Lizergid (LSD): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 7:
 
LSD je osjetljiv na [[kisik]], [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičasto svjetlo]] i [[klor]], pogotovo u otapalu. LSD može potrajati godinama pravilno zaštićen od svjetla i vlage na niskoj temperaturi. U čistom obliku je bezbojan, bez mirisa i lagano gorak. LSD se obično koristi oralno, u obliku kocke šećera, na upijajućem papiru ili u oblika želatine. U svom tekućem obliku može se unesti intravenozno.<br />
Sintetsko je halucinogeno sredstvo koje djeluje u izvanredno malim dozama; 20 do 50μg50 μg ili mcg) (1 mikrogram je 0,000 001 grama, što će reći da je 20 x 0,000001 = 0,00002g).
 
LSD je izašao iz labarotorija Sandoz i predstavljen kao droga namijena korištenju u [[Psihijatrija|psihijatriji]], na početku se pokazao kao obećavajuća tvar u liječenju teških psihičkih poremećaja, i kao takav se počeo pod strogim nadzorom koristiti u nekim psihijatrijskim ustanovama. Kako je LSD sve više izlazio u javnost time je započela i zloupotreba, uskoro je zabranjen za korištenje u bilo koje svrhe, medicinske, rekreativne ili spiritualne. Bez obzira na to, u nekim intelektualnim krugovima LSD se smatra obećavajućom drogom. Određene organizacije podupiru LSD poput ''Beckley Foundation'', ''[[MAPS]]'', ''Istraživački institut Heffter'', ''Albert Hofmann Foundation'' i njegovo istraživanje za korištenje u medicinske svrhe.
Redak 13:
==Podrijetlo i povijest==
 
Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. [[Albert Hofmann]] radeći za Sandoz labarotorij u [[Basel]]u ([[Švicarska]]) prvi su otkrili LSD slučajno, [[16. studenog]] [[1938]]. godine iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (''Claviceps purpurea'').<br />
Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot [[alkaloid]]a za medicinske svrhe. Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943.g. kad se Hofmann vratio na proučavanje onogo što je tada nazvao ''neobičan predosjećaj''.
 
Hofmann je [[16. travnja|16. travnja]] prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg. [[19. travnja|19. travnja]]. Taj dan se naziva ''dan s biciklom'', jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu - kada je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a, dok je došao doma efekti su samo kulminirali, nakon otprilike 6 sati počeo sa "vraćati" u "normalno" stanje.<br />
Sve do [[1966]]. godine, LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom [[Delysid]]. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili [[Shizofrenija|shizofreniju]]. Mnoga klinička ispitavanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, rezultati su uglavnom bili pozitivni.
 
Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su [[Humphry Osmond]], [[Abram Hoffer]] i [[Duncan Blewett]], svi su radili u instituciji ''Saskatchewan''.
Redak 24:
S [[Sveučilište Harvard|Harvard]]a dolaze [[Timothy Leary]], [[Ralph Metzner]] i [[Ram Dass]] sa svojim projektima na temu ''psihodelije'', njihova istraživanja i aktivizam [[1970-ih]] godina u americi stvorili su snažni kontrakulturni pokret.
 
Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960.g. mnogo pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama.
 
Uživanje LSD-a proširilo se 1960-tih među mladeži u zapanim zemljama. Nakon 1970.g. popularnost mu je znatno smanjena zbog teških posljedica koje može izazvati. Trgovina tom drogom progoni se i strogo kažnjava.
 
==Utjecaj==