Buka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 46.239.43.80 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot |
Nadopunio Buka |
||
Redak 1:
[[
[[datoteka:Harborfreeway2.jpg|mini|desno|250px|[[Promet]] često stvara [[šum]]ove i buku.]]
'''Buka''' je vrlo glasni, čovjeku neugodni, čak i bolni [[zvuk]]. Osnovne značajke buke sadržane su u njezinoj [[Jakost zvuka|jačini (intenzitetu)]], ali i u njezinoj kakvoći (dodatni šumovi), visini, trajanju, isprekidanosti ili kontinuiranosti. Stupanj smetanja ovisi o psihološkim čimbenicima (o vrsti zvučnih informacija, očekivanju ili nenadanosti i drugom). Mladeži na primjer ne smeta buka u [[disko]]-klubovima; stanaru često ne smeta buka iz susjednog stana ako je unaprijed zamoljen za toleranciju. Čovjeku mnogo manje smeta neizbježiva buka (na primjer šum [[slap]]ova) nego izbježiva buka. Manje nam smeta buka koju proizvodimo sami od buke koju proizvode drugi. Svaka buka intenziteta većeg od 85 do 90 [[Bel (jedinica)|dB]] može nakon duge izloženosti uzrokovati trajna oštećenja [[sluh]]a. Buka se smatra [[Onečišćavanje zraka|onečišćivačem okoliša]], pa se propisuju maksimalno dopuštene granice, izražene u [[decibel]]ima (dB). Postoje vrlo restriktivni hrvatski i europski propisi za buku koju u nastanjenim područjima stvaraju [[Industrija|industrijska postrojenja]] i [[promet]]na sredstva. [[Standard]]i maksimalno dopuštene buke, koje propisuje [[Europska unija]], posebno su restriktivni prema [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motorima s unutarnjim izgaranjem]] za [[automobil]]e i [[zrakoplov]]e. <ref> '''buka''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=10060] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Prema izvješću [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)]] smatra se da je [[razina zvučnog tlaka]] od 70 [[decibel]]a poželjna gornja granica buke.
== Buka u komunikacijskome kanalu ==
Buka u komunikacijskome kanalu je akustički šum koji nema funkcionalno značenje i koji ometa razumijevanje korisna zvučnog signala. Dok poruka prolazi [[Komunikacija|komunikacijskim]] (priopćajnim) kanalom, ona nužno nailazi na smetnje, »buku«. Te smetnje mogu biti različite: mehaničke, električne, psihičke, rastresenost, govornikova prehlada, mucanje i tako dalje. Da bi se ta buka neutralizirala te da bi primatelj poruku primio uredno, treba reći više no što je u normalnim uvjetima potrebno. Taj se višak govorenja naziva [[zalihost]] ([[redundancija]]).
== Šum ==
{{Glavni|Šum}}
'''Šum''' je skup različitih zvučnih i nadzvučnih [[val]]ova izazvanih [[Vibracije|vibracijama]] u nekom sredstvu (na primjer [[zrak]]u) s kontinuiranim, vremenski nestalnim spektrom. Amplitude, faze i frekvencije tih [[vibracije|vibracija]] ne stoje ni u kakvu pravilnom ([[Harmonijsko titranje|harmoničnom]]) međusobnom odnosu. Šum je svugdje prisutan, a stvaraju ga [[vjetar]], [[strojevi]], [[promet]] i slično. Jak šum naziva se bukom.
Što je veći omjer šuma u odnosu na [[signal]], manja je razumljivost signala. Iako je ljudsko [[uho]] sposobno za prilagodbu šumu u smislu usredotočivanja na signal, omjer šuma i signala 1 : 1 već umanjuje razumljivost za 50%. Šum je i važno obilježje [[govor]]a i zato što je on sastavni dio [[akustika|akustičke]] definicije skupine konsonanata koji su u [[Fonetika|fonetici]] i [[Fonologija|fonologiji]] poznati pod nazivom šumnici (opstruenti). Takvi se konsonanti artikuliraju uz potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji (koji se naglo otvara pa nastaje prasak) ili tako uzak prolaz da nastaje primjetan šum. Kao takvi tvore prirodnu fonološku kategoriju, to jest podliježu istim fonološkim pravilima, za razliku od suprotne kategorije, takozvanih sonanata (glas). Šum određuje i kakvoću glasa (na primjer dahtav glas). <ref> '''šum''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59999] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
| |||