Tridesetogodišnji rat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 24:
|bilješke=
}}
'''Tridesetogodišnji rat''' trajao je između [[1618.]]. i [[1648.]]. prvenstveno u središnjoj [[Europa|Europi]] i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]], ali njegovi su glavni akteri bile skoro sve kontinentalne države. Rat je započeo kao sukob između [[protestantizam|protestanata]] i [[katoličanstvo|katolika]], ali se pretvorio u opći rat koji je zahvatio većinu Europe. Njegova obilježja bile su [[Plaćenici|plaćeničke vojske]], gladi[[glad]]i i bolesti[[bolest]]i. U njemu je izginula gotovo polovica tadašnjeg stanovništva Njemačke.
 
Rat je započeo u [[Češka|Češkoj]] [[Praška defenestracija|Praškom defenestracijom]] 23. svibnja 1618., kada su protestanti izbacili carske namjesnike kroz prozor palače u Pragu gdje su stolovali. Godine [[1619.]]. umro je car [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]] bez djece, ali prethodno je imenovao [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Štajerskog]] za svog nasljednika. Ferdinand je bio gorljiv katolik školovan kod [[isusovci|isusovaca]] koji je htio ponovno ojačati katolicizam u tadašnjem carstvu, zbog čega je bio nepopularan u tada [[Kalvinizam|kalvinističkoj]] Češkoj. To je bio [[uzrok i povod - razlika|povod]] početku Tridesetogodišnjeg rata.
 
Ovaj rat najčešće se dijeli u četiri razdoblja: Češka pobuna, Danska intervencija, Švedska intervencija i Francuska intervencija.
Redak 34:
== Uzroci rata ==
 
[[Augsburški mir]] iz [[1555.]]. potvrdio je rezultate staleške skupštine u [[Speyer|Speyeru]]u iz [[1526.]]. godine, kojom su okončani sukobi [[luteranizam | luterana]] i katolika u Njemačkoj. Glavni princip bio je: "čija je zemlja, onoga je i vjera" cuius regio eius religio.
 
Važne odredbe tog ugovora su sljedeće:
* Njemački kneževi (njih 255) mogu slobodno odaberu koja od dvije vjere (luteranstvo ili [[katoličanstvo]]) će biti službena vjera njihovog područja.
* [[Luterani]] mogu zadržati teritorije koje su oduzeli katolicima nakon mira iz [[1552.]]. godine
* Katolički biskupi, koji promjene vjeru, moraju predati svoju biskupiju.
* Tijekom određenog prijelaznog razdoblja, obitelji imaju vremena da se presele u područje gdje je dopuštena njihova vjera. Kao vjere spominju se samo katoličanstvo i luteranstvo.
Redak 44:
Političke i ekonomske napetosti rasle su među najmoćnijim nacijama Europe u ranom 17. stoljeću.
* [[Španjolska]] je bila zainteresirana za njemačke države, jer je držala teritorija Španjolske Nizozemske.
* [[Francuska]] je bila zainteresirana za njemačke države jer su bile najslabiji susjed, za razliku od jakih habzburškihhabsburških zemalja, koje su okruživale Francusku.
* [[Švedska]] i [[Danska]] su bile zainteresirane da dobiju kontrolu nad sjevernim njemačkim državama, koje graniče s [[Baltik]] om.
 
Redak 52:
Vjerske napetosti su rasle tijekom druge polovice 16. stoljeća. [[Augsburški mir]] se nije poštovao, jer pojedini [[biskup]]i, koji bi promijenili vjeru, nisu predavali svoje biskupije, kako su bili dužni prema odredbama Augsburškog mira. [[Kalvinizam]] se širio Njemačkom, postajući na taj način treća glavna religija. Pojedini katolički vladari u Španjolskoj i Istočnoj Europi nastojali su da povrate katoličanstvu staru snagu.
 
Za razliku od španjolskih Habsburga, habzburškihabsburški vladari njemačkih zemalja poslije [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V.]] postali su vjerski tolerantni. [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]], [[Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijan II.]], [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva |Rudolf II.]] i [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]] su bili tolerantni, jer su bili svjesni opasnosti i potresa, kroz koje je prolazila [[Kraljevina Engleska|Engleska]] kad je kralj [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrik VIII.]] započeo [[1534.]]. s politikom vjerske netolerancije. Unutar [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]] rat je bio izbjegnut dopuštanjem različitim vjerama da se slobodno šire. S druge strane to je uznemiravalo one, koji su željeli da postoji samo jedna vjera.
[[Švedska]] i [[Danska]] kao luteranske kraljevine tražile su načina da pomognu protestantima unutar [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]].
 
Te napetosti dovode [[1606.]]. do nasilja u njemačkom slobodnom gradu [[Donauvert]] u. Luteranska većina je spriječila katolike iz [[Švapska|švapskog]] grada održati procesiju, pa dolazi do nasilja. To izaziva intervenciju [[Maksimilijan I. Bavarski|Maksimilijana I. Bavarskog]] na strani katolika. Kada je prestalo nasilje kalvinisti u Njemačkoj su se najviše osjećali ugroženi, pa osnivaju [[1608.]]. [[Protestantska unija|protestantsku uniju]], pod vodstvom [[Friedrich IV. Palatinski]], čiji sin će imati istaknutu ulogu u Tridesetogodišnjem ratu. Friedrich IV. Palatinski je kontrolirao [[Rajnski Pfalz]], jednu od država [[Rajna|Rajni]], koju su željeli [[Španjolski Habsburzi]]. Na osnivanje [[Protestantska unija|Protestantske unije]] katolici odgovaraju [[1609.]]. osnivanjem [[Katolički savez|Katoličkog saveza]], pod vodstvom vojvode Maksimilijana I. Bavarskog.
 
[[Datoteka:Joseph Heintz d. Ä. 003.jpg|thumb|200px|Car Ferdinand II.]]
 
[[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]], koji je bio car Svetog rimskog carstva i [[Kraljevina Češka|kralj Češke]] umire bez nasljednika [[1619.]]. godine. Nasljeđuje ga najbliži muški srodnik, [[sinovac]] [[Ferdinand II. Štajerski |Ferdinand II.]], koji je bio vatreni katolik, odgojen od strane [[isusovci| jezuita]], koji je želio obnoviti katolicizam kao vladajuću vjeru. Zbog toga je bio nepopularan u uglavnom [[Husiti|husitskoj]] [[Kraljevina Češka|Češkoj]], čija pobuna protiv Ferdinanda izaziva Tridesetogodišnji rat. Rat se može podijeliti u 4 glavne faze:
* Češka pobuna
* Danska intervencija
Redak 69:
 
Ferdinandov tvrdi katolicizam dovodi do narušavanja vjerskih sloboda onih, koji nisu [[katoličanstvo|katolici]]. Nije poštovao ni vjerske slobode, koje je potpisao car [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolf II.]], po kojima su garantirane slobode vjeroispovijesti plemstvu i stanovnicima gradova.
Osim toga bio je i apsolutista i narušavao je i sekularna prava svojih podanika. Pošto je unutar kraljevstva i među plemstvom bilo jako mnogo [[Protestantizam | protestanata]] novi kralj je postao vrlo nepopularan i uslijedila je pobuna protiv njega.
 
Češki protestanti bacaju kroz prozor praškog dvora [[Hradčani|Hradčana]] [[22. svibnja]] [[1618.]] dvojicu kraljevskih službenika u [[Prag]] u. Taj događaj je poznat pod nazivom [[Praška Defenestracija]] ili druga praška Defenestracija. Kraljevski službenici nisu bili ozlijeđeni, ali ta akcija je predstavljala uvredu za kralja Ferdinanda. Tom akcijom zapravo počinje pobuna, koja vodi do Tridesetogodišnjeg rata.
 
Pobuna se raširila po cijeloj Češkoj. Obuhvatila je Češku, [[Šleska|Šlesku]], [[Lužice]] i [[Moravska|Moravsku]]. Da je češka pobuna ostala lokalni sukob, rat bi relativno brzo završio za manje od trideset mjeseci, ali smrt cara Matije ohrabruje protestantske vođe, koje su bile već blizu sporazumnog rješenja sukoba. Slabost i Ferdinanda i čeških protestanata dovodi do širenja rata u Njemačku. [[Ferdinand II. Štajerski|Ferdinanda II.]] je bio prisiljen zove u pomoć svog rođaka kralja Španjolske [[Filip IV., španjolski kralj|Filipa IV. Španjolskog]].
Redak 87:
Španjolska šalje caru vojsku iz [[Bruxelles]]a pod vodstvom [[Ambrogio Spinola, 1. markiz Balbases|Ambrogija Spinole]]. Španjolski veleposlanik u Beču je uspio nagovoriti protestantsku [[Saska|Sasku]], intervenirati protiv Češke, da bi kao protuuslugu dobila [[Lužice]]. Saksonci su napali Češku, a španjolska vojska je zapadnom intervencijom spriječila snage [[Protestantska unija|Protestantske Unije]] da dođu Češkoj u pomoć. Španjolski veleposlanik je bavarskom vojvodi ponudio Pfalz u zamjenu za njegovu pomoć i podršku Katoličkog saveza.
 
[[Datoteka:Johann Tserclaes Tilly.jpg|thumb|250px|desno|Grof Tilly na portretu izvan[[Anthonis Dajkavan Dyck|Anthonyja van Dycka]].]]
 
Pod zapovjedništvom [[Johann Tserclaes, grof Tilly|Johanna Tserclaesa Tillyja]] vojska Katoličkog saveza je uvela red u [[Gornja Austrija|Gornjoj Austriji]], a carska vojska je pobijedila pobunjenike u [[Donja Austrija|Donjoj Austriji]]. Poslije toga ujedinile su se carska vojska i [[Katolički savez]] i zajedno su krenule sjeverno na Češku. [[Ferdinand II. Štajerski|Ferdinand II.]] je u [[Bitka na Bijeloj gori|bitci na Bijeloj Gori]] [[8. studenog]] [[1620.]] pobijedio [[Friedrich V. Palatinski|Fridriecha V. Palatinskog]]. Poslije toga su carski vojnici pokorili Češku i protjerali prosvjednike ili ih prisilili da postanu [[katoličanstvo|katolici]]. Češka poslije toga postaje katolička zemlja, a ostala je pod vlašću Habsburga 300 godina poslije toga.
Redak 95:
Bio je to ozbiljan udarac protestantizmu. Pobuna je slomljena, a uslijedila je konfiskacija posjeda i pritisak na češko plemstvo, sve s ciljem da se osigura prelazak plemstva na katolicizam poslije dva stoljeća husitskih i drugih vjerskih razlika. Španjolci su preuzeli [[Rajnski Pfalz]], a sve s ciljem da dodatno opkole Nizozemce i bolje se pripreme za novi rat protiv njih. Prva faza rata u Istočnoj Njemačkoj završila je u korist Gabriela Bethlena iz Transilvanije, koji je mirom u Nikolsburgu [[31. prosinca]] [[1621.]] dobio brojne teritorije u Ugarskoj.
 
Neki povjesničari razdoblje od [[1621.]] do [[1625.]] smatraju posebnom fazom rata i nazivaju je Palatinskom fazom. Poraz prosvjednika na Bijeloj Gori i odlazak Gabrijela Betlena označio je pacifikaciju Češke. Rat na zapadu u Pfalz sastojao se od mnoštva manjih bitaka, mnogo manjih od onih u Češkoj i Mađarskoj, ali mnogo više se pribjegavalo opsadama. [[Mannheim]] i [[Heidelberg]] su pali [[1622.]], a Frankental [[1623.]] godine. [[Rajnski Pfalz]] je pao u ruke Španjolaca.
 
Ostaci protestantske vojske pobjegli su u Nizozemsku predvođeni Mansfeldom i [[Christian Mlađi Brunswick|Christianom Brunswickom]]. Pomogli su Nizozemcima da se digne opsada jednog grada, pa su ih Nizozemci isplatili i poslali da zauzmu obližnju Istočnu [[Friesland|Friziju]]. Mansfred je tu ostao, a Christian je otišao pomoći rođacima u donjoj Saskoj, ali morao je pobjeći prema Nizozemskoj progonjen od [[Johann Tserclaes, grof Tilly|Tillyjeve]] vojske. Tillyjeva vojska ih je uhvatila 15 kilometara od nizozemske granice i [[6. kolovoza]] [[1623.]] u [[Bitka kod Stadtlohna|bitci kod Stadtlohna]]. U toj bitci protestantska vojska je pretrpjela katastrofalan poraz. Nestale su četiri petine vojske Kristijana Brunsvika, tj oko 15.000 vojnika. U to vrijeme [[Friedrich V. Palatinski]] je bio u [[Haag]]u i bio je pod pritiskom svog [[tast]]a, engleskog kralja [[Jakov I., kralj Engleske|Jamesa I. Engleskog]] okončati rat. Nije mu ništa drugo ni preostalo. Sa skršenom pobunom u Češkoj došlo je do mira.
[[Friedrich V. Palatinski]] je bio u [[Haag]]u i bio je pod pritiskom svog [[tast]]a, engleskog kralja [[Jakov I., kralj Engleske|Jamesa I. Engleskog]] okončati rat. Nije mu ništa drugo ni preostalo. Sa skršenom pobunom u Češkoj došlo je do mira.
 
== Danska intervencija ==
Kralj Danske [[Kristijan IV. Danski]] ([[1577.]]- [[1648.]]) Biobio je [[luteran]], a kao vojvoda [[Holstein]], a bio je i plemić [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]]. Pomagao je luteranske vladare donje SaksonijeSaske vojskom protiv [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]], bojeći se da bi danski suverenitet kao protestantske nacije mogao biti ugrožen. Tijekom prve faze rata ostvario je teritorijalne dobitke u sjevernoj Njemačkoj. [[Hamburg]] je [[1621.]] priznao danski suverenitet, a Kristijanov sin je postao biskup [[Bremen]]a.
 
Kao vladar [[Kristijan IV. Danski]] se pokazao kao jako sposoban vladar. [[Danska]] je postala stabilna i izuzetno bogata. DanskaNaplaćivala je naplaćivala prolaz kroz [[Oresund]], a dobila je i velike ratne reparacije od [[Švedska|Švedske]]. [[Bavarska]] je bila jedina zemlja u Europi koja je bila toliko financijski jaka kao [[Danska]]. Danska je potporu za ulazak u rat dobila od francuskog [[kardinal Richelieu|kardinala Richelieua]], koji je zajedno sa [[Nizozemska republika|Nizozemskom]] i [[Kraljevina Engleska|Engleskom]] obećao da će davati financijsku pomoć protiv [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]]. Kristijan je u donjoj Saskoj sakupio 20.000 plaćenika.
 
[[Datoteka:Hw-wallenstein.jpg|thumb|Albrecht von Wallenstein]]
 
Da bi se obranio od danske intervencije car [[Ferdinand II. Štajerski|Ferdinand II.]] poziva češkog plemića i vojskovođu [[Albrecht von Wallenstein|Albrechta von Walensteina]], koji je postao bogat otimajući protestantska imanja po Češkoj. Wallenstein je tražio da jedino on ima pravo raspolagati blagajnom te vojske, a da vojska ima pravo slobodno raspolagati ratnim plijenom i slobodno pljačkati na zauzetim teritorijimapodručjima. Na taj način [[Albrecht von Wallenstein|Walenstein]] vrlo brzo stvara vojsku od 30.000 vojnika, a kasnije dolazi i do 100.000. Danski kralj nije ništa znao o postojanju ili formiranju te nove vojske.
 
Danski kralj nije imao sreće sa saveznicima. U to vrijeme [[Engleska]] je imala unutarnjih trzavica, u [[Francuska|Francuskoj]] je bio građanski rat, [[Švedska]] je ratovala s [[Poljska|Poljskom]], dok [[Brandenburg]] i [[Saska]] nisu bili zainteresirani da naruše mir u istočnoj Njemačkoj. Wallenstein je porazio [[Ernst von Mansfeld|Mansfeldovu]] vojsku u bici na mostu Dessau [[1626.]], a [[Johann Tserclaes, grof Tilly|general Tilly]] je porazio Dance u [[bitka kod Luttera|bitci kod Luttera]] [[1626.]]. godine. Mansfeld je umro u Dalmaciji nekoliko mjeseci poslije bitke u kojoj je izgubio pola vojske.
 
[[Albrecht von Wallenstein|Wallensteinova]] vojska je poslije toga zauzela [[Mecklenburg]], [[Pomorje|Pomeraniju]] i čak [[Jylland]]. Ipak nije mogla zauzeti dansku prijestolnicu na otoku [[Zeland]], jer za takav pothvat im je trebala jaka flota, a ni Poljska ni [[Hanzeatska liga|hanzeatski]] gradovi nisu dopuštali gradnju carske flote na [[Baltik]]u. Car je pritisnuo [[Stralsund]], jedinu luku, koja je mogla izgraditi flotu protiv Danaca, ali cijena je bila prevelika da bi bila prihvatljiva.
 
To sve dovodi do [[Sporazum u Lübecku|Sporazuma u Lübecku]] [[1629.]] po kome danski kralj [[Kristijan IV. Danski]] odustaje od potpore [[protestantizam | protestantima]], a car odustaje od osvajanja [[Danska|Danske]].
U tom trenutku rat je bio završen, a katolička strana je pobijedila. Katolički savez je nagovorio cara [[Ferdinand II. Štajerski|Ferdinanda II.]] oduzeti luteranima sve posjede, koje su dobili po [[Augsburški mir|augsburškom miru]], a koji su prethodno pripadali katoličkoj crkvi. Car je donio [[Restitucijski edikt]] [[1629.]]. godine, po kome su katolici preoteli dvije nadbiskupije 0,16 buskupija i stotine manastira. [[Ferdinand II. Štajerski | Ferdinand II.]] se osjećao tada moćan, jer su Mansfeld i Gabrijel Betlen umrli te godine. Jedino se luka [[Stralsund]] odupirala carstvu uz pomoć Danaca, a kasnije Šveđana.
 
== Švedska intervencija ==
Line 122 ⟶ 121:
[[Datoteka:Battle of Lutzen.jpg|thumb|250px|Smrt kralja Gustava II. Adolfa 16. studenoga 1632. u bitci kod Lützena]]
 
[[Albrecht von Wallenstein]] je posjedovao veliku moć, vojsku, posjede i novac. Postao je opasan. Carevi saveznici su savjetovali cara da ga ukloni dok nije kasno. Car [[Ferdinand II. Štajerski|Ferdinand II]] je otpustio [[Albrecht von Wallenstein|Albrechta Walensteina]] [[1630.]] godine. Pozvao ga je mnogo kasnije kada su snage [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog rimskog carstva]] bile poražene u mnoštvu bitaka od švedskog kralja [[Gustav II. Adolf | Gustava II. Adolfa]].
 
[[Gustav II. Adolf]] je ušao u rat, kao i danski kralj ranije, da pomogne njemačke luterane, spriječiti katoličko širenje i dobiti ekonomski utjecaj na njemačke države na [[Baltik]] u. Gustav Adolf je bio zabrinut zbog rastuće snage [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog carstva]]. Kao i danskog kralja prije njega i Šveđane financira francuski [[kardinal Richelieu|kardinal Richelieu]] i Nizozemci. Od [[1630.]] do [[1634.]] uspio je povratiti mnogobrojna prethodno zauzeta protestantska područja.
Line 181 ⟶ 180:
 
== Poveznice ==
* [[Hrvati u Tridesetogodišnjem ratu]]
 
[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Sveto Rimsko Carstvo]]