Vukovar: razlika između inačica

U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuća. U opustošeni vukovarski kraj vraća se starosjedilačko i novodoseljeno hrvatsko pučanstvo mahom iz Hercegovine. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni [[Srbi]], koje iz potrebe za radnom snagom prihvaća bečki dvor. U 18. i 19. stoljeću naseljava se i znatan broj [[Nijemci|Nijemaca]], [[Mađari|Mađara]], [[Židovi|Židova]], [[Rusini|Rusina]], [[Slovaci|Slovaka]] i [[Ukrajinci|Ukrajinaca]]. Tako ovo hrvatsko područje postaje nacionalnim sastavom višenacionalno. Hrvatske zemlje sada su u sastavu habsburškog carstva. Carica [[Marija Terezija]] obnovila je [[1745.]] godine slavonske županije, koje su pod upravom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i [[ban]]a, ali pod pritiskom Mađara.

Usljed nedostatka prostora za društvena događanja u gradu vukovarski veleposjednik iz jedne od najstarijih i najuglednijih vukovarski obitelji , [[Aleksa Paunović]] daje izgraditi "Hotel Grand"<ref>http://www.vecernji.hr/hrvatska/paunovici-su-bili-vlasnici-citavog-centra-vukovara-936664</ref> ta građevina je najpoznatije djelo monumentalne [[Historicizam|historicističke arhitekture]] u gradu. Izgrađena je prema projektu poznatog arhitekta Vladimira Nikolića, od 1895.-1897. Grand hotel je uz ugostiteljske sadržaje imao i kazališnu dvoranu. Hotel je davan u zakup, a 1918. prodan je novom vlasniku. U to vrijeme u Vukovaru je naglo jačao radnički pokret i radnici su željeli izgraditi radnički dom. Kako je Grand hotel [[1919.]] ponovno ponuđen na prodaju, radnici osnivaju Zadrugu radnički dom i prodajom zadružnih udjela prikupljaju sredstva, kupuju Grand hotel i pretvaraju ga u Radnički dom.

U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim velikosrpskim pritiskom Beograda. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje namjerno je cijepano. Intervencijama jugoslavenske državneBeograda vlasti se mijenjalo sastav stanovništva. Površine dobivene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Čak se i zapošljavanje u tvornicama vješto koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Neki događaji iz vremena [[Aleksandar Ranković|Rankovićeve strahovlade]] u Jugoslaviji bili su indikativni za velikosrpskiosvajački pohod od Srbije 30 godina poslije. Arhitektonski neprimjerenim zahvatom uklonjena je građevina hrvatskog atributa koju je projektirao velikan hrvatske arhitekture [[Aleksandar Freudenreich]], [[Hrvatski dom u Vukovaru]].<ref name="prostor">Z. Karač, Đ. Šimičić, [http://www.arhitekt.unizg.hr/prostor/Lists/Clanci/Attachments/36/2_34_234_04_karac_simicic.pdf ''Hrvatski dom u Vukovaru...''], ''Prostor'', 2[34] 15[2007], str. 213.</ref> Na mjestu gdje je bio definiran povijesni arhitektonski korpus kompleksa '''Hrvatskoga doma''', koji se je održao sve do početka 1960-ih, srušen je stari [[klasicizam|klasicistički]] hotel "K lavu", a nije dugo prošlo, a srušena je i ulična zgrada Hrvatskog doma.<ref name="prostor"/> Već 1966. je godine na tom mjestu, gdje je bio Hrvatski dom, izgrađena arhitektonski neprimjerena građevina, aneks "Centra za kulturu", u koji se ulazilo s novoformiranoga "trga" (zapravo čistine) koja je nastala tako što je srušen stari hotel.<ref name="prostor"/> Drugim riječima, uklonjen je hrvatski dom, kao što su velikosrbi napravili s hrvatskim domovima (i ljudima) 1990-ih, na način da od prostora napravili čistinu (usp. [[etničko čišćenje]]).