Razlika između inačica stranice »Zeemanov učinak«

Dodana 284 bajta ,  prije 3 godine
bez sažetka
m (Stijenor NGC je premjestio stranicu Zeemanov efekt na Zeemanov učinak)
'''Zeemanov učinak''' ili '''Zeemanov efekt''' je pojava koju je otkrio nizozemski fizičar [[Pieter Zeeman]]. Otkrio ga je [[1897.]] godine. <ref name="Kučera">[https://archive.org/stream/glasnikhrvatskog1909hrva/glasnikhrvatskog1909hrva_djvu.txt Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva], ''Pedeset godina spektralne analize. Besjeda podpredsjednika hrvatskoga prirodoslovnoga društva prof. dra. [[Oton Kučera|Otona Kučere]] na XXII. redovitoj glavnoj skupštini toga društva držanoj dne 20. veljače 1910.''; urednik Oton Kučera, godina XXI. Prva polovina (sa 32 slike); Zagreb, Vlasništvi i naklada društva, 1909. str. 108-109</ref>
 
Predstavlja promjenu unutarnje energije atoma ili molekula koje se nalaze u [[magnetsko polje|magnetskom polju]].<ref>Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 165</ref>
 
Za ovo je otkriće Zeeman dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]] 1902. godine zajedno s [[Hendrik Antoon Lorentz|Hendrikom Antoonom Lorentzom]] "za njihovo istraživanje o utjecaju [[magnetizam|magnetizma]] na fenomen zračenja"<ref> (eng.) "The Nobel Prize in Physics 1902". Nobelprize.org. Nobel Media AB 2014. Web. 2. kolovoza 2016. <nowiki><http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/1902/index.html> </nowiki> (pristupljeno 2. kolovoza 2016.)</ref>. Ova je efekt ne samo potvrdio [[Hendrik Antoon Lorentz|Lorentzov]] teorijski zaključak s obzirom na stanje polarizacije svjetla koju emitira plamen, nego je i pokazao negativnu prirodu oscilirajućih čestica, kao i neočekivano visoki omjer njihovog naboja i mase (e/m).