Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodan 21 bajt, prije 3 godine
m
sitno using AWB
|slika opis =Haubica FH-70 u muzeju North Cornwall Tank Collection.
|vrsta =vučna haubica
|porijeklo ={{ZD+X/U|UK}}</br />{{ZD+X/N|NJE}} / {{ZD+X/I|ITA}}
<!---- Povijest uporabe ---->
|služba =[[1976.]] - danas
|projektant =
|projektirano datum =
|proizvođač =[[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickers]]</br />[[Rheinmetall]]</br />[[OTO Melara]]</br />[[Japan Steel Works|Japan Steel Works]]
|proizvodnja razdoblje =
|proizvedeno komada =
|napomena =
}}
'''FH-70''' ili '''Field howitzer for the 1970s''' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] Poljska haubica za 1970-e) je vučna haubica kalibra 155 &nbsp;mm koju je tijekom [[1970-ih]] u zajedničkom projektu razvilo nekoliko [[Zapadna Europa|zapadnoeuropskih]] zemalja.
 
== Povijest ==
FH-70 je zajednički projekt [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Italija|Italije]]. Najprije su UK i Njemačka [[1968.]] godine započele s pregovorima te su dogovorile zajednički razvoj 155 &nbsp;mm vučne haubice. Italija se projektu priključila [[1970.]] godine. Glavni zahtjevi postavljeni pred FH-70 bili su velika brzina gađanja (šest granata u minuti), veliki domet (24 - 30 &nbsp;km) i velika ubojita moć na svim udaljenostima. Također, trebala je imati pogonski agregat (APU) te biti kompatibilna sa svim 155 &nbsp;mm streljivom iz [[NATO]] obitelji. Time je trebala zamijeniti britanske topove kalibra 140 &nbsp;mm i američke haubice [[M114 (haubica)|M114]] u naoružanju ovih država.
 
Tako je britanskom [[Vickers Shipbuilding and Engineering|Vickersu]] dodijeljen dizajn vučne haubice a njemački [[Rheinmetall]] je trebao razviti APU agregat i ciljnik. Kraljevski institut za istraživanje i razvoj naoružanja (RARDE) bio je odgovoran za razvoj HE projektila i sustava punjenja.
 
Prvih šest [[Prototip|prototipovaprototip]]ova dovršeno je tijekom [[1969.]] i [[1970.]]<ref name="FH">[http://www.army-guide.com/eng/product1176.html Army-guide.com - FH-70]</ref> Do [[1976.]] godine razvijeno je ukupno 19 testnih prototipova prije nego što je oružje ušlo u uporabu.<ref name="FH"/> U konačnici je razvijena moderna vučna haubica čija je cijev dugačka 39 kalibara odnosno 6.022 &nbsp;mm i opremljena s plinskom kočnicom i poluautomatskim klinastim zatvaračem.<ref name="Tesla">[http://tesla.rcub.bg.ac.rs/~vmilosev/fh-70.htm FH-70 - VUČNA HAUBICA 155 mm SA POMOĆNIM MOTOROM (samopokretna)]</ref> Haubica ima ugrađen pogonski agregat koji joj omogućava samostalno kretanje brzinom 8-16 8–16&nbsp;km/h, ovisno o terenu.<ref name="Tesla"/>
 
Haubicu može vući vozilo max. brzinom od 100 &nbsp;km/h a dok ju putem zračnog transporta mogu prenositi teretni zrakoplov [[C-130 Hercules]] ili helikopter [[CH-47 Chinook]] gdje je top pričvršćen na podvozje letjelice.
 
Kada je [[1976.]] uvedena u uporabu, Njemačka je naručila 216 haubica, Italija 164 a Velika Britanija njih 71.<ref name="FH"/>
266

uređivanja