Razlika između inačica stranice »Sančo I. od Pamplone«

m
bez sažetka
m
m
'''Sančo I. Garcés''' (''Antso Ia. Gartzez''; o. 860. – 11. prosinca 925.) bio je kralj [[Kraljevina Pamplona|Pamplone]] od 905. do 925. godine. Bio je sin [[García Jiménez, kralj Pamplone|Garcíje Jiméneza]] i njegove supruge [[Dadilda od Pallarsa|Dadilde]].<ref>Lacarra de Miguel, José María. ''Textos navarros del Códice de Roda''. ''Estudios de Edad Media de la Corona de Aragon''.</ref>
 
Na prijestolje je stupio zahvaljujući tome što se protiv njegovog prethodnika [[Fortún Garcés od Pamplone|Fortúna I.]] stvorila koalicija kojoj su pristupili [[Alfons III. Leonski|Alfons III. od Asturije]], Galindo Aznar II. od Aragona, muslimanski klan [[Banu Qasi]] na čelu s Lubbom ibn Muhammedom te Sančov ujak [[Grof Rajmond I. od Pallarsa i Ribagorze|Rajmond I. od Pallarsa i Ribagorze]]. Oni su prisilili Fortúna na abdikaciju i povlačenje u [[samostan]], a Sančo je došao na njegovo mjesto.
 
Sančo je tijekom svoje vladavine nastojao proširiti teritorije koristeći sukobe među muslimanskim klanovima i velmožama. 907. se okrenuo protiv svog bivšeg saveznika Lubba i ubio ga u borbi. Četiri godine kasnije se njegov bivši saveznik Galindo Aznar udružio sa svojim šurjakom Muhammadom al-Tawilom i Abd Allah ibn Lubbe ibn Qasijem protiv Sanča; njihov napad je završio porazom, nakon čega više nisu predstavljali prijetnju. 920. Sančo se udružio s Bernardom I. od Ribagorze. U znak zahvalnosti za svoje vojne pobjede je 924. osnovao ženski samostan Albelda.