Srpsko-albanski sukob: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Calapone (razgovor | doprinosi)
Calapone (razgovor | doprinosi)
Redak 70:
[[Prvi balkanski rat]] zatekao je [[Albanci|Albance]] kao jedinu balkansku naciju bez vlastite nacionalne [[država|države]]. Krajem [[1912.]] godine, nakon što je Porta priznala autonomiju Albanije, savezničke balkanske države su zajednički napale [[Osmansko Carstvo]] i u toku idućih nekoliko mjeseci osvojile i međusobno podijelile gotovo sve osmanske teritorije naseljene Albancima.
 
Srpska i crnogorska vojska su napale osmansku državu u listopadu [[1912.]] prodirući na Kosovo. Albanci su se protivili zauzimanju njihovih naselja i organizirali su dobrovoljačke jedinice koje su pružale jak otpor napredovanju srpskih trupa.<ref name="Danas">[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref> Srpski vojni stožer izdao je naredbu da svako albansko naselje iz kojeg se zapuca bude uništeno.<ref>[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/98/188/188_16.HTM Jasminka Udovicki, Spone i sukobi]</ref> Gerilski otpor je pružan prilikom posjedanja i prolaska [[Vojska Kraljevine Srbije|srpske vojske]] kroz Prištinu, Ferizović i selo Crnoljeva na Zborce Hanu, gde je došlo do jačeg sukoba.<ref name="Knjiga o Kosovu"/> Kod [[Podujevo|Podujeva]] se petnaest tisuća dobrovoljaca pod zapovjedništvom [[Ise Boljetinac|Ise Boljetinca]] suprotstavilo [[3. armija (Kraljevina Srbija)|Trećoj srpskoj armiji]] koja je nastupala prema [[Prizren]]u.<ref name="SCG i Kosovo"/> Poslije pobjede nad Albancima, Srbi su ušli u Prizren i nastavili nastupanje ka Jadranskom moru.<ref name="SCG i Kosovo"/> Prilikom nastupanja ka Jadranskom moru,u listopadu i studenom 1912, desna (sjeverna) kolona srpske vojske, koja se kretala kroz oblast [[Dukađin]], naišla je na žestok otpor, te su joj pozadinske trupe gotovo uništene.<ref name="Pavlović">Ž. Pavlović, Opsada Skadra 1912-1913 (Prilog istoriji prvog balkanskog rata), str. 96-97, 99-100, Beograd 1926.</ref> Srbija je u toku listopada i studenog 1912. zaposjela gotovo čitav [[Kosovski vilajet]] i najveći dio današnje Albanije, zajedno s albanskom obalom na kojoj je najvažnija strateška točka bila luka [[Drač]]. Na osvojenom području su odmah uspostavljene građanske vlasti i albanski teritorij je de facto anektiran Srbiji: 29. studenoga je osnovan drački okrug sa četiri sreza: [[Drač]], [[Lješ]], [[Elbasan]] i [[Tirana]].<ref name="Knjiga o Kosovu"/> [[Crnogorska vojska 1879.-1912.|Crnogorska vojska]] je zaposjela dijelove Sandžaka, Metohije i oblast oko [[Skadar|Skadra]] u sjevernoj Albaniji. Prilikom [[opsada Skadra|opsade Skadra]], Srbi i Crnogorci su imali velike gubitke.
 
Prilikom zaposjedanja albanskih naselja [[1912]] i [[1913]]. godine vojske savezničkih balkanskih država (u prvom redu [[Vojska Kraljevine Srbije|srpska]] i [[Vojska Crne Gore|crnogorska vojska]]) su počinile [[Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima|brojne zločine nad Albancima]] uključuju masovna pogubljenja, masakriranje civilnog stanovništva, [[etničko čišćenje]], nasilno pokrštavanje i progone.<ref name="Komisija">[http://www.archive.org/details/reportofinternat00inteuoft Izvješće međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova]</ref><ref name="Stojanović">[http://www.pescanik.net/content/view/3092/143/ Dubravka Stojanović, U spirali zločina: balkanski ratovi]</ref> Radi ispitivanja zločina [[Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir]] je formirala posebno povjerenstvo koje je 1913. poslano na Balkan u čijem izvješću se navodi: