Wikipedija

Bleiburška tragedija: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 163:
== Hrvatska stradanja u brojkama ==
[[Slika:Denkmal für kommunistische Nachkriegsverbrechen, Mirogoj, Zagreb.JPG|mini|280px|Spomenik žrtvama na [[Mirogoj]]u u [[Zagreb]]u.]]
General JNA Ivan Dolničar u članku za glasilo [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] "Borba" 1949. god. citira ''Saopštenje'' Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…zacijelo general Dolničar tu uračunava pripadnike legionarskih njemačkih postrojbi, poput [[369. hrvatska "Vražja" divizija|369. "Vražje" divizije]], [[373. "Tigar" divizija|373. "Tigar" divizije]] i [[392. (hrvatska) pješačka divizija|392. "Plave" divizije Wehrmachta]], koji su uglavnom bili Hrvati) … i 120.150. kvislinških vojnika'.<ref>Martina Grahek Ravančić, op. cit., str. 863</ref>▼
Prema pismu opunomoćenika OZNA-e Dimitrija Georgijevića načelniku te službe Aleksandru Rankoviću od 12. srpnja 1945. godine, u tada uspostavljenim logorima u Jugoslaviji bilo je vrlo mnogo zarobljenih vojnika poraženih vojski, među kojima bilo 81 tisuća Nijemaca, po nešto manje od tisuću Austrijanaca i Mađara, 12 tisuća Talijana, oko 500 četnika i oko 20 tisuća Hrvata. Obzirom da prema gore citiranim izvorima proizlazi da su u okolici Bleiburga jugoslavenske snage sredinom svibnja 1945. god. zarobile približno 120 tisuća ustaša i domobrana - moramo zaključiti da ih je približno 100 tisuća moralo biti pobijeno do sredine srpnja 1945. godine.<ref>[http://www.znaci.net/00003/665.pdf "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944. - 1946. DOKUMENTI: Zagreb i Središnja Hrvatska"], dokument 148., str. 517-524, Hrvatski institut za povijest, 2008.</ref> ▼
 
▲Prema pismuizvješću opunomoćenika OZNA-e Dimitrija Georgijevića načelniku te službe Aleksandru Rankoviću od 12. srpnja 1945. godine, u tada uspostavljenim logorima u Jugoslaviji bilo je vrlo mnogo zarobljenih vojnika poraženih vojski, među kojima bilo 81 tisuća Nijemaca, po nešto manje od tisuću Austrijanaca i Mađara, 12 tisuća Talijana, oko 500 četnika i oko 20 tisuća Hrvata - ustaša i domobrana. Obzirom da premanema gore citiranim izvorima proizlazinaznaka da su u"zarobljeni okolicineprijatelji" Bleiburgau jugoslavensketo snagevrijeme sredinompuštani svibnjakućama, 1945.može god.se ocijeniti zarobileda približnoje 120broj tisućapobijenih ustašadoista i domobranadrastičan - moramote zaključitise damože ihgovoriti jeo približno 100 tisuća moralopobijenih bitisamo pobijenoiz doredova sredinedomobrana srpnjai 1945. godineustaša.<ref>[http://www.znaci.net/00003/665.pdf "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944. - 1946. DOKUMENTI: Zagreb i Središnja Hrvatska"], dokument 148., str. 517-524, Hrvatski institut za povijest, 2008.</ref>
 
U nekim slučajevima postoje temeljitija istraživanja o pobijenima: tako je prigodom izgradnje autoceste kod stratišta u Teznom pronađeni na potezu dužine 70 m posmrtni ostaci 1179 žrtava, za koje se u najvećem dijelu može reći da su vojnici NDH. Stručnjaci utvrđuju da je rov popunjen posmrtnim ostacima u dužini od 940 m, te procjenjuju broj ondje zatrpanih tijela na oko 15.000. Usprkos slabe očuvanosti kostiju, za neke od ostataka se sa sigurnošću može reći da pripadaju osobama ženskog spola. Istraživanjem se ustanovljuje da su u ubijanju zarobljenika sudjelovali vojnici 6. (istočnobosanske) brigade 17. divizije JA.<ref>[http://hrcak.srce.hr/95078 "Tezno – najveće prikriveno grobište u Sloveniji. O istraživanju grobišta u protutenkovskom rovu u Teznom (Maribor)"], Mitja Ferenc, Časopis za suvremenu povijest 3/2012, </ref> U zatvorenom rudničkom oknu [[Huda Jama]] kod Laškog ekshumirano je 726 kostura, koji pretežno pripadaju ratnim zarobljenicima - Hrvatima, koji su bili živi zazidani u rudnik; pretpostavlja se da se ondje nalaze ostaci ukupno oko 3000 žrtava.<ref>[http://narod.hr/eu/dr-mitja-ferenc-hrvatska-nije-ni-trazila-posmrtne-ostatke-iz-hude-jame-70-godina-se-bavimo-osnovnim-civilizacijskim-stvarima "Dr. Mitja Ferenc: Hrvatska nije ni tražila posmrtne ostatke iz Hude jame, 70 godina se bavimo osnovnim civilizacijskim stvarima"] (intervju), Ivana Josipović za narod.hr 19. svibnja 2015.</ref>
 
Bitno je, međutim, napomenuti da su procjene uglavnom iznosili političari i nestručne osobe koje je politika odabirala prema svojim interesima. Dosadašnje procjene, koje su pomoću čudnih matematičko-statističkih metoda navodili pojedini neškolovani demografi, govore o približno 300.000 smrtno stradalih stanovnika Hrvatske, ukupno, u Drugom svjetskom ratu i neposrednom poraću. Prema tim autorima, u tom se broju nalazi nešto više od 200.000 Hrvata.
 
Procjene se međutim vrlo razlikuju. U izvješću britanskih pilota, koji su sredinom svibnja 1945. nadlijetali sjeverozapadnu Sloveniju stoji podatak da se u kaotičnom pokretu prema austrijskoj granici približavalo više od pola milijuna vojnih i civilnih osoba. Prema izvješću jugoslavenskog Ministarstva unutarnjih poslova iz 1949. navodi se da je jugoslavenska vojska u završnim vojnim operacijama 1945. zarobila 341.000 neprijateljskih vojnika, a od toga broja 100.000 je poginulo ili ubijeno. U nepotpunom, pak, izvješću specijalnih postrojbi Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) govori se o ubijanju, ranjavanju i zarobljavanju približno 116.000 ustaša, četnika i pripadnika drugih neprijateljskih grupacija. U različitoj literaturi broj stradalih se kreće uglavnom između 200.000 i 500.000 ljudi.
 
▲General JNA Ivan Dolničar u članku za glasilo [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] "Borba" 1949. god. citira ''Saopštenje'' Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…) i 120.150. kvislinških vojnika'.<ref>Martina Grahek Ravančić, op. cit., str. 863</ref>
 
Na temelju višegodišnjeg istraživanja, prof. dr. [[Mate Šimundić]] iznosi u knjizi "Hrvatski smrtni put" (Zagreb, 2001.) procjenu da je Dravogradu masakrirano između 50.000 i 70.000 ljudi, u Mariboru je iskopana grobnica u duljini od 3000 metara u kojoj je se (piše Šimundić koji je umro 1998. godine, prije nego su 1999. godine ondje počela iskapanja) nalaze tijela između 40.000 i 70.000 ubijenih, na samom Bleiburgu da je ubijeno oko 30.000 ljudi, a na 'marševima smrti' da stradalo je oko 125.000 civila i zarobljenih vojnika. U taj broj ulaze ljudi stradali na putu, te oni koji su završili u 'manjim, usputnim' logorima. Prema njemu, nakon Drugog svjetskog rata, stradalo je ukupno između 245.000 i 295.000 ljudi. Hrvatski povjesničar [[John Ivan Prcela]] zajedno sa skupinom hrvatskih autora ([[Stanko Guldescu]] i dr.) procjenjuje broj ubijenih Hrvata po svršetku Drugog svjetskog rata na 600.000.<ref>[http://www.pobijeni.info/userfiles/HrvatskiHolokaust%281%29.pdf Hrvatski holokaust - dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji], Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Zagreb, 2001., ur. John Ivan Prcela i [[Dražen Živić]], Poglavlje Rad [[Odbor za istraživanje bleiburške tragedije (Chicago)|Odbora za istraživanje bleib. tragedije]] u Chicagu, autor John Ivan Prcela 1995., str. XXXI</ref>
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bleiburška_tragedija"