubitke su vršili vrlo teške represalije: prema zapovijedi [[Wilhelm Keitel|feldmaršala Keitela]] od 16. rujna 1941. god. trebalo je za svakog ubijenog njemačkog vojnika u Srbiji (i drugdje u Istočnoj Europi) pobiti 100 talaca, a za svakog ranjenog njih 50. Nakon što je u partizansko - četničkom napadu na [[Kraljevo]] poginulo 10 njemačkih vojnika, pogubili su Nijemci 20. rujna 1941. godine čak 1.700 srpskih civila. Od 21. do 23. rujna je u [[Kragujevac|Kragujevcu]] pogubljeno oko 2.300 civila, kao odmazdu za gubitke koje su Nijemci imali proteklih dana u tom dijelu Srbije.
 
=== "Prva neprijateljska ofenziva" krajem studenog 1941.: gubitak Užica ===
Nakon 67 dana vlasti NOVJ u Užicu (od [[24. rujna]] do [[29. studenoga]] 1941.), snage njemačkog [[Wehrmacht]]a - koji je radi slamanja ustanka u Srbiji angažirao oko 80.000 vojnika - uz stanovitu potporu [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]] su partizane u ofenzivi na Užice potisnuli na jug prema [[Sandžak]]u. Ujedno su partizani posve potisnuti sa širokog ruralnog područja na zapadu Srbije kojega su do tada držali pod kontrolom. Ta je vojna akcija u desetljećima komunističke Jugoslavije bila nazivana "Prva neprijateljska ofenziva", danas neki autori koriste Wehrmachtov naziv "[[Operacija Užice]]".
 
Smatra se da su partizani u tom vojnom sučeljavali imali preko 4 tisuće mrtvih, te znatno veći broj ranjenih - gubici kakvi vojne postrojbe od dvadesetak tisuća ljudi u principu čine nesposobnima za daljnju borbu. Njemačke su snage su pretrpjele tek manje gubitke.
 
=== "Operacija Mihailović" u prosincu 1941. ===
Od 4. do 9. prosinca 1941. godine Nijemci su proveli "Oparaciju[[Operacija Mihailović|Operaciju Mihailović]]" s deklariranim ciljem da uhvate Dražu Mihailovića i razoružaju njegove četnike. U operaciji su skoro sve četničke postrojbe uspjele umaknuti izbjegavajući borbu, a nije uhvaćen ni Draža Mihailović. U manjim borbama izginulo je 12 četnika, a zapijenjenozaplijenjeno im je 317 pušaka i nešto druge opreme. Međutim su četnici izbačeni iz svih većih mjesta i udaljeni od važnijih prometnih pravaca.
 
U narednom tijeku rata su četnici Draže Mihailovića u Srbiji - nakon što su [[Četnici Koste Pećanca|četnici]] [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]] još od 18. kolovoza 1941. godine bili sklopili sporazum s Nijemcima - "legalizirani" kao pomoćne trupe okupatora u ruralnoj Srbiji, koje su narednih godina često i primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi po selima uhitili zbog suradnje s komunistima su nerijetko predavali Nijemcima i nedićevcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali), ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili. Povremeno su se četnici iz Srbije uključivali u operacije u BiH i Crnoj Gori (Zlatiborski četnički odred čak u Hrvatskoj, na plaći i opskrbi kod Talijana). Nijemci i Bugari prema vojnim snagama koje su se klele u vjernost kralju [[Petar II. Karađorđević|Petru II. Karađorđeviću]] i izbjegličkoj vladi u Londonu (i iščekivali dolazak Britanaca) ipak nisu vjerovali, te su povremeno razoružavali i zatvarali, povremeno čak i strijeljali (osobito početkom 1942.godine) četnike - koji su se međutim vrlo trudili izbjegavati sukobe s okupatorom.
 
=== Slom partizana na Zlatiboru u veljači 1942. ===
1.045

uređivanja