Matej Ninoslav: razlika između inačica

'''Matej Ninoslav''' († o.1250.), [[Bosna|bosanski]] [[ban]] (1232.-1250.), pristaša bosanskih patarenakrstjana. Bio je i [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|knez Splita]] (1242.-1244.). Pristavši uz feudalce i heretike, izazvao križarskivojni pohod hrvatskog hercega Kolomana (1238.), a zatim [[Bela IV.|Bele IV.]] (1244.) i morao priznati ugarskuvrhovnu kraljevsku vlast. Naslijedio ga je rođak [[Prijezda I. Kotromanić|Prijezda I.]] iz dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=27793 Hrvatski obiteljski leksikon]</ref>

U doba njegova banovanja herceg Koloman (1238.) i Bela IV. (1244) poduzeli su vojni pohod na Bosnubanovinu u Bosni. Kad je 1235. kralj [[Andrija II.]] predao Bosnu na upravu svojem sinu, hrvatskom hercegu Kolomanu, koji je postavio Prijezdu za bana, Ninoslav se sklonio na jug, a 1240. sklopio s Dubrovčanima "vječni mir". Poslije Kolomanove smrti i tatarske navale [[Srednjovjekovna bosanska država|vratio se u Bosnu]] i prisilio rođaka Prijezdu na odstupanje s banske časti. Bela IV. ipak ga je uspio prisiliti na priznavanje ugarskog vrhovništva i davanje crkvene desetine. Nakon što je [[Bela IV.]] poduzeo novi pohod na Bosnu, Ninoslav je bio prisiljen odstupiti te mu se od 1253. gubi svaki trag.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/39007/ Proleksis enciklopedija]</ref>

Razdoblje od početka XII stoljeća pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i uticaja bosanskelokalnog vlasteleplemstva. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni smiri, kako su to u [[Rim]]u očekivali, došlo je do njenog širenja na Slavoniju. Dok su bosanski krstjani stupili u kontakt sa patarenima na zapadu. Jedna srednjovjekovna hronika bilježi da je 1233. godine ''antipapa'' albižana boravio u Bosni. Budući da Rim u Bosni nije uspio ojačati katoličanstvokatoličko pravovjerje, u Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerovatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno sa Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban [[Prijezda I. Kotromanić]]. Prijezda je svog sina Stjepana predao dominikancima morao predti kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od Rima. Budući da dubrovački nadbiskup nije poduzimao ništa protiv hereze u Bosni (Dubrovniku su bili važni privredni interesi u Bosni) kardinal Jakob za biskupa u Bosni postavlja dominikanca Ivana Teutonca. Dominikanci su istovremeno preuzeli vršenje inkvizitorske dužnosti, koju im je povjrio papa [[Grgur IX.]], za zasluge u borbi protiv albižana u južnoj Francuskoj.

Ovo pismo znači da je došlo do određenog sukoba između bana i vlasteleplemstva. Nakon izvještaja da je ban Ninoslav ponovno prišao hereticima i da je njihov pokret zahvati i susjedne zemlje, naročito Slavoniju, papa obnvioobnovio zahtjev da se pokrene križarski rat protiv Bosne. Papa je u aktu iz [[1234]]. godine ustanovio ''naraslo je mnoštvo nevjernika tako da je sva zemlja žalosna i neprohodna pustinja, zarasla u trnje i koprive''. Križarska akcija se nije mogla sprovesti bez učešća vrhovne vlasti Hrvatsko-ugarske kraljevine.

Bosanskom biskupu Ivanu Teutoncu je naređeno da poziva u križarski rat protiv bosanskih i slavonskih heretika. Križarska vojska je povjerena [[Koloman (herceg)|Kolomanu]], hrvatskom banu. Prema odluci ugarskog kralja, sa kojom se složio papa, Bosnu je trebalo stavitivratiti pod vlast hercega Kolomana. Time je križarski rat dobio značenje osvajačkog pohoda. Tako jese ban Ninoslav bez razmišljanja se suprostavio Rimu i Kolomanu. Kada je optužen da je otpao od katoločanstva, ban je izjavio : ''iz nevolje primio pomoć heretika protiv svojih neprijatelja''. Rat je počeo 1235. godine i trajao tri godine sa prekidima. Križarima je pružen velik i jak otpor, pa je usljed teškoća ratovanja Ivan Teutonac napustio Bosnu. Herceg Koloman je uspio uz velike gubitke proćoiproći kroz Bosnu i Hum. Rat je okonačan pobjedomneuspjehom Bosne.Hercega Brigau slamanju pobune, pa je briga o bosanskimherezi u hereticimaBosni je predana Kaločkoj nadbiskupiji. Nasljednik Ivana tTeutoncaTeutonca, domaći bosanski dominikanac Ponsa je 1239. godine od herecgaherecega Kolomana dobio [[Đakovo]].

Nakon dobivenog rata, ban Ninoslav je u proljeće [[1240]]. godine zaključio ugovor s [[Dubrovnik]]om o trgovini. Tim je povodom ''veliki ban bosanski'' izdao povelju ajednozajedno sa svojomsvojim vlastelomplemstvom: vojovodom Jurišom, tepčijom Radonjom i njegovim bratom Simeonom, peharnikom Mironom i sa Zabarem, Pradašem, Prijezdom, Sfironom, Slavkom Palčićem, Gredsilavom Trubiće obećao vječni mir Dubrovniku. Ban se obavezao da će štiti Dubrovnik ukoliko zarati s nekom državom. Hrvatsko-ugarsku drževaudržavu je 1241. i 1242. godine pogodila tatarska najezda. Nije poznato iz kojih razloga su [[Tatari]] zaobišli Bosnu. Ova tatarska provala je dodatno ojačala Bosnupobunjenu istočnu granicu u Bosni u odnosu na Hrvatskusredišnju vlast u Hrvatskoj. Ban se osjećao toliko moćnim da je prihvatio poziv [[Split]]a, koji je bio suukobljensukobljen s Belom IV., da pomogne Splićanima u ratu protiv [[Trogir]]a. Zapis o ovme je ostavio [[Toma Arhiđakon]]. On navodi da su Splićani pozvalo bana Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je prihvatio poziv i sa svojom vojskom kaznio Trogirane, nakon ćegačega je ban postao knez Splita. Poslije bitke ban je otišao u Bosnu dok je u Splitu ostavio jednog od sinova sa jakom konjicom. Iz ovga je jasno da Split bana Ninoslava nije gledao kao heretika, pošto im gradskim statutom iz [[1242]]. godine bilo zabranjeno da primaju heretike. Kralj Bela IV. je poveo kazneni pohod protiv bana Ninoslava, te je ban Ninoslav bio prisiljen priznati Belu IV. Ban je morao priznati prava Đakovačke nadbiskupije u Bosni. Od 1246. godine zahtjevi iz Rima de se povede novi križarski rat nije uspio jer u to vrijeme nije bilo volje niti uvjeta. Na kraju bosanski biskup se ponovo vratio u Đakovo odakle se više nije vraćao u Bosnu. Ban Ninoslav se razbolio 1249. godine i već sljedeće godine uz ugarski pritisak ban Ninoslav je napustio dužnost bana u korsitkorist Prijzdesvog rođaka Prijezde I., kojiRadi jekoketiranja bios rođak bana Mateja Ninoslav.herezom, Bana Ninoslava nije naslijedio nijedan sin, jer jenego Prijezda I., biokao uzoran katolik i uspiokoji se popetiuspio dobiti na banskibansku tronslužbu. Oko 1251. godine izbio je grđanaskigrađanski rat između Stjepana, sina bana Ninoslava i Pirjezde I. Rat je završen pobjedom Prijezde I. Nakon toga se dogodila podjela banovine te su Usora i Soli su potpaleprebačene pod vlast mačvanskog bana dok je Bosna s Donjim krajima ostala Kotromanićima. BnaBan Ninoslav je umro oko [[1253]]. godine.