Slobodan Milošević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 71:
 
== Ratovi za Veliku Srbiju ==
[[File:President Clinton talking with Serbian President Slobodan Milosevic - Flickr - The Central Intelligence Agency.jpg|thumb|right|Slobodan Milošević u razgovoru sa [[Bill Clinton|Billom Clintonom]] i [[Richard Holbrooke|Richardom Holbrookeom]] , Pariz , 1995.]]
 
Budući da sporadični nemiri, prijetnje uporabom sile JNA i iredentistička pobuna Srba u Hrvatskoj u kojoj su prometno paralizirani dijelovi južne Hrvatske nisu dali željene rezultate, Milošević je krenuo u vojnu agresiju u ljeto [[1991]]. Nakon kratkotrajnoga rata u Sloveniji, većina armijskih jedinica je povučena u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, poglavito na čvorne točke važne za osiguranje strateške pobjede i ostvarenje srpskih teritorijalnih apetita. Rat je u [[Domovinski rat|Hrvatskoj]] izbio punom silom u kasno ljeto 1991., a u Bosni i Hercegovini početkom [[1992]]. Lokalni Srbi (oko 550.000 u Hrvatskoj i 1.400.000 u Bosni i Hercegovini) imali su punu podršku JNA i dobrovoljaca iz Srbije (više desetaka tisuća organiziranih u raznim [[Paravojska|paravojnim postrojbama]]), te, najvažnije, gospodarsku, tehničku, logističku i diplomatsku potporu Miloševićeve Srbije. Ne smije se zanemariti diplomatska podrška koju su, poglavito u početku rata u Hrvatskoj, Srbiji davale razne europske zemlje (bivše pripadnice [[Sile Antante|Antante]] iz [[Prvi svjetski rat|1. svjetskoga rata]]) i pretežit dio [[SAD|američke]] državne politike. Na vrhuncu uspjeha, tijekom [[1993]]., Srbi su kontrolirali preko dvije trećine BiH i četvrtinu Hrvatske. Činilo se da je san o Velikoj Srbiji blizu ozbiljenja. No, mješavina više elemenata potkopala je te iluzije. Sankcije protiv Savezne Republike Jugoslavije (privremenoga surogata proširene srpske države), uvedene s dosta oklijevanja i parcijalno, godine 1992., počele su davati rezultate; srpska se premoć u naoružanju topila i bojni je moral padao, a svjetska je diplomacija, uza sva kolebanja, utvrdila načelo nepromjenjivosti granica. Iako je vješto manipulirao protimbama u [[Europska zajednica|Europskoj Zajednici]] i SAD i dobro procijenio sporost i neučinkovitost međunarodnih institucija, Milošević je podcijenio odlučnost [[Hrvati|Hrvata]] i, sa zakašnjenjem [[Bošnjaci (narod)|Bošnjaka]], da spriječe ostvarenje velikosrpske države. Stjecaj više okolnosti doveo je do sloma srpske paradržave u Hrvatskoj u [[kolovoz]]u [[1995]]., a onu u Bosni i Hercegovini je od potpunoga kolapsa spasila samo američka intervencija - svjetska je diplomacija još uvijek gojila iluzije o snazi i sposobnosti Miloševića i njegovih podupiratelja. Mirovnim sporazumom u američkom gradu [[Dayton]]u, [[21. studenog]] [[1995]]., došlo je do okončanja rata u BiH.