Razlika između inačica stranice »Zeemanov učinak«

Dodano 36 bajtova ,  prije 3 godine
bez sažetka
'''Zeemanov efekt''' je pojava koju je otkrio nizozemski fizičar [[Pieter Zeeman]]. Otkrio ga je [[1897.]] godine. <ref name="Kučera">[https://archive.org/stream/glasnikhrvatskog1909hrva/glasnikhrvatskog1909hrva_djvu.txt Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva], ''Pedeset godina spektralne analize. Besjeda podpredsjednika hrvatskoga prirodoslovnoga društva prof. dra. [[Oton Kučera|Otona Kučere]] na XXII. redovitoj glavnoj skupštini toga društva držanoj dne 20. veljače 1910.''; urednik Oton Kučera, godina XXI. Prva polovina (sa 32 slike); Zagreb, Vlasništvi i naklada društva, 1909. str. 108-109</ref>
Za ovo je otkriće Zeeman dobio zajedno s [[Hendrik Antoon Lorentz|Hendrikom Antoonom Lorentzom]] [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]] 1902. godine "za njihovo istraživanje o utjecaju [[magnetizam|magnetizma]] na fenomen zračenja"<ref>{{cite web | title =(eng.) "The Nobel Prize in Physics 1902". |Nobelprize.org. publisherNobel =Media NobelAB Foundation2014. |Web. url2. =kolovoza 2016. <nowiki><http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/1902/index.html|accessdate=9> </nowiki> (pristupljeno 2. listopadakolovoza 20082016.}})</ref>. Ova je efekt ne samo potvrdio [[Hendrik Antoon Lorentz|Lorentzov]] teorijski zaključak s obzirom na stanje polarizacije svjetla koju emitira plamen, nego je i pokazao negativnu prirodu oscilirajućih čestica, kao i neočekivano visoki omjer njihovog naboja i mase (e/m).
 
Zeemanov efekt može biti [[normalni Zeemanov efekt|normalni]] i [[iskrivljeni Zeemanov efekt|iskrivljeni]].