Mile Budak: razlika između inačica

Studij prava nastavio je i završio, nakon povratka iz zarobljeništva [[18. kolovoza]] [[1919.]] godine, a doktorirao je [[1920.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Od 1920. godine radi kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]]. Počinje i politički djelovati u [[Hrvatska stranka prava (1919.)|HSP]]-u, te postaje članom gradskog zastupstva u Zagrebu. Uređuje pravaški orijentirana glasila ''Hrvatsku misao'', (1924.), ''Hrvatsko pravo'' (1924-32.). U svibnju 1925. godine kao odvjetnik branio je [[komunisti]]čkog prvaka [[Vladimir Ćopić|Vladimira Ćopića]].<ref name="tko je tko"/> Nakon odlaska Ante Pavelića u emigraciju preuzima vodstvo HSP-a te s njim pristupa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] (SDK) i blisko surađuje s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]].<ref name="tko je tko"/> Krajem listopada [[1929.]] godine bio je, zbog političke djelatnosti, uhićen i u zatvoru provodi 7 mjeseci.<ref name="tko je tko"/> Godine 1932., [[7. lipnja]], na njega je organizirala atentat [[Velika Srbija|velikosrpska]] kamarila. Izvršitelji atentata, pouzdanici zagrebačkoga redarstva, Šaban Šaćirović, Adem Saranija i Vojo Karakanović, napali su dra Budaka, usred dana, ispred njegovoga stana i odvjetničke pisarnice u Ilici 10.<ref name="Bos.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 310., fusnota 261. na str. 310.</ref> Pokušali su ga ubiti udarcima štapa po glavi no sva trojica bili su uhićeni.<ref name="Bos.Janjatović"/> Šaćirovića su uspjeli uhvatiti prolaznici a on je zatim odao ostale atentatore. Atentatori su u jesen 1932. godine suđeni i osuđeni na po tri godine zatvora, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda.<ref name="Bos.Janjatović"/> Nakon oporavka dr. Budak sudjeluje, [[5. studenoga|5.]]-[[7. studenoga]] 1932. godine u Zagrebu, a na poziv Vladka Mačeka, u sastanku Izvršnog odbora SDK kada su usvojene ''Zagrebačke punktacije''.<ref name="tko je tko"/> Emigrirao je [[2. veljače]] [[1933.]] godine, prvo u [[Austrija|Austriju]] te potom u [[Italija|Italiju]]. Početkom 1934. godine je u Berlinu šef ustaškoga ureda i izdaje godišnjak ''Nezavisna hrvatska država'' a u svibnju iste godine u izdanju ''Hrvatskog kola'' u [[SAD]] izlazi mu ''Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu'', politička rasprava u kojoj opisuje hrvatsko iskustvo u Jugoslaviji i predviđa rat između Hrvatske i Srbije kao jedino rješenje za hrvatski narod.<ref name="tko je tko"/> [[1935.]] godine Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji te na [[Lipari]]ma boravi od siječnja do početka veljače [[1937.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Nakon toga kraće vrijeme boravi u [[Messina|Messini]] te u [[Salerno|Salernu]] kraj [[Napulj]]a gdje piše [[roman]]e ''Ognjište'', ''Na vulkanima'' i''Rascvjetana trešnja''. Godine [[1938.]] vraća se u Zagreb i [[1939.]] godine pokreće tjednik ''Hrvatski narod'', koji će banovinske vlasti [[1940.]] zabraniti, a Budaka zatvoriti. Do [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] ispočetka podržava politiku HSS-a i Vladka Mačeka a zatim je napada te nakon [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković-Maček]] piše protumačekovski letak ''Lajbek je zakopčan'' kojim osuđuje sporazum sa Srbima i Mačekovu politiku.<ref name="tko je tko"/> Uhićen je [[27. veljače]] 1940. godine i zatvoren, ali je pušten nakon što je [[11. travnja]] iste godine njegova supruga Ivka pronađena mrtva u zdencu njihovoga vinograda.<ref name="tko je tko"/><ref>[https://books.google.ba/books?id=2cLlAAAAMAAJ&q=budak++zdencu+vinograda&dq=budak++zdencu+vinograda&hl=bs&sa=X&ei=PobPVJ2-I4GtUJ_Mg6gE&redir_esc=y Književnik Mile Budak sada i ovdje]</ref> Proglašenje NDH dočekuje ga u bolnici gdje je krajem ožujka [[1941.]] godine operiran. U prosincu 1941. godine postao je član [[HAZU]].<ref name="tko je tko"/> U vladi [[NDH]] bio je ministar bogoštovlja i nastave, zatim ministar vanjskih poslova te poslanik u [[Berlin]]u (1941-43.). Na vlastiti zahtjev je [[5. studenoga]] [[1943.]] godine razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen.<ref name="tko je tko"/> Iz Zagreba odlazi [[6. svibnja]] [[1945.]] godine, britanske vojne vlasti su ga [[18. svibnja]] iste godine izručile jugoslavenskim vlastima, a Vojni sud 2. armije optužio ga je za ratni zločin i osudio na smrt, plakao je i kukao kao kukavica, tvrdio je da je nevin.<ref name="tko je tko"/> Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je u [[Maksimir]]skoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.

Tijekom i nakon [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] nekoliko je ulica po gradovima i selima u Hrvatskoj nazvano po Budaku<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/bauk-zeli-ukloniti-ulice-mile-budaka-i-10-travnja-522449 Bauk želi ukloniti ulice Mile Budaka i 10. travnja]</ref> kao i jedna u Mostaru u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>[https://www.google.hr/maps/place/Dr.+Mile+Budaka,+Mostar+88000,+Bosna+i+Hercegovina/@43.3507286,17.8058518,17z/data=!3m1!4b1!4m5!3m4!1s0x134b43a0398daa09:0xbc58dd05c1c25b10!8m2!3d43.3507247!4d17.8080405 Ulica Dr Mile Budaka, Mostar]</ref>