Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija: razlika između inačica

m
njen => njezin
No edit summary
m (njen => njezin)
|vremenska_zona =
}}
'''Kraljevina Hrvatska i Slavonija''' ([[mađarski jezik|mađ.]] ''Horvát-Szlavónorság'';<ref name="pallas">[http://mek.oszk.hu/00000/00060/html/049/pc004915.html A Pallas nagy lexikona, Horvát-Szlavonország ]</ref> [[Njemački jezik|njem.]] ''Königreich Kroatien und Slawonien'') bila je samosvojno kraljevstvo unutar [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]]. NjenNjezin je službeni naziv bio '''Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija''' ili neslužbenije '''Trojednica'''. Nastala je 1868. [[Hrvatsko-ugarska nagodba|nagodbom s Ugarskom]], kojom je Trojednica definirana kao [[Nacija|politički narod]] sa zasebnim pripadajućim teritorijem, koji s [[Kraljevina Ugarska|Ugarskom]] stupa u [[Translajtanija|državnu zajednicu]]. Premda je Nagodbom Hrvatskoj zajamčena široka unutarnja autonomija sa značajkama državnosti, u stvarnosti je hrvatska kontrola nad ključnim stvarima poput poreznih i vojnih pitanja bila minimalna.<ref name="hun">{{cite web
| url = http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26523
| title = Hrvatsko-ugarska nagodba
}}</ref> Nakon 1868. naziv ''Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija'', kako se po nagodbi Hrvatska službeno zvala,<ref>[[s:Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodba]], čl. 1</ref> nakon 1868. zamijenjen je službeno postavljanjem Dalmacije na zadnje mjesto:<ref>Gross, 7.</ref> Sabor se nazivao Saborom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,<ref>[http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&hl=hr&source=gbs_navlinks_s Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, godina 1881.-1884., II Svezak], Tiskara "Narodnih novinah", Zagreb, 1884.</ref> kao i vlada ([[#Sudstvo|vidi putovnicu dolje]]).
 
U Mađarskoj se izraz "kraljevina" redovito izostavljao iz naziva koji je najčešće glasio ''Hrvatska i Slavonija'' ili ''Hrvatska, Slavonija i Dalmacija''. Kada se pak, radilo o ispravama koje je izdavao bečki Dvor, tada je redoslijed bio ''Dalmacija, Hrvatska i Slavonija''. Naime, po naputku [[kancelar]]a [[Friedrich Ferdinand von Beust|Beusta]] [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] se trebala spominjati na prvomu mjestu kako bi ju se razlikovalo od Hrvatske i Slavonije te na taj način lakše istaknula njenanjezina pripadnost Austriji.<ref>Heka, str. 939., bilj. 38</ref>
 
U [[Hrvatska historiografija|hrvatskoj historiografiji]] obično se naziva ''Hrvatska i Slavonija'', ''[[Banska Hrvatska]]'', a zabilježen je i naziv ''Nagodbena Hrvatska''.<ref>Šarinić, Josip (1972.): [http://books.google.com/books/about/Nagodbena_Hrvatska.html?id=RSIiAAAAMAAJ ''Nagodbena Hrvatska: Postanak i osnove ustavne organizacije'']</ref> Prema [[Opća i nacionalna enciklopedija|Općoj i nacionalnoj enciklopediji]], Hrvatska i Slavonija, naziv je za hrvatske zemlje pod vlašću [[hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] i [[ban]]a; javlja se nakon uvođenja hrvatskoga jezika u javni život (1847.). Oblik Hrvatska i Slavonija ozakonjen je [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarskom nagodbom]] (1868.), ali se službeno i dalje sve do 1918. rabio naziv Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] - [http://proleksis.lzmk.hr/27198/ Hrvatska i Slavonija] 8. kolvooza 2014.</ref>
== Zemljopisno područje ==
 
Kraljevina Hrvatska i Slavonija je uključivala središnje i sjeverne dijelove današnje [[Hrvatska|Hrvatske]] bez [[Međimurje|Međimurja]] i [[Baranja|Baranje]] koji su pripadali Ugarskoj, kao i [[Corpus separatum|Rijeke]] koja je posebnim [[Riječka krpica|aneksom]] [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] izravno podređena Budimpešti. Unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije bio je i istočni dio [[Srijem]]a do [[Zemun]]a koji je danas u [[Vojvodina|Vojvodini]] ([[Srbija]]). 1881. Kraljevini je pripojena cijela [[Vojna krajina]], iako je još Nagodbom 1868. priznata kao njennjezin sastavni dio.
 
Iako [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] stvarno nije bila sjedinjena s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom, već je bila austrijska [[Krunske zemlje|krunska zemlja]], ona je oduvijek pravno bila sastavni dio Trojedne Kraljevine koja ju je zato i nosila u svome imenu, kao i u imenu [[sabor]]a i [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|vlade]].<ref name="Kessler">Wolfgang Kessler: ''Politik, Kultur und Gesellschaft in Kroatien und Slawonien in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Historiographie und Grundlagen''. Verlag Oldenbourg, München 1981, ISBN 3-486-49951-3, S.&nbsp;9.</ref> Nagodbom je ugarska strana Hrvatskoj priznala da je Dalmacija dio Trojedne Kraljevine. Sabor je često tražio da se Dalmacija vrati pod upravu hrvatskog bana i Sabora, a ne pripoji Trojednici, jer joj je oduvijek pravno pripadala, premda je bilo i drukčijih mišljenja, uglavnom zbog teške gospodarske situacije.<ref>[http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&pg=PA1046&lpg=PA1046&dq#v=onepage&q&f=false Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Opseg 2, LXXIV saborska sjednica održana 15. siječnja 1884.]{{citat|A znate li vi što bi nas stajalo autonomno domobranstvo, što bi nas uprava Dalmacije stajala, za koju Austrija svake godine nadoplaćuje deficit od 1,200.000 forinti? A kad ste već voljni takav posao preuzeti, kao što je sklapanje nove nagodbe i osvajanje Rieke i Dalmacije, jeste li vi pomislili na naše jadikovanje u stanu zemaljskom? Ako je naš narod tako gol i bos, tako siromašan i propao kao što vi tvrdite, je li moguće s njime tako ratoborne poslove izvršiti kao što sebi zamišljate?|Govor zastupnika Gjure pl. Gjurkovića, str. 1046.}}</ref> [[Grb Republike Hrvatske|Grb]] Kraljevstva zato je uključivao i povijesni dalmatinski grb, baš kao što je taj grb bio prisutan u zajedničkom grbu [[Zemlje Krune sv. Stjepana|zemalja Krune sv. Stjepana]]. Hrvatski političari jasno su izricali svoje uvjerenje da i [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosna i Hercegovina]], koja je bila pod zajedničkom austrijsko-ugarskom upravom pripada hrvatskim zemljama.
Vrhovni sud Kraljevine bio je [[Stol sedmorice]], dok je drugostupanjski sud bio [[Banski stol]] pod predsjedanjem bana.<ref>[http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=44 Hrvatska pravna povijest 1790. - 1918.], [[Vrhovni sud Republike Hrvatske]]</ref> Nadalje, područje Kraljevine bilo je podijeljeno na devet sudbenih stolova (sa sjedištima u Gospiću, Ogulinu, Zagrebu, Petrinji, Varaždinu, Bjelovaru, Požegi, Osijeku i Mitrovici), a njima su izravno bila podređena 63 kotarska suda.<ref>[https://picasaweb.google.com/101439587332445673704/CitankaZaSeoskeOpetovnice#5585158712588670514 Čitanka za seoske opetovnice, str. 187.]</ref>
 
1902. u [[Glina (grad)|Glini]] je osnovana prva ustanova za delinkventnu mladež pod nazivom "Kraljevska zemaljska popravljaonica u Glini".<ref name="puljiz"/> NjenomNjezinom je otvaranju prethodio Zakon o prisilnom odgoju neodraslih, koji je [[Hrvatski sabor]] usvojio na prijedlog dr. [[Josip Šilović|Josipa Šilovića]].<ref name="puljiz"/>
 
== Redarstvo ==
Na području Kraljevine djelovalo je [[kraljevsko hrvatsko-slavonsko oružništvo]]. Bilo je pod Zemaljsko-oružničkim zapovjedništvom [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljske vlade]], koje je ipak bilo podređeno vrhovnom zapovjedništvu zajedničkog Ministarstva za zemaljsku obranu sa sjedištem u [[Budimpešta|Budimpešti]].
 
U gradovima su uspostavljena kraljevska redarstvena povjereništva. Na čelu tih povjereništava stajao je upravitelj, a bila su podvrgnuta izravno [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Kraljevskoj zemaljskoj vladi]] u [[Zagreb]]u s [[ban]]om na čelu.<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=1513 Kraljevsko redarstveno povjereništvo za grad Zagreb, arhinet]</ref> I pojedine općine su mogle osnivati svoja redarstva. [[1903.]] za obavljanje poslova pograničnog redarstva ustrojeno je kraljevsko pogranično redarstvo, čiji je djelokrug određen na sve općine i gradove koji se nalaze na granici ili u njenojnjezinoj blizini, ako je promet posebno pojačan.<ref name="biserka">[http://hrcak.srce.hr/file/98392 Biserka Stanišić: Odsjek iv-b res. Za pogranična redarstvena satništva odjela za unutarnje poslove Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 181-206]</ref> Osnovan je i Središnji ured za defenzivnu doglasnu službu, koji se bavio [[Protuobavještajna djelatnost|protuobavještajnim radom]].<ref name="biserka"/>
 
== Vojska ==
[[File:Military_Barracks_Royal_Croatian_Home_Guard_1915.jpg|desno|mini|250px|Časnik drži govor pripadnicima [[Hrvatsko-slavonsko domobranstvo|hrvatsko-slavonskog domobranstva]] u vojarni u Zagrebu, 1915.]]
Iako su po Nagodbi vojni poslovi bili zajednički, hrvatsko-ugarski, hrvatska strana se izborila da vojni obveznici iz Hrvatske i Slavonije služe vojni rok isključivo u domovini. Nakon razvojačenja [[Vojna krajina|Vojne krajine]] i njenognjezinog uključenja u Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustrojen je jedinstveni [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. hrvatsko-slavonski zbor]] zajedničke [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], čije je zborno područje obuhvaćalo čitavu Kraljevinu. Pješačke pukovnije iz Trojednice nazivale su se ''ugarsko-hrvatskima'' (primjerice, [[53. pješačka pukovnija|53. pukovnija]]). Novaci iz [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] služili su u [[Austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarskoj ratnoj mornarici]]. U domobranstvu vojna je obveza trajala dvije, a u zajedničkoj vojsci i mornarici tri godine.<ref name="ustroj">Pojić, Milan: [http://hrcak.srce.hr/10513 "Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914."], ''Arhivski vjesnik'', No.43 Ožujak 2001.</ref>
 
Na području Hrvatske i Slavonije ustrojeno je i VII. domobransko okružje [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|ugarsko-hrvatskog domobranstva]], koje je ''de facto'', kao [[hrvatsko-slavonsko domobranstvo]], na temelju svog posebnog položaja bilo jedno od tri domobranstva u državi.<ref>István Deák: Der k. (u) k. Offizier 1848– 1918, Beč – Köln – Weimer, 1991., str. 72.{{citat|Oba zakona predviđaju zajedničku vojsku i mornaricu podčinjenu državnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.)|István Deák}}</ref> Časnici i svi zapovjednici hrvatsko-slavonskog domobranstva bili su Hrvati, jedini zapovjedni jezik bio je [[hrvatski]], pukovnijske zastave bile su uokvirene hrvatskom trobojnicom, a postrojbe su nosile hrvatska imena i imena gradova u kojima su se nalazile. Usto, u početku je osnovana i hrvatska domobranska časnička škola u Zagrebu.<ref name="ustroj"/>
 
== Stanovništvo ==
Od urbanih naselja 1880. bilo je samo osam naselja koja su imala više od 5.000 stanovnika.<ref name="karaula"/> Preobražaj seoskih sredina u urbanizirane zajednice tekao je vrlo sporo. Gradsko stanovništvo 1890. godine činilo je samo 7% ukupnog stanovništva Hrvatske i Slavonije.<ref name="karaula"/> 1910. najveći gradovi bili su Zagreb s 79.038, Osijek s 40.106, Karlovac s 34.713 te Zemun s 18.000 stanovnika. Stanovništvo je bilo izrazito mlado: 1910. stanovnika u dobi od 0 do 15 godina bilo je 38.4%, u dobi od 15 do 40 36.7%, od 40 do 60 18.9%, dok je starijih od 60 godina bilo samo 6.0%.<ref name="pallas"/> Uz visoke stope nataliteta, visoka je bila i stopa smrtnosti, pogotovo djece, dok je iseljavanje u Sjevernu i Južnu Ameriku dodatno otežavalo rast broja stanovnika. Samo je u [[SAD]] između 1901. i 1913. iz Hrvatske iselilo 329.251 stanovnika, što je, doduše, ublažilo posvemašnje siromaštvo i agrarnu prenapučenost koja je u to vrijeme vladala u hrvatskim selima, ali je Hrvatsku osiromašilo za najvitalniji dio njenognjezinog stanovništva.<ref name="puljiz">[http://hrcak.srce.hr/file/11433 Vlado Puljiz: Socijalna politika i socijalne djelatnosti u Hrvatskoj u razdoblju 1900.-1960. godine]</ref>
=== Nacionalni sastav ===
{{bar box
== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Vol 1899..jpg|200px|minijatura|desno|Stočarstvo je bila značajna grana privrede Kraljevine]]
Hrvatska i Slavonija bila je pretežno ruralna zemlja. 1880. 87% stanovništva bavilo se poljoprivredom,<ref name="karaula">[http://hrcak.srce.hr/file/79730 Željko Karaula: “Bolesti i ljudi vječni suparnici”, zdravstvo na području Podžupanija bjelovarske i križevačke 1874.-1884., Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, Vol.XI No.1 Veljača 2010.]</ref> dok je ta brojka 1900. pala na 78,6%, a 1914. na 75,4%. Posebice je bilo važno [[stočarstvo]], koje je vlada i Hrvatsko gospodarsko društvo poticalo i subvencioniralo. Radilo se na poboljšanju pasmina, obrazovanju stočara i unaprjeđenju proizvodnje. [[1910.]] izvezeno je 80 milijuna [[austro-ugarska kruna|kruna]] stoke i proizvoda stočarstva, što je bilo dvostruko više od hrvatskog proračuna.<ref>[[#refstipetić|Stipetić, 186.]]</ref> Do početka 20. st. veći industrijski pogoni uglavnom su ograničeni na drvnu industriju.<ref name="indus">[http://www.crohis.com/hrvatska19st/industrija1920.htm Industrija Banske Hrvatske krajem 19. i početkom 20. st.]</ref> Usprkos krizi, ona ostaje vrlo važna i to posebno u [[Slavonija|Slavoniji]], gdje se nalazi glavnina njenihnjezinih pogona. Na prijelazu stoljeća ubrzano se povećava broj industrijskih radnika i industrijskih poduzeća, premda je Hrvatska i dalje izrazito poljoprivredna zemlja. Od početka 20. st. posebno je karakteristično koncentriranje industrije u gradovima, posebno u [[Zagreb]]u i [[Osijek]]u u kojima je koncentrirana jedna trećina zaposlenih u industriji.<ref name="indus"/> Polovica sve industrije [[1914.]] nalazi se u gradovima, a naglo raste i broj i snaga strojeva u industriji.<ref name="indus"/> Sve su brojniji veliki industrijski pogoni u proizvodnji [[cement]]a, prehrambenih proizvoda, brodogradnji i preradi [[duhan]]a.<ref name="indus"/> Većina industrijskih pothvata organizirana su kao [[Dioničko društvo|dionička društva]] koja većinom imaju sjedišta u samoj Hrvatskoj.<ref name="indus"/> Zbog potreba industrije grade se i prve elektrane - 1884. istosmjerna [[Mala hidroelektrana Pamučna industrija Duga Resa|HE u Dugoj Resi]], 1908. [[Mala hidroelektrana Ozalj|HE u Ozlju]], a 1907. i Zagreb dobiva električnu energiju iz [[termoelektrane]].
 
Novčarstvo je iznimno brzo napredovalo. 1865. u Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo banaka, a postojale su tek dvije štedionice.<ref name="bogdan"/> 1868. hrvatski poduzetnici u Zagrebu uspjeli su okupljeni oko trgovačko-obrtničke komore pripremiti početak rada "Hrvatske eskomptne banke".<ref name="bogdan"/> Nakon početka krize 1873. nastupila je potpuna stagnacija u razvitku bankovnih i štedioničkih ustanova, koja je trajala sve do 90-ih godina kada ponovno počinje ubrzanije okupljanje kapitala u novčarskim zavodima, što pokazuje naraslu snagu domaćih poduzetnika.<ref name="bogdan"/> 1913. djelovala je 61 banka i 146 štedionica.<ref name="bogdan">[http://web.efzg.hr/dok//MGR/Bogdan//Razvoj_hrvatskog_gospodarstva_do_1914.pdf Bogdan, Razvoj hrvatskog gospodarstva do Prvog svjetskog rata]</ref> Najjača domaća banka bila je [[Prva hrvatska štedionica]], a značajnu ulogu imao je austrijski, talijanski, mađarski i češki kapital.
Na carevu i kraljevu dvoru, uz austrijsku carsku u sredini, te uz ugarsku na desnoj strani, bila je također s lijeve strane istaknuta i hrvatska zastava.<ref>[[#refpliveric|Pliverić]], str. 50.</ref>
 
U samoj Trojednici korištene su inačice hrvatske zastave s različitim krunama nad grbom. Prva službena regulacija bila je Naredba kraljevske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 16. studenoga 1876., broj 18.307.<ref>[http://web.archive.org/20040203003313/miyeonjan.tripod.com/croatia_flags_c01.html O hrvatskim simbolima]</ref> Naredba od 20. prosinca 1899. utvrđuje obrnuti redoslijed hrvatskog i dalmatinskog grba nego odredba iz 1876.<ref>[http://zeljko-heimer-fame.from.hr/hrvat/hr-hist.html#hr-189x Hrvatska - povijesne zastave, ''The FAME'']</ref> Prema [[:s:Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)|Naredbi]] bana Ivana Škrleca od [[21. studenog]] [[1914.]] pobliže je određena državna i civilna zastava i njennjezin način isticanja. Zastava je "crveno-bijelo-modra u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji narodna zastava, koja se sa sjedinjenim grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, proviđena krunom sv. Stjepana, u poslovima autonomnim imade upotrebljavati za službenu zastavu"''.<ref>[[:s:Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)|Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)]]</ref>
 
U službenim i svečanim prigodama kao himna izvodila se hrvatska inačice [[Carevka|Carevke]] uz [[Lijepa naša domovino|Lijepu našu]].<ref name="obiljezja">{{cite web|url=http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=63|title=Državna obilježja|publisher=[[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija]] (MVPEI)|language=Croatian|accessdate=20 June 2011}}</ref> Savez hrvatskih pjevačkih društava podnio je predstavku [[1907.]] [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] "glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme ''Lijepa naša domovino'' hrvatskom himnom."<ref name="obiljezja"/> Sabor se o predstavnici nije očitovao, no, Lijepa naša je neslužbeno smatrana hrvatskom himnom.<ref name="obiljezja"/>
111

uređivanja