Grigor Vitez: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
slika + vanjske poveznice
vraćen životopis
Redak 6:
| veličina =
| opis slike =
| puno ime = Grigorije Vitez
| pseudonim =
| rođenje = [[15. veljače]] [[1911.]], [[Kosovac]]
| smrt = [[23. studenoga]] [[1966.]], [[Zagreb]]
| zanimanje = [[pjesnik]]
| nacionalnost = [[Srbi]]n
| period pisanja =
| vrsta =
| teme = dječje pjesništvo
| period =
| supruga = Elizabeta (Perlik) Vitez
| suprug =
| djeca = Olga Vitez Babić
Redak 26:
}}
 
'''Grigor Vitez''' ([[Kosovac]] kraj [[Okučani|Okučana]], [[15. veljače]] [[1911.]] – [[Zagreb]], [[23. studenoga]] [[1966.]]), bio je [[Hrvatska književnost|hrvatski]] [[pjesnik]], [[književnost|dječji pisac]] i [[prevoditelj]] [[Srbi u Hrvatskoj|srpskoga]] podrijetla<ref name="politika">[http://www.politika.rs/scc/clanak/211087/Zaboravljeni-Grigor-Vitez (srp.) Zoran Radisavljević, Politika: Zaboravljeni Grigor Vitez], objavljeno 8. ožujka 2012. godine, pristupljeno 25. srpnja 2016. godine</ref><ref name="hrcak">[http://hrcak.srce.hr/file/186217 Filip Škiljan: Identitet Srba u Hrvatskoj], pristupljeno 25. srpnja 2016. godine</ref>. Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64903 Hrvatska enciklopedija: Vitez, Grigor], preuzeto 22. rujna 2013.</ref> Autor je brojnik pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima. Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.<ref>{{cite web|url=http://www.lektire.hr/autor/grigor-vitez/|title=Grigor Vitez biografija - Lektire.hr|publisher=|accessdate=10. srpnja 2016.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://lektire.mojfaks.com/17/grigor-vitez-gdje-price-rastu
|title=Grigor Vitez: Gdje priče rastu|publisher=|accessdate=10. srpnja 2016.}}</ref> Grigor Vitez dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuća u književnosti za djecu.
 
== Životopis ==
Prije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] bio je [[učitelj]], a poslije je radio u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u izdavačkoj kući ''Mladost''. Pisao je poeziju za djecu i odrasle (''Sto vukova'', ''Kad bi drveće hodalo'', ''Gdje priče rastu''), a [[prevoditelj|prevodio]] je s [[Ruski jezik|ruskog]], [[Francuski jezik|francuskog]] i [[Slovenski jezik|slovenskog jezika]]. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne [[lirika|lirske]] slike u tradiciji poetskog izraza [[Dobriša Cesarić|Dobriše Cesarića]]. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: ''Pjesme'', ''Naoružane ruže'', ''Povjerenje života'' i ''Kao lišće i trava''. Njegove pjesme prevođene su na gotovo sve [[Jezici Europe|europske jezike]].<ref name="HE"/>
=== Podrijetlo ===
Grigor Vitez se rodio 15. veljače 1911. godine pod imenom Grigorije u obitelji Ane i Teodora Viteza. O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi [[Ahmet Hromadžić|Ahmeta Hromadžića]] "Dječji pisci o sebi". Majka Grigora Viteza prezivala se Milosavljević, a njezini su preci došli u [[Slavonija|Slavoniju]] iz [[Bosna|Bosne]] za vrijeme [[Velika seoba Srba|velike seobe Srba]] krajem 17. stoljeća. S očeve strane preci su došli iz sjeverne [[Dalmacija|Dalmacije]], iz [[Ravni kotari||Ravnih kotara]] ili [[Bukovica|Bukovice]], a nosili su prezime Alavanja<ref>[http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-alavanja Imervatsko.net: Prezime Alavanja], pristupljeno 1. rujna 2016. godine</ref>. Jedan od Alavanja koji je došao u [[Okučani|okučanski]] kraj od [[Marija Terezija|Marije Terezije]] je dobio počasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime.<ref name="telegram">[http://www.telegram.hr/price/nagovorili-smo-kcer-grigora-viteza-da-prvi-put-u-zivotu-javno-isprica-intimnu-pricu-o-svom-velikom-tati/ Rašeljka Zemunović, Telegram.hr: Nagovorili smo kćer Grigora Viteza da prvi put u životu javno ispriča intimnu priču o svom velikom tati], pristupljeno 25. srpnja 2016. godine</ref><ref name="politika" />
 
=== Djetinjstvo, obrazovanje i posao učitelja ===
Odrastao je u tipičnom slavonskom multietničkom selu. Njegova obitelj je bila mnogočlana i bavili su se zemljoradnjom. Imao je dva starija brata (Joco i Savo) i jednog mlađeg (Pero). Bez oca je ostao kao predškolarac, pred početak [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]]. Osnovnu školu je završio u [[Okučani]]ma, a gimnaziju u [[Nova Gradiška|Novoj Gradišci]]. Prve dvije pjesme je napisao kao maturant. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća, upisao je učiteljsku školu u [[Pakrac]]u, nakon koje je stekao zvanje učitelja. Prvo radno mjesto kao učitelj imao je u selu [[Slobodna Vlast]] pokraj [[Đakovo|Đakova]], nakon čega dobija premještaj u [[Voćin]], gdje upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik, te se tu i vjenčavaju.<ref name="telegram" /><ref>[http://www.mo-vrebac-pavlovac.hr/attachments/article/142/Filip%20Skiljan_Znameniti%20Srbi%20u%20Hrvatskoj%20(I%20dio)%20-%202%20dio.pdf Filip Škiljan: Znameniti Srbi u Hrvatskoj – I dio], pristupljeno 25. srpnja 2016. godine</ref>
 
=== Drugi svjetski rat i period do smrti ===
Početkom [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]], dobija premještaj u [[Gornji Vakuf]], a nakon toga u [[Golinci|Golince]] pokraj [[Donji Miholjac|Donjeg Miholjca]]. Nedugo zatim, pridružuje se [[partizani]]ma. Partizanima je vodio učiteljske tečajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u školama. Poslije rata je radio u Ministarstvu prosvjete u [[Zagreb]]u, te kao urednik u izdavačkoj kući ''Mladost''. Godine 1957. pokreće knjižnicu "Vjeverica", u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. 60-ih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo. Kralježnica mu je bila nepovratno oštećena. I pored toga, stvarao je prikovan za krevet. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a sahranjen je u rodnom Kosovcu.<ref name="telegram" />
 
== Stvaralaštvo ==
Prije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] bio je [[učitelj]], a poslije je radio u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u izdavačkoj kući ''Mladost''. Pisao je poeziju za djecu i odrasle (''Sto vukova'', ''Kad bi drveće hodalo'', ''Gdje priče rastu''), a [[prevoditelj|prevodio]] je s [[Ruski jezik|ruskog]], [[Francuski jezik|francuskog]] i [[Slovenski jezik|slovenskog jezika]]. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne [[lirika|lirske]] slike u tradiciji poetskog izraza [[Dobriša Cesarić|Dobriše Cesarića]]. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: ''Pjesme'', ''Naoružane ruže'', ''Povjerenje života'' i ''Kao lišće i trava''. Njegove pjesme prevođene su na gotovo sve [[Jezici Europe|europske jezike]].<ref name="HE"/>
 
Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator [[Ivan Antolčić]].
 
=== Djela ===
Nepotpun popis:
* ''San boraca u zoru'', Nakl. Navod Hrvatske, Zagreb, 1948.
Line 65 ⟶ 76:
|wikicitat = Grigor Vitez
}}
 
=== Mrežna mjesta ===
* [[LZMK]] / [[Proleksis enciklopedija]]: [http://proleksis.lzmk.hr/50338/ Vitez, Grigor]
Line 71 ⟶ 83:
 
{{GLAVNIRASPORED:Vitez, Grigor}}
<!--[[Kategorija:Hrvati]]-->
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
Line 77 ⟶ 89:
[[Kategorija:Životopisi, Nova Gradiška]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Srbi u Hrvatskoj]]