Bertrand Russell: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m sitno using AWB |
||
Redak 16:
'''Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell''' ([[Trelleck]], [[18. svibnja]] [[1872]]. - [[Penrhyndeudraeth]], [[2. veljače]] [[1970]].), [[Engleska|engleski]]<ref>Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", ''Bertrand Russell: critical assessments'', Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178</ref> [[filozof]], [[matematičar]], [[logika|logičar]], [[povijest|povjesničar]] i društveni [[reformacija|reformator]].<ref name="stanford">Stanfordova Enciklopedija filozofije, [http://plato.stanford.edu/entries/russell/ "Bertrand Russell"], 1. svibnja 2003.</ref><ref>{{cite web| url=http://www.nytimes.com/1982/11/28/books/after-bertrand-russell.html?scp=12&sq=bertrand%20russell&st=cse| title=After Bertrand Russell| publisher=New York Times| author=Alasdair McIntrye| date=28-11-1982|accessdate=31-03-2011}}</ref><ref>{{cite web| url=http://www.guardian.co.uk/books/2000/oct/28/biography.philosophy?INTCMP=SRCH| title=A booting for Bertie| publisher=Guardian| author=| date=28-10-2000|accessdate=31-03-2011}}</ref>
Na Trinity Collegeu u [[Cambridge]]u studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija [[1895]]. počinje sveučilišnu karijeru, ali je [[1916]]. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a [[1918]]. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, [[pacifizam|pacifista]], kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima [[1922]]. i [[1923]]. nema uspjeha. Od [[1938]]. do [[1944]]. predavao je na različitim sveučilištima u [[SAD]]-u, a tek je [[1944]]. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću [[humanizam|humanista]]: bori se protiv ''"ludila [[hladni rat|hladnog rata]]"'', predsjedava [[Međunarodni sud za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu|Međunarodnom sudu]] za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.
Godine [[1950]]. dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref name="nobel prize">{{cite web| url=http://nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/1950/russell-bio.html| title=The Nobel Prize in Literature 1950 - Bertrand Russell| publisher=Nobelprize.org| author=| date=28-10-2000|accessdate=31-03-2011}}</ref> Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo ''"Principia mathematica"'' nastalo u suradnji s [[Alfred North Whitehead|A. N. Whiteheadom]], koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već [[1901]]. istaknuo se kao briljantan [[logika|logičar]], uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma [[Gottlob Frege|Fregeove]] logičke analize [[aritmetika|aritmetike]] ('''''[[Russellov paradoks]]'''''). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.
Redak 49:
===Sveučilišno doba i prvi brak===
[[Datoteka:Russell1893.jpg|thumb|200px|left|Russell nakon diplomiranja [[1893.]]]]
Godine [[1890.]], Russell je dobio stipendiju za studij matematike na Trinity koledžu u [[Cambridge]]u. Tu je Russell upoznao mlađeg [[George Edward Moore|Georgea Edwarda Moorea]] i [[Alfred North Whitehead|Alfreda Northa Whiteheada]], koji ga je preporučio takozvanim ''Apostolima iz Cambridgea''. Ubrzo je pokazao znatno znanje iz [[matematika|matematike]] i [[filozofija|filozofije]], te je diplomirao [[1893.]], a post-diplomski studij završio je [[1895.]] godine.
Vrlo važan događaj u Russellovu životu bio je susret s [[kveker]]kom [[Alys Pearsall Smith]], koju je upoznao sa 17 godina. Ubrzo je postao dobar obiteljski prijatelj (oni su ga zvali ''unuk Lorda Johna''), te su se oni dosta često hvalili s njim i putovali s njim po kontinentu. Upravo je s njima Russell posjetio slavnu [[Exposition Universelle, Pariz 1889.|Parišku izložbu iz 1889.]] i popeo se na [[Eiffelov toranj]] nedugo nakon što je završen.<ref name="MarriagePt1">Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 1".</ref>
Redak 67:
===Međuratni period i drugi brak===
U kolovozu [[1920.]] Russell odlazi u [[Ruska SFSR|Rusiju]] kao dio službene britanske delegacije koja je trebala istražiti učinke [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]].<ref name="FreeLib">{{cite web|title=Bertrand Russell (1872-1970)|publisher=Farlex, Inc.|url=http://russell.thefreelibrary.com/|accessdate=2007}}</ref> Tamo je upoznao [[Lenjin]]a i razgovarao s njim punih sat vremena. U svojoj će autobiografiji Russell kasnije napomenuti kako ga je Lenjin poprilično razočarao, te da je u njemu osjetio dozu pokvarenosti. Također je krstario [[Volga|Volgom]] na parobrodu. Russellova ljubavnica, [[Dora Black]], neovisno je o njemu u isto vrijeme boravila u Rusiji. Ona sama bila je poprilično entuzijastična zbog revolucije, dok su Russellovu inicijalnu podrušku uništila osobna iskustva.
Uskoro će Russell otići u [[Peking]], zajedno s Dorom, gdje će godinu dana predavati filozofiju. U [[Kina|Kinu]] je otišao s popriličnim entuzijazmom i nadom jer je Kina tada bila u fazi tranzicije. Dok je tu boravio obolio je od [[pneumonija|pneumonije]], zbog čega je došlo do toga da [[japan]]ske novine izdaju njegovu lažnu osmrtnicu.<ref name="pneumonia">{{cite web|title="Bertrand Russell je mrtav"|publisher=The New York Times|date=21. travnja 1921|accessdate=2007|format=PDF|url=http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=1&res=9B01E7DB1739E133A25752C2A9629C946095D6CF&oref=slogin}}</ref> Kada je par boravio u [[Japan]]u tijekom povratka u domovinu, Dora je svijet obavijestila da ''"Gospodin Bertrand Russell, koji je prema japanskim medijima mrtav, nije u mogućnosti dati intervju japanskim novinarima."'' Mediji nisu bili zadovoljni ovim komentarom i nije im se nimalo svidio upotrebljeni [[sarkazam]].<ref name="papers">{{cite book|title="Uncertain Paths to Freedom: Russia and China, 1919-22"|work=The Collected Papers of Bertrand Russell|volume=15|publisher=Routledge|year=2000|isbn=0415094119|last=Russell|first=Bertrand|editor=Richard A
Redak 81:
===Drugi svjetski rat===
Russell je nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] prvo radio na [[Sveučilište u Chicagu|Sveučilištu u Chicagu]], a kasnije je otišao u [[Los Angeles]] gdje je predavao na [[Sveučilište u Kaliforniji|Kalifornijskom sveučilištu]]. Godine [[1940.]] dobiva posao profesora na Gradskom sveučilištu u [[New York (grad)|New Yorku]], no ubrzo, nakon javnog pritiska, dobiva otkaz. Njegovi stavovi (pogotovo oni o [[seksualni moral|seksualnom moralu]] izneseni u djelu ''[[Brak i morali]]'' deset godina ranije) učinili su ga ''"moralno nekompatibilnim"'' za predavanje na tom sveučilištu. Protest protiv Russella započela je majka jesnog studenta koji nije, prema dotadašnjem uspjehu, mogao pohađati njegove satove [[matematička logika|matematičke logike]]. Mnogi intelektualci, koje je predvodio [[John Dewey]], protestirali su zbog ovakvog tretmana.<ref name="Denied">{{cite web|title="Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell"|author=Leberstein, Stephen|url=http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3860/is_200111/ai_n9008065/|publisher=Academe|date=November/December 2001|accessdate=2008-02-17}}</ref> [[Albert Einstein|Einsteinov]] slavni aforizam - ''"Veliku umovi su uvijek nailazili na nasilnu opoziciju od strane mediokritetnih umova..."'', nastao je upravo u njegovom otvorenom pismu podrške Russellu.<ref>[http://www.asl-associates.com/einsteinquotes.htm] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.</ref> Dewey je zajedno s [[Horace M. Kallen|Horaceom M. Kallenom]] uredio zbirku članaka o gore navedenoj aferi u knjizi ''[[Slučaj "Bertrand Russell"]]''. Russell se ubrzo pridružio Fundaciji Barnes gdje je držao niz predavanja o povijesti filozofije raznovrsnoj publici. Ta će predavanja na koncu postati osnova za njegovu knjigu ''[[Povijest Zapadne filozofije]]''. Njegovo se prijateljstvo s ekscentričnim [[Albert C. Barnes|Albertom C. Barnesom]] u ovom periodu raspalo, te se vratio natrag u [[Irska|Irsku]] kako bi predavao na Trinityju.
===Kasniji život===
Tijekom [[1940-ih]] i [[1950-ih]], Russell je sudjelovao u mnogim [[BBC]]-jevim emisijama, posebno na trećem programu, o raznim filozofskim temama, kao što su pozitivna i negativna strana demokracije.<ref>{{cite web| publisher=Guardian|title=Lord Russell and democracy| date=14-09-1953| url=http://www.guardian.co.uk/news/1953/sep/14/mainsection.fromthearchive?INTCMP=SRCH| accessdate=31-03-2011}}</ref> U ovom je periodu Russell već bio svjetski poznat, te je shodno s time bio česta tema raznoraznih novinskih članaka, a često su ga ljudi zvali za savjete o raznim, čak i najbanalnijim stvarima. Prilikom puta na predavanje u [[Trondheim]], Russell je bio jedan od 24 preživjela (od ukupno 43 putnika), u [[Bukken Bruse nesreća|padu zrakoplova kod Hommelvike]] u listopadu [[1948.]] godine.<ref name="letters">{{cite book|title="The Selected Letters of Bertrand Russell"|page=660|publisher=Routledge|author=Griffin, Nicholas (ed.)|year=2002|isbn=0415260124}}</ref> Njegova ''[[Povijest Zapadne filozofije]]'' ([[1945.]]) postala je svjetski best-seller, te mu je bila stalan izvor prihoda do kraja njegova života.
U jednom govoru iz [[1948.]],<ref>[http://www.economist.com/books/PrinterFriendly.cfm?Story_ID=699582 Pisma jednog filozofa | S ljubavlju, Bertie | Economist.com]</ref> Russell je naglasio kako bi bilo moralno gore ući u rat sa [[SSSR]]-om nakon što oni dobiju [[atomska bomba|atomsku bombu]] nego dok je nisu imali, jer bi u tom slučaju pobjeda Zapada bila brža i s manje žrtava, dok bi u prvom slučaju bilo pogubnije ratovati sa zemljom koja također ima bombu. U to je vrijeme jedino [[SAD]] imao atomsku bombu, no SSSR je vršio iznimno agresivnu politiku prema zemljama Istočne i Jugoistične Europe, šireći time svoju sferu utjecaja. Analiza ovog govora dovela je do stvaranja dvaju grupacija, jedne, koji je predvodio Lawson, svjedok Russellovog govora, koja je tvrdila da je Russell odobravao napad na SSSR i druge, koju je predvodio Griffin, a čija se analiza temeljila na transkriptu govora, koja je tvrdila da je Russell samo objašnjavao korisnost američkog nuklearnog [[arsenal]]a u sprečavanju sovjetskog širenja po Istočnoj Europi.
Russell je [[9. lipnja]] [[1949.]], prilikom proslave [[George VI.|kraljevog]] rođendana, nagrađen Ordenom postignuća,<ref>LondonGazette, issue=38628, startpage=2796. 3. lipnja 1949. Preuzeto 2008
Godine [[1952.]], Russell se razveo od Patricije, s kojom je bio jako nesretan. Njegov sin iz tog braka, Conrad, nije vidio svog oca od razvoda pa sve do [[1968.]], kada je sam odlučio posjetiti ga, što je uzrokovalo raskid odnosa s majkom.
Russell se [[15. prosinca]] [[1952.]], nedugo nakon razvoda, oženio po četvrti put, ovaj put s [[Edith Finch]]. Njih dvoje su se poznavali još od [[1925.]], a Edith je predavala [[engleski jezik]] na sveučilištima u [[Engleska|Engleskoj]] i [[SAD]]-u, dijeleći stan punih 20 godina sa Russellovom dobrom prijateljicom, Lucy Donnelly. Edith je s Bertrandom ostala sve do njegove smrti, a brak je, po svemu sudeći, bio poprilično sretan i blizak. Uskoro je Russellov sin John obolio od mentalne bolesti, što je uzrokovalo mnoge sukobe s Dorom, Russellovom bivšom suprugom i Johnovom majkom. Johnova supruga Susan je također bolovala od nekakve mentalne bolesti, zbog čega su Russell i Edith postali pravni skrbnici njihovih triju kćeri. Kasnije se ispostavilo da dvije od njih imaju [[shizofrenija|shizofreniju]].
Redak 110:
Ovo je bio posljednji čin Russellovog političkog djelovanja. Javno je pročitan na Međunarodnoj konferenciji parlamentaraca u [[Kairo|Kairu]] [[3. veljače]] [[1970.]], dan nakon njegove smrti.<ref name="Palestine">[http://www.palestinehistory.com/issues/refugee/reftoday.htm Russellov posljednji politički govor]</ref>
Russell je umro od [[influenca|influence]], [[2. veljače]] [[1970.]], u svome domu [[Plas Penrhyn]], u mjestu [[Penrhyndeudraeth]], [[Merionethshire]], [[Wales]]. Kremiran je u mjestu [[Colwyn Bay]] [[5. veljače]] [[1970.]] Kao što je i naglasio u oporuci, na pogrebu mu nije bilo nikakvih vjerskih obilježja. Njegov pepeo je nakon godina dana prosut po velškim planinama.
===Sistematizacija vlastitog života===
U svojoj 84. godini, Russel je u predgovor novog izdanja svoje autobiografije ubacio kratki odlomak od 5 paragrafa, naslovljen ''Za što sam živio'', u kojem daje kratku sistematizaciju svog života.<ref>
{{citat|Tri strasti, jednostavne, ali iznimno snažne, vladale su mojim životom: želja za [[ljubav]]i, potraga za [[znanje]]m i neprobojno žaljenje za patnje čovječanstva. Ove su me strasti, kao velika krila, vodile ovamo i onamo, čudnim putem, preko dubokog oceana boli, dosežući sam rub očaja. <br /> Želio sam ljubav, kao prvo, jer donosi ekstazu — ekstazu toliko moćnu da bih često žrtvovao cijeli svoj život za tih par sati užitka. Tražio sam ju, uostalom, jer oslobađa od samoće - te strašne samoće u kojoj nečija drhteća svijest gleda s ruba svijeta prema hladnom, beživotnom ponoru. Želio sam ju, na koncu, jer sam u savezu ljubavi vidio, u mističnoj minijaturi, viziju raja koju su sveci i pjesnici zamišljali. To sam želio i, iako se možda čini predobro za ljudski život, to sam, napokon, i pronašao. <br /> S jednakom sam strašću potraživao znanje. Želio sam razumjeti srca ljudi. Želio sam znati zašto zvijedze sjaje. I želio sam shvatiti pitagorejsku vještinu prema kojoj broj ima kontrolu iznad tijeka. Dio ovoga, ali ne previše, sam i uspio. <br /> Ljubav i znanje, koliko su mogle, nosile su me prema nebesima. No žaljenje me uvijek vratilo natrag na zemlju. Jeke bolnih uzvika odbijaju se u mom srcu. Gladna djeca, mučenici, bespomoćni starci koje njihova vlastita djeca mrze i cijeli svijet samoće, siromaštva i boli prave svinjariju od onoga što bi ljudski život trebao biti. Ja želim iskorijeniti zlo, ali ne mogu, te i ja sam patim. <br /> Ovo je bio moj život. Smatram da je vrijedan življenja i rado bih ga ponovo proživio kad bi mi se pružila prilika.'''}}
Redak 153:
{{glavni|Stavovi o društvu Bertranda Russella}}
Politički i društveni [[aktivizam]] su bili sastavni dio Russellova života sve do njegove starosti, što daje dodatan značaj njegovom bogatom opusu.
Russell je politički aktivan ostao, doslovno, do kraja života, pišući svjetskim vođama i posuđujući svoje ime mnogim političkim manifestima. Neki danas smatraju da je pri kraju života svojim mlađim sljedbenicima dao previše slobode zbog čega su oni koristili njegovo ime u menifestima koje on sam vjerojatno ne bi potpisao. Postoje teze da je sam Russell postao svjestan ove činjenice kada je otpustio svog osobnog tajnika, [[Ralph Schoenman|Ralpha Schoenmana]], koji je u to vrijeme bio gorljivi ljevičar.
Redak 186:
[[Kategorija:Metafizika]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost]]
[[Kategorija:Borci za ljudska prava]]
[[Kategorija:Politički aktivisti]]
Line 192 ⟶ 191:
<!-- interwiki -->
[[ml:ബെര്ട്രാന്ഡ് റസ്സല്]]
| |||