Ana Marija Marović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
== Životopis ==
Ana Marović potječe iz [[Dobrota|Dobrote]], gradića na istočnoj obali Kotorskog zaljeva. Anina majka bila je Marija iz obitelji Ivanović, a otac Josip Marović, sin Tome i Agnjeze, oboje iz [[Dobrota|Dobrote]]. Vjenčali su se u Veneciji, 1808. g. Naime Anini roditelji, kao i mnogi drugi Bokelji početkom 19. st., imali su osim svoga doma u Boki još i kuću u Veneciji. Tako se i djevojčica Ana rodila u Veneciji, 7. veljače 1815. g. Uz ime Ana, djevojčica je na krštenju još dobila i imena Lucija Agneza.
Kad je došlo vrijeme za školu, roditelji su joj našli kućnog učitelja. Bio je to poznat venecijanski svećenik [[Daniele Canal]]. Kad su u 18. godini Anina života njezini roditelji doznali da želi poći u samostan, u kući je nastala prava uzbuna. I roditelji i rodbina, naročito jedan stric, uložili su sve kako bi to spriječili. Stoga je Ana nastavila živjeti u roditeljskoj kuću, baveći se pisanjem poezije i [[slikarstvo|slikanjem]]. Zanimljivo je i da se je bavila [[uzgoj kanarinaca|uzgojem kanarinaca]]. Osim u poeziji i u slikarstvu Ana se trudila i u osnivanju raznih nabožnih društava, [[konzervacija-restauracija|restauraciji]] napuštenih crkava i u drugim raznim oblicima kršćanskog apostolata. Godine [[1838.]] osniva Pobožno društvo posvećeno tajni Srca Isusova, u kojemu se doskora okupilo 3 000 članova. Treba naglasiti da je ona socijalno radila ne samo u otmjenim palačama među služinčadi, nego i u siromašnim dijelovima Venecije. Zalazila je u tamne uličice velika grada i donosila siromašnoj bolesnoj djeci lijekove, hranu i odijela, koje je nabavila od novca što ga je zaradila uzgojem kanarinaca.
Kad su to okolnosti dopustile, dana 30. lipnja [[1862.]] g. pokrenula je novu žensku redovničku družbu - Pobožno djelo za otpuštene iz zatvora. Naime žene i djevojke koje bi se nakon odslužene zatvorske kazne ponovno našle na slobodi često su nailazile na zatvorena vrata svojih domova. Osnutkom te družbe Ana i mons. Canal željeli su pomoći tim ženama i vratiti ih dostojanstvenom životu. U isto vrijeme Ana nije zapustila svoj umjetnički život, posebice slikanje i pisanje. No najviše ju je zaokupljala briga kako oko sebe okupiti suradnice i kako utemeljiti novu družbu. Dana 21. studenoga 1864. obukla je s drugih sedam susestara, u prisutnosti Danielea Canala, redovničko odijelo novog instituta posvećenoga života, nazvana Družba za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu. Tom zgodom Ana uzima i redovničko ime Ana Marija. U novu kuću, novi institut 8. prosinca 1864. g. ulazi osam mladih djevojaka dovedenih iz zatvora Giudecca. Pravilo za život u institutu, koje je s. Ana Marija sastavila, odobrio je papa bl. [[Pio IX.]] i time prihvatio novu kongregaciju u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]]. Institut se tada službeno nazvao Institut sestara obnoviteljica posvećenih presvetim Srcima Isusa i Bezgrješne Marije. Svećenik [[Carlo Salerio]] 2. rujna 1815. g. u [[Milano|Milanu]] utemeljio je s Carolinom Orsenigo ustanovu koju je prozvao "Nazaretska kuća". O. Carlo nije osobno poznavao Anu Mariju Marović, ali mu je bila poznata njezina proza i poezija. Dana 16. rujna 1864. g. prvi puta slavila se misa u novoj kapeli "Nazaretske kuće". Na tu je svečanost bila pozvana i s. Ana Marija. Tom prigodom o. Carlo priopćio joj je da mu se čini da bi bilo dobro kad bi se te dvije družbe ujedinile u jednu. S. Ana Marija shvatila je da se od nje traži čin poniznosti. Skinula je svoj habit, žrtvovala svoje brižno sastavljene konstitucije i primila konstitucije i habit milanskih redovnica. Kad je poslije toga došla vrhovna glavarica nove družbe u Veneciju, s. Ana Marija u habitu te nove družbe zamolila je klečeći da ju primi u svoju družbu kao običnu redovnicu. O. Salerio poslao je s. Anu Mariju i jednu redovnicu iz Milana na audijenciju papi Piju IX. 1869. Trebalo je papi predstaviti novi institut i zatražiti odobrenje za njegov rad. Uskoro s. Ana Marija postaje i vrhovna poglavarica te ujedinjene družbe.
Redak 25:
Nakon smrti Ane Marije, 3. listopada 1887. g., otvoren je dijecezanski proces za njezinu beatifikaciju, a vođen je između dva svjetska rata. Otvorenje višeg procesa, odnosno čitanje njenih spisa započeto je u Kongregaciji za proglašenje svetaca u prosincu [[1961.]] g. Postupak se i dalje nastavlja prema ustaljenom redoslijedu. Nažalost, već je postala ustaljena rutina da predmet, tzv. ''positio'' odnosno zamolba, podnesena 1993. g. stiže na razmatranje nakon dvanaest ili čak i više godina. A cjeloviti naslov ''positija'' glasi: ''Congregatio de causis sanctorum P. N. 686.; Venetiarum canonizationis Servae Dei Annae Mariae Maroviech ex Instituto sororum a reparatione, SS. Cordium Jesu et Mariae Immaculatae (1815. – 188): Positio super Virtutibus'', [[Rim]], 1993. Ipak, 2. prosinca 2005. g. ''positio'' je razmatran u teološkom sjedištu i svi su stavovi bili pozitivni. Nadalje je podnijeta zamolba da bi ''positio'' bio predstavljen i razmatran na jednom od sljedećih zasjedanja Kongregacije. To znači da je za Kongregaciju svetih časna službenica Božja Ana Marija Marović obavljala službu i da je pritom iskazivala herojske vrline.
[[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pisao je o njoj u svom djelu o slikaricama u Južnih Slavena, [[Šime Ljubić]] ju je uvrstio u svoj biografski rječnik uglednika iz Dalmacije, C. von Wurzbach ju je uvrstio u biografski leksikon austrijskog carstva.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/162452 Croatica Christiana periodica, Vol.24 No.46 Prosinac 2000.] Nedjeljka Balić-Nižić: Nabožni soneti Bokeljke Ane Marije Marović, str. 197</ref> Sonete Ane Marije Ivanović , iz prvog izdanja uspješno je preveo kulturni i crkveni povjesničar don [[Gracija Ivanović]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/162452 Croatica Christiana periodica, Vol.24 No.46 Prosinac 2000.] Nedjeljka Balić-Nižić: Nabožni soneti Bokeljke Ane Marije Marović, str. 201</ref>
== Bilješke ==
{{izvori}}
== Literatura ==
* Damiš, Ivan: ''Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata'', Zagreb, 2010.
{{Hrvatski sveci i blaženici}}
Line 36 ⟶ 40:
[[Kategorija:Hrvatske katoličke redovnice]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Životopisi, Venecija]]
| |||