Douglas MacArthur: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 31:
Godine [[1930.]] postaje načelnikom glavnog stožera kopnene vojske, također najmlađi na toj dužnosti, te mu je privremeno dodijeljena četvrta generalska zvjezdica. Proveo je znatne reorganizacije u vojsci.
 
Godine [[1932.]] godine organizirao je i proveo kontroverznu akciju izbacivanja ratnih veterana prvog svjetskog rata iz baraka u [[Washington]]u, gdje su prosvjedovali protiv savezne vlade koja im navodno nije isplatila sva dugovanja. U akciji u kojoj je upotrijebljen i [[Suzavac CS|plin suzavac]], poginulo je dvoje ljudi, a stotine su bile ozlijeđene. Godine [[1935.]] Filipinima je dodijeljena polunezavisnost te je prvi predsjednik te zemlje, [[Manuel L. Quezon]], zatražio od MacArthura da organizira filipinsku vojsku. MacArthuru služba u američkoj vojsci prestaje [[1937.]] te postaje filipinskim [[Feldmaršal|feldmaršalom]]. Godine [[1941.]] predsjednik [[Franklin D. Roosevelt]] ga reaktivira i postavlja za zapovjednika Američkih snaga na dalekom istoku smještenih u [[Manila|Manili]].
 
Po izbijanju [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postaje savezničkim zapovjednikom na Filipinima. Pred nadolazećim [[Japan|japanskim]] snagama utaborio se na utvrđenom otoku [[Corregidor]]. Bez izgleda da ostvari pobjedu nad brojnijim Japancima, predsjednik Roosevelt mu naređuje da napusti svoje jedinice i povuče se u [[Australija|Australiju]]. MacArthur isprva odbija, ali je prisiljen ispoštovati naređenje. Svoje čuveno obećanje "''Vratit ću se''", koje je izjavio prilikom odlaska s Filipina, a američka promidžba koristila u promotivne svrhe, ponavljao je u svim svojim javnim govorima, te je postalo jedna od najslavnijih izjava u Drugom svjetskom ratu. U Australiji, isprva u [[Melbourne|Melbourneu]], a potom u [[Brisbane|Brisbaneu]], u koordinaciji s mornaričkim stožerom na [[Havaji|Havajima]], zapovjeda savezničkim snagama na pacifičkom ratištu. Postaje vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u južnopacifičkoj zoni.