Razlika između inačica stranice »Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću«

bez sažetka
==Vladavina Mletaka na hrvatskoj obali do početka 15. stoljeća==
{{Hrvatska povijest}}
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Knez [[Branimir]] je na moru vodio [[Hrvatsko-mletački ratovi|ratove s Mlečanima]]. Nakon što su bili poraženi [[887.]] godine, Mlečani su sklopili mir i bili primorani plaćati godišnji danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Taj su danak plaćali preko 100 godina.<ref>[[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Branimir|Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924.]]</ref> Nakon smrti kralja [[Stjepan Držislav|Stjepana]], iskoristivši unutarnje sukobe nastale borbom za vlast između Stjepanovih sinova Svetoslava, Krešimira i Gojslava, ojačana Venecija uskraćuje plaćanje danka hrvatskom kralju i neretljanskom knezu za plovidbu i počinje ponovni sukob s hrvatskim kraljem [[Svetoslav Suronja|Svetoslavom Suronjom]] ([[997]]. – [[1000]].) na moru. Mletački [[dužd]] [[Petar II. Orseolo]] [[1000.]] godine preotima od Hrvata Dalmaciju od [[Krk]]a do [[Dubrovnik]]a. Prvo su mu se predali sjeverni dalmatinski otoci i Zadar, a pošto je ojačao svoje snage i romanskim postrojbama iz dalmatinskih gradova, predaju se i [[Trogir]] i [[Split]], dok silom zauzima neretljansku [[Korčula|Korčulu]], [[Lastovo]] i [[Biograd]]. Na taj su način Mleci uspostavili vlast nad primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora, a Petar Orseolo se prozvao ''dux Dalmatiae''.<ref>[http://crohis.com/knjige/Sisic%20-%20pregled/16.%20Prvi%20Kresimirovici.PDF F. Šišić, ''Pregled povijesti hrvatskoga naroda, od najstarijih dana do 1. decembra 1918., prva knjiga, do 20. februara 1790.'', Zagreb, 1920.]</ref>
 
Od [[12. stoljeće|12.]] do početka [[15. stoljeće|15. stoljeća]] dalmatinski gradovi pod upravom su ugarsko-hrvatskih vladara osim u kraćim razdobljima mletačke vladavine.<ref name="Mimica SD3004">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040330/feljton01.asp B. Mimica: ''Dalmacija od prapovijesti do 1918. - Komune i simbioza Hrvata i Romana'', feljton, Slobodna Dalmacija, 30. travnja 2004.]</ref> Poseban trn u oku Venecije je bio grad [[Zadar]] koji joj se stalno opirao u njezinim nastojanjima da zagospodari tim gradom. U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca, pa je tako, kao protuusluga Veneciji za pomorski prijevoz, Križarske vojske na svom putu prema Carigradu zastala pred Zadrom te ga prisilila na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar [[Križarska opsada Zadra|osvojila je kršćanska Križarska vojska]]. Zadar je uz stalne pobune građana i povremena oslobađanja ostao pod vlašću Mletačke Republike do [[1358.]] godine.
 
Mletačka Dalmacija bila je podijeljena na okružja (''distretto''), kojima je na čelu bio knez (''conte'') imenovan od providura. Knezu uz bok stoje dva činovnika, kancelar (''cancelliere'') za sudbene poslove i ''camerlingo'' za financijske. Malobrojno mletačko činovništvo bilo je slabo plaćeno, pa su bili prisiljeni uzimati od prikupljenog [[porez]]a i drugih javnih daća na štetu Mmletačke Republike. Međutim porezi nisu bili preveliki, jer Republika gnije htjela širiti nezadovoljstva u teško stečenoj Dalmaciji. Plaćali su ih jedino seljaci, jer su plemići i građani bili oslobođeni ne samo od svakoga poreza, nego i od svih daća. Svaka gradska općina imala je i zasebni svoj [[statut]], tako da u tom nema jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto su se tako razilazili utezi i mjere od mjesta do mjesta. Općinsku upravu dijelili su plemići i građani, koji su se skupljali na skupštine, gdje se raspravljalo o općinskim poslovima. U nekim su se općinama sastajali samo plemići na skupštine, a u nekim imali su i građani svoje zasebne skupštine. Civilne i kaznene poslove vodio je gradski (općinski) knez, a [[policija|policajske]] vršili su veliki i mali suci. Seljaci su se sastajali u bratovštinama u skupove, na kojima su raspravljali o svojim potrebama. Inače bio je u svakom selu na čelu za civilne i vojničke poslove vođa zvan harambaša. Za vrijeme mira činili su seljaci neke čete, a zvali su se panduri. Dužnost im je bila paziti na kretanje pograničnih bosanskih Turaka, a kod kuće bdjeti nad sigurnošću. Svako je okružje imalo tada svoga pukovnika, a uza nj kao niže časnike serdare i harambaše. Otočani služili su jedino u mletačkoj mornarici. [[Talijanski jezik]] govorio se uglavnom u gradovima, dok se u ostalim područjima koristio [[hrvatski]].
 
==Vidi još==
 
* [[Hrvatsko-mletački ratovi]]
 
==Izvori==