Ante Vokić: razlika između inačica

|ime = Ante Vokić

|slika = Ante Vokić.jpg

|opisveličina = 250px =

|mjestodatum smrtirođenja = [[Lepoglava23. kolovoza]], [[NDH1909.]]

|punodatum imesmrti = =[[8. svibnja]] [[1945.]]

|suprugčin3 =

|knjigemandat_start = 11. listopada =1943.

|služba mandat_kraj = 192930. (?) -kolovoza 19451944.

|ratovi mandat_kraj2 = [[Drugi30. svjetskikolovoza rat]]1944.

U vrijeme proglašenja [[NDH]] djelovao u domovinskom [[ustaše|ustaškom pokretu]] u [[Zagreb]]u; [[11. travnja]] [[1941.]] naredbom [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]] imenovan je u Ustaški nadzorni stožer, čiji je zadatak bio da "vodi postojeće ustaške borbene formacije, formira i izgrađuje daljnje formacije". Ubrzo, iste, 1941. upućen za ravnatelja željeznica u [[Sarajevo]]; organizator je i zapovjednik [[Željeznička ustaška vojnica|Ustaških prometnih zdrugova]], te kao suradnik [[Jure Francetić]]a sudjeluje u osnivanju [[Crna legija|Crne legije]]. Početkom 1942. kao pričuvni ustaški bojnik odlikovan je [[Red krune kralja Zvonimira|Redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s mačevima]] zbog uspješnog vođenja II. ustaške željezničke bojne Sarajevo u borbi protiv ustanika.<ref>[[Damir Jug|Jug, Damir]]; Oružane snage NDH, 2004., str. 213 - 214</ref> Godine 1943. odlazi iz Sarajeva u [[Zagreb]]; 11. listopada 1943. imenovan je za ministra prometa i javnih radova. Za vrijeme rada u Sarajevu [[Adolf Hitler]] ga je odlikovao [[Red njemačkog orla|Redom njemačkog orla]] za brigu oko nesmetanog željezničkog prometa i zasluge koje je učinio [[Wehrmacht|njemačkim oružanim snagama]].<ref name="49 mjeseci, 371">[[Ivan Košutić]] – ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 371</ref><br>

Zajedno s Mladenom Lorkovićem, Vokić je vodio akciju za spašavanje NDH, prekidanje vezanosti za Njemačku i pristupanje zapadnim [[Saveznici]]ma. Često je obilazio vojne jedinice i osobito pred višim časnicima govorio da treba očekivati velike događaje, da Hrvatska nije okupirana zemlja već saveznička sila, da mora biti gospodar na svom prostoru i sl. Postupno je zadobivao sve veći utjecaj i popularnost u vojsci, stekao povjerenje viših [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranskih]] časnika, te počeo potiskivati utjecaj ustaških [[pukovnik]]a (rasova). Pregovarao je s opunomoćenikom [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a [[Ivanko Farolfi|Ivanom Farolfijem]] o izvođenju puča kojim bi se uklonio ustaški režim i vlast prenijela na HSS što je uključivalo postavljanje na zapovjedna mjesta domobranskih časnika bliskih HSS-u, uklanjanje ustaških pukovnika, razoružavanje Nijemaca i nepokornih ustaša. Pregovore je započeo sa znanjem i pristankom [[Ante Pavelić]]a o čemu ga je zajedno s Mladenom Lorkovićem izvještavao. Pavelić je [[21.VIII. kolovoza]] 1944. o slučaju izvjestio njemačkog poslanika Kaschea, najavljujući mjere protiv svojih ministara, te optužujući njemačkog generala Edmunda Glaise von Horstenaua za umješanost u aferu. Vokićev vjenčani kum i najbolji prijatelj A. Štitić, visoki policijski službenik, koji je od početka bio upućen u cijelu akciju i tijek pregovora, napisao je nakon sastanka u Lorkovićevu (24.VIII.) i Vokićevu stanu (25.VIII.) izvješće na četiri stranice o tim sastancima i predao ga zapovjedniku ustaških jedinica [[Ivo Herenčić|Ivi Herenčiću]], Vokićevu starom protivniku, koji ga je uručio Anti Paveliću. Izvješće je poslije poslužilo kao krunski dokaz protiv Lorkovića i Vokića.

Na iznenadno sazvanoj noćnoj sjednici Vlade 30.VIII. kolovoza 1944., zajedno s Mladenom Lorkovićem, Vokić je optužen za urotu protiv poglavnika i saveznika (Njemačke), smjenjen i stavljen u kućni zatvor. S Mladenom Lorkovićem izveden je pred sud [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikove tjelesne bojne]] (PTB), koji ga je osudio na gubitak čina i isključenje iz PTB-a, potom interniran u [[Novi Marof]], odakle je premješten pod stroži režim u Koprivnicu gdje je već bio interniran Mladen Lorković. Ubrzo je zatvoren u Lepoglavi gdje ga je [[8.V. svibnja]] 1945. ubio [[natporučnik]] [[Ustaška obrana|Ustaške obrane]] Mijo Grabovac.