Ratimir Orban: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
stil
Redak 1:
Dr vet. med. '''Ratimir Orban''' ([[Zagreb]], [[12. srpnja]] [[1915.]] - [[Zagreb]], [[23. studenog]] [[1993.]]), je bio zaslužnim hrvatskim[[hrvat]]ski [[veterina]]remr i najveće ime hrvatske [[kinologija|kinologije]], osobito za [[brakologija|brakologiju]].
 
== Životopis ==
Rodio se ratne 1915. u Zagrebu. Otac mu je rano umro što mu je iznimno otežalo obiteljsku ekonomsku situaciju, tako da je dosta kasnije diplomirao.
 
Rodio se ratne [[1915.]] godine u [[Zagreb]]u. Otac mu je rano umro što mu je iznimno otežalo obiteljsku ekonomsku situaciju, tako da je dosta kasnije diplomirao. Krajem [[1930-ih]] se počeo baviti konjima, tako da je do [[1940-ih]] postao bitnom osobom u [[Konjički savez Hrvatske|Konjičkom savezu Hrvatske]]. Nakon 2. svjetskog rata, [[1947.]] je završio stočarski tečaj za agronome i veterinare. Predavao je od [[1947.]] do [[1948.]] biologiju [[krznaši|krznaša]] i poznavanje krzna životinja na tečajima pri Ministarstvu industrije i tečajima za lovne inspektore u Zagrebu. Od iste godine je međunarodnim kinološkim sudcem pri [[FCI]]-ju.
 
Od [[1955.]] je vanjski suradnik zagrebačkog Hrvatskog zemaljskog zoološkog muzeja u Zagrebu, a iduće godine je postao vanjski suradnik zagrebačkog Instituta za šumska i lovna istraživanja. Diplomirao je [[1964.]] u Zagrebu na [[Veterinarski fakultet u Zagrebu|Veterinarskom fakultetu]], u svojoj 49. godini. Pokrenuo je prvi studentski veterinarski časopis u Europi ''Veterinar'' ([[1938.]]), a kasnije je uređivao časopise ''Kožarski vjesnik'', ''Mali stočar'', ''Moj pas'', ''Veterinarija'', ''Veterinarski glasnik'', ''Stočarstvo'' i ''Folia historica medicinae veterinariae''.
Nakon 2. svjetskog rata, 1947. je završio stočarski tečaj za agronome i veterinare.
 
Od [[1948.]] do [[1963.]] je obnašao razne kinološke dužnosti u [[Kinološki savez Hrvatske|Kinološkom savezu Hrvatske]]. Od 1958. je obnašao dužnost odbornika u Komisiji za lovnu kinologiju [[Lovački savez Hrvatske|Lovačkog saveza Hrvatske]]. U Zagrebu i Sarajevu je na tečajima za kinološke sudce predavao opću i specijalnu kinologiju. Od [[1963.g] do umirovljenja [[1980.]] je bio stručni i tehnički urednik za izdanja veterinarske i humane medicine, kemije i biologije u [[Školska knjiga|Školskoj knjizi]]. Utemeljio je [[1974.]] godine Sekciju za povijest veterinarstva Hrvatske.
Predavao je 1947.-1948. biologiju [[krznaši|krznaša]] i poznavanje krzna životinja na tečajima pri Ministarstvu industrije i tečajima za lovne inspektore u Zagrebu.
 
Velik je njegov doprinos hrvatskog [[kinologija|kinologiji]]. Proučavao je hrvatske pasmine, njihovu povijest i ustrajno se borio za njihovu standardizaciju. Osobito se bavio hrvatskim goničkim pasminama: [[dalmatiner|dalmatinskim psom]], [[istarski kratkodlaki gonič|kratkodlakim]] i [[istarski oštrodlaki gonič|istarskim oštrodlakim]] goničima, [[posavski gonič|posavskim goničem]] te [[hrvatski ovčar|hrvatskim ovčarom]]. Mnogo se zalagao za standardiziranje danas još uvijek nestandardiziranih hrvatskih pasmina kao što su [[mali istarski kratkodlaki gonič]], [[istarski hrt]] i ostale. Osamostaljenjem [[Hrvatska|Hrvatske]] je mnogo pridonio priznanju domicilnosti brojnih hrvatskih pasmina.
Od iste godine je međunarodnim kinološkim sudcem pri [[FCI]]-ju.
 
Ratimir Orban je bio osoba koja je utemeljilaUtemeljio je prvu stalnu kinološku izložbu hrvatskih autohtonih pasmina pri Hrvatskom kinološkom savezu. Na toj izložbi se dodjeljuje [[CAC]] certifikat za nacionalnog prvaka ljepote. Danas nosi ime "Memorijal Ratimir Orban". Bio je članom Svjetskog društva za povijest veterinarske medicine.
Od 1955. je vanjskim suradnikom zagrebačkog Hrvatskog zemaljskog zoološkog muzeja u Zagrebu, a iduće godine je postao vanjskim suradnikom zagrebačkog Instituta za šumska i lovna istraživanja.
 
== Izvor ==
Diplomirao je 1964. u Zagrebu na [[Veterinarski fakultet u Zagrebu|Veterinarskom fakultetu]], u svojoj 49. godini.
 
Pokrenio je prvi studentski veterinarski časopis u Europi "Veterinar" (1938.), a kasnije je uređivao časopise Kožarski vjesnik, Mali stočar, Moj pas, Veterinariju, Veterinarski glasnik, Stočarstvo i Foliu historicu medicinae veterinariae.
 
Od 1948. do 1963. je obnašao razne kinološke dužnosti u [[Kinološki savez Hrvatske|Kinološkom savezu Hrvatske]]. Od 1958. je obnašao dužnost odbornika u Komisiji za lovnu kinologiju [[Lovački savez Hrvatske|Lovačkog saveza Hrvatske]]. U Zagrebu i Sarajevu je na tečajima za kinološke sudce predavao opću i specijalnu kinologiju.
 
Od 1963. do umirovljenja 1980. je bio stručni i tehnički urednik za izdanja veterinarske i humane medicine, kemije i biologije u [[Školska knjiga|Školskoj knjizi]].
 
Utemeljio je 1974. Sekciju za povijest veterinarstva Hrvatske.
 
Velik je njegov doprinos hrvatskog [[kinologija|kinologiji]]. Proučavao je hrvatske pasmine, njihovu povijest i ustrajno se borio za njihovu standardizaciju. Osobito se bavio hrvatskim goničkim pasminama: [[dalmatiner|dalmatinskim psom]], [[istarski kratkodlaki gonič|kratkodlakim]] i [[istarski oštrodlaki gonič|istarskim oštrodlakim]] goničima, [[posavski gonič|posavskim goničem]] te [[hrvatski ovčar|hrvatskim ovčarom]]. Mnogo se zalagao za standardiziranje danas još uvijek nestandardiziranih hrvatskih pasmina kao što su [[mali istarski kratkodlaki gonič]], [[istarski hrt]] i ostale. Osamostaljenjem Hrvatske je mnogo pridonio priznanju domicilnosti brojnih hrvatskih pasmina.
 
Ratimir Orban je bio osoba koja je utemeljila je prvu stalnu kinološku izložbu hrvatskih autohtonih pasmina pri Hrvatskom kinološkom savezu. Na toj izložbi se dodjeljuje [[CAC]] certifikat za nacionalnog prvaka ljepote. Danas nosi ime "Memorijal Ratimir Orban".
 
Bio je članom Svjetskog društva za povijest veterinarske medicine.
 
== Izvor ==
*[http://www.vef.hr/org/lib/books_pdf/zasluzni_hrvatski_veterinari_II.pdf Zaslužni hrvatski veterinari II] Đurđica Stubičan: Ratimir Orban