Mihael VIII. Paleolog: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 49:
| vjera = [[pravoslavlje|pravoslavac]]
}}
'''Mihael VIII. Paleolog''' ([[Grčki jezik|grč.]] Μιχαὴλ Η΄ Παλαιολόγος, ''Mikhaēl VIII Palaiologos'') ([[Niceja]], o. [[1225.]] – [[Tracija]], [[11. prosinca]] [[1282.]]) bio je [[Nicejsko Carstvo|nicejski car]] (1259. – 1261.) i car obnovljenog [[Dodatak:Popis bizantskih careva|Bizantskog Carstva]] (1259. – 1282.). Naslijedio je [[Ivan IV. Duka Laskaris|Ivana IV. Laskarisa]]. Bio je osnivač [[Dinastija Paleolog|dinastije Paleolog]], posljednje dinastije koja je vladala [[Bizant|Bizantom]] sve do njegova kraja njegova postojanja [[1453.]] godine. Uspio je osloboditi [[Istanbul|Carigrad]] i pretvorio je Nicejsko Carstvo u obnovljeno Bizantsko.
 
== Životopis ==
Redak 55:
Roditelji su mu bili bizantski velikaš [[Andronik Paleolog (megas domestikos)|Andronik Paleolog]]<ref>Guilland, Rodolphe (1967). "Le grand domestique". ''Recherches sur les institutions byzantines, Tome I'' (in French). [[Berlin]]: Akademie-Verlag. pp. 405–425.</ref> i [[Teodora Anđelina Paleolog]], unuka bizantskog cara [[Aleksije III. Angel|Aleksija III. Angela]].<ref>Deno John Geanakoplos. ''Emperor Michael Palaeologus and the West''.</ref> Preko svog je polubrata [[Konstantin Paleolog (polubrat Mihaela VIII.)|Konstantina]] Mihael bio polustric [[Smilcena|Smilcene]] i [[Teodora Paleolog Synadene|Teodore Paleolog Synadene]], za koju se brinuo.<ref>Pachymeres Vol II, ''Andronicus Palæologus''</ref>
 
Odrastao je u Niceji, na dvoru nicejskog cara [[Ivan III. Duka Vatac|Ivana III. Duke Vataca]] (1222.-1254.), gdje je postao poznat zbog svoje vojne sposobnosti zbog čega je bio imenovan guvernerom gradova [[Melnik|Melnika]] i [[Ser|Serresa]]. U [[jesen]] [[1253.]] godine optužen je za urotu protiv cara Ivana III. Duke Vataca, ali uskoro je s njime izmiren te se vjenčao s carevom pranećakinjom [[Teodora Duka Vatac|Teodoru Duku Vatac]]. Sljedeće godine umro je car Ivan III., kojeg je nasljedio sin [[Teodor II. Duka Laskaris]] (1254.-1258.) za kojeg je Mihael stekao titulu [[despot]]a.
 
Godine [[1259.]] imenovan je suvladarom cara [[Ivan IV. Duka Laskaris|Ivana IV. Laskarisa]] (1258.-1261.). Nakon što je [[1261.]] godine zauzeo Carigrad i srušio [[Latinsko Carstvo]] te obnovio Bizantsko Carstvo, svečano je okrunjen, po drugi put, zajedno sa suprugom u crkvi [[Aja Sofija|Aja Sofije]]. Nekoliko mjeseci kasnije, dao je oslijepiti mladoga cara Ivana IV. i tako ga je uklonio s vlasti i započeo samostalnu vladavinu kao bizantski car.
 
Obnovljeno Carstvo bilo je jako slabo, Carigrad je desetljećima bio pljačkan, palače i crkve su bile prazne i opustošene, a veliki dijelovi nekadašnjeg teritorija ostali su i dalje izvan dosega carske vlasti, poput [[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntskog Carstva]], [[Epirska Despotovina|Epirske Despotovine]], [[Ahajska kneževina|Ahajske kneževine]], [[Atensko vojvodstvo|Atenskog vojvodstva]], [[Tesalija|Tesalije]] i drugih te je imao težak zadatak obnoviti moć posrnulog Carstva. Zato je car Mihael VIII. [[1262.]] godine napao Ahejsku kneževinu na [[Peloponez]]u, a napao je i [[Epir]] te [[Bugarska|Bugarsku]].<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 266.-269.</ref> U [[ljeto]] [[1354.]] godine carev brat, despot Ivan Paleolog pobjedio je epirskog despota Nikefora I. i prisilio ga da prizna carsku prevlast. Istovremeno, Carstvo je doživjelo težak porazu kod Makri-Plaga južnoj [[Grčka|Grčkoj]] [[1264.]] godine, a poraz su doživjeli i bizantski saveznici [[Genova|Genovežani]] kada su njihovu flotu potukli [[Mlečani]] u Nauplijskom zaljevu. Zbog toga je Mihael VIII. prekinuo savezništvo s Genovom i [[18. lipnja]] [[1265.]] godine sklopio savez s Mlečanima kojima je dodijelio brojne povlastice. Kako bi pritisnuo [[Venecija|Veneciju]] da prihvati dogovor, vratio je povlastice Genovešanima te je na kraju Mletačka Republika ipak popustila i prihvatila sporazum.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 269.-270.</ref>