Razlika između inačica stranice »Franz Marc«

Dodano 9 bajtova ,  prije 5 godina
m
Pravopisne i stilske promjene
m (Pravopisne i stilske promjene)
}}
'''Franz Marc''' ([[München]], [[8. veljače]] [[1880]]. - [[Verdun]], [[4. ožujka]] [[1916]].) bio je njemački slikar, crtač i grafičar, jedan od najvažnijih predstavnika njemačkog [[Ekspresionizam|ekspersionističkog]] slikarstva.
== [[Život]] ==
Franz Marc je bio drugi sin slikara Wilhelma Marca i odgojiteljice Sophie Marc. Djeca Paul i Franz su odrasli dvojezično, njihova majka je bila porijeklom iz [[Elzas|Elzasa]], a djetinstvo je provela u [[Savoja|Savoji]], francuskom dijelu Švicarske. Wilhelm Marc je svoju djecu katolički krstio, ali [[Protestantizam|protestantski]] odgojio jer je [[1895]]. istupio iz katoličke crkve i konvertirao na protestantizam.
Franz Marc je razmišljao studirati [[Teologija|teologiju]] ili [[Filologija|klasicnu filologiju]] kao i njegov brat Paul. Kao 18 godišnjak interesirao se za književnost i filozofiju, posebno za [[Thomas Carlyle|Thomasa Carlylea]] i [[Friedrich Nietzsche|Friedricha Nietzschea]].
[[Datoteka:Franz Marc-The fate of the animals-1913.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Sudbina životinja]]'', 1913.]]
[[1899]]. je položio maturu na Luitpold Gimnaziji u Münchenu; neko su vrijeme [[Albert Einstein]] i Franz Marc bili u istom razredu. Nakon mature se Franz Marc upisao na Filološki studij na Ludwig - Maximilian Fakultetu u [[München|Münchenu]]. Prije studija je bio godinu dana u vojsci gdje je donio odluku upisati se na umjetničku akademiju i slikati kao i njegov otac.
Na umjetničkoj akademiji u [[München|Münchenu]] je anatomiju predavala Gabriele von Hack, a slikarstvo Wilhelm von Diez, dva slikara koja su bili predstavnici tradiocionalne minhenske škole. Marcovi radovi su na početku njegovog stvaranja sadržavali sve elemente ovog tradicionalnog stila, kompozicijskogkompozicijski rasporedaraspored i prigušenihprigušene bojaboje. Novu orijentaciju je donio boravak u Francuskoj
Sa Friedrichom Lauerom, prijateljem sa fakulteta, Friedrichom Lauerom, je 1903. putovao diljem [[Francuska|Francuske]]. Nekoliko mjeseci su boravili u [[Paris|Parizu]], a ljeto su proveli putovanjem kroz [[BretagneBretanja|BreatgnuBretaniju]] i [[Normandija|Normandiju]]. U Parizu je Marc provodio mnogo vremena u muzejima u kojima je kopirao slike, posebno djela antičkih slikara. Studirao je znamenitosti, često je bio u Notre Dame i promatrao gotički prozor na pročelju,. zanimaoOsim toga se zanimao za japanske drvoreze, njihova tehnika i kompozicija ga je impresionirala. OsimU togaParizu je po prvi put vidio djela francuskih impresionista, posebno Maneta. Nakon povratka u [[München]] je razočaran jednoličnom i tradicionalnom nastavom napustio umjetnickuumjetničku akademiju.
Prvi atelije je Franz Marc uredio [[1904]]. U to je vrijeme imao aferu sa devet godina starijom Anettom Simon. Ona je bila slikarica, autorica i dobra poznavateljica umjetnosti te je imala mnogo veza i poznanstava u umjetnčkim krugovima. Ona se, poznavajući Marcovu lošu financijsku situaciju, pobrinula da Marc dobije naloge za rad grafika, ali da i da prodajom japanskih drvoreza, knjiga i različitih antikviteta popravi svoju novčanu situaciju.
Godinu dana kasnije je Franz Marc upoznao studenticu umjetnosti Mariu Franck. Iste se godine Anetta Simon rastala od Marca, ali ostali su cijelog života u dobrim prijateljskim odnosima.
[[1906]]. je Marc, opterećen emocionalnim problemeima i željan mira, otputovao sa svojim bratom u [[Solun]] i na [[Sveta Gora|Svetu Goru]]. Paul Marc je u meduvremenu postao bizantist i boravak u [[Grčka|Grčkoj]] je bio znansteven prirode. Nakon ovog putovanja se Franz Marc povukao raditi u rodno mjesto, [[Kochel am See]]. Dvije žene su ga tamo slijedile, slikarice Maria Franck i Marie Schnür.
[[Datoteka:Franz Marc 030.jpg|mini|''Maria Schnür i Maria Franck'']]
Imali su Ménage-à-trois u kojoj se Marc sve više okretao jedanaest godina starijoj Marie Schnür. Oni su [[27]].[[3]].[[1907]]. sklopili brak. Još istog dana je Marc otputovao sam u [[Pariz]] gdje je vidio djela [[Vincent van Gogh|Vincenta van Gogha]] i [[Paul Gauguin|Paul Gauguina]]. podO čijimsvojim dojmovima je dojmomnapisao pisaopismo MariiMariji Franck. Godinu dana kasnije se Franz Marc razveo od Marie Schnür i pošto ga je ona optužila zbog nevjere nije se po ondašnjem zakonu mogao ponovo vjenčati.
 
== August Macke i Bernhard Köhler ==
[[August Macke]] se oduševio dvijema litografijama Franza Marca i tim ga je povodom posjetio sa svojim rođakom, slikarom Helmuthom Mackeom te prijateljem, također slikarom, Bernhardom Köhlerom. Za Marca je to bio prvi susret sa istomišljenim umjetnicima. [[1912]]. je nastao prvi zajednički rad, velika zidna slika ''Paradies (Raj)'' <ref>http://www.lenbachhaus.de/blog/?p=4358</ref>.[[Datoteka:Franz_Marc_005.jpg|mini|lijevo|<center>''Veliki plavi konji'']]
August Macke i Franz Marc su bili prijatelji čitavog života, dopisivali su se izuzetno intezivno o različitim pitanjima iz teorije umjetnosti. Bernhard Köhler mlađi je nekoliko slika Franza Marca poslao svom ocu, Bernhardu Köhleru starijem, koji se oduševio Marcovim radovima. Ubrzo je Bernhard Köhler senior posjetio slikara u njegovom atelijeu i kupio 1905. nastalu sliku ''Der tote Spatz (Mrtvi vrabac)''.[[Datoteka:Franz Marc, Der tote Spatz, 1905.jpg|mini|''Der tote Spatz, Mrtav vrabac'']]
 
Slika se nalazila na Marcovom radnom stolu, umjetnik se od nje vrtlo teško rastao. Ta je slika bila prva u bogatoj zbirci Bernharda Köhlera seniora. <ref> Susanna Partsch: Marc, S. 21 f. </ref>
Osim toga je Bernhard Köhler finacijski podržavao Marca koji je živio na egzistencijalnom minimumu, slao mu je mjesečno 200 MrakaMaraka, za uzvrat je dobio polovinu svih slika nastalih u tom periodu.
[[1912]]. je Marc imao prvu izožbu u Braklovoj galeriji. Izložio je više od 30 slika, gvaša i litografija. Još uvijek je pokušavao sklopiti brak sa Mariom Franck, otputovali su u London da bi se tamo po engleskom zakonu vjenčali, ali bez uspjeha. Usprkos tome su se od tada nazivali ženom i mužem.
 
O nastanku Plavog Jahača, koji je bio jedan od najvažnijih umjetničkih pokreta u Njemačkoj, je Kandinsky [[1930]]. rekao:'' „Na ime Plavi Jahač smo došli za stolom u vrtu u Sindelsdorfu; obojica smo voljeli plavo, Marc – konje, ja – jahače. Tako je ime nastalo samo po sebi. Čarobna kafa Marie Marc nam je nakon toga još bolje prijala.“
Marc i Kandinsky su imali namjeru izadti godišnji almanah sa imenom ''Der Blaue Reiter'' u kojem su željeli objaviti priloge o izložbama koje su održane čitave godine, te članke o različitim umjetnicima, ne samo o slikarima već i muzičarima i književnicima.
U prvom broju Almanaha, koji je izašao u svibnju [[1912]]., bili su objavljeni prilozi Marca o "DivljimaNeobuzdanima" Njemačke (Die "wildenWilden" Deutschlands), David Burliuk je pisao o "DivljimaNeobuzdanima" Rusije , Nicolai Kubin je u svom prilogu pisao slobodnoj muzici (Die freie Musik). Kandinsky je o svojoj ideji za scenografiju, njegov je članak nosio ime ''"Der gelbe Klang" (Žuti zvuk)'', muzičar Schöneberg je pisao o muzici u relaciji prema tekstu, osim toga su objavljene reprodukcije dviju njegovih slika koje su na Marca i Kandinskog ostavili dubok dojam jer su u njima prepoznali vlastite slikarske ideje.
Prva izložba ''Plavog Jahača'' održana je 18. prosinca [[1911]]. u Galeriji Tannhauser. Istovremeno se održavala trecatreća izložba ''Minhenskog Kruga'' na katu iznad njih. Na prvoj izložbi ''Plavog Jahača'' su izložena djela 14 slikara, pored djela Franza Marca i Wassilla Kandinskog takoder i djela braće Burljuk, [[Heinrich Campendonk|Campendonka]], [[Robert Delaunay|Delaunaya]], [[Jean - Bloé Niestlé]], [[Elisabethe Epstein]], [[August Macke|Augusta Mackea]], [[Gabriele Münter]], [[Henri Rousseau|Henrija Rousseau]] i Arnolda Schöneberga. Franc Marc je izložio slike ''Reh im Walde (Srna u šumi)'' i ''Die gelbe Kuh (Žuta krava)''. Gabriele Münter je fotografirala.<ref>http://www.lenbachhaus.de/index.php?id=34</ref>
[[Datoteka:Franz Marc-The Yellow Cow-1911.jpg|mini|''Die gelbe Kuh, Žuta krava'']]
KasnijeNešto kasnije su se i umjetnici von Jawlensky i [[Marianne von Werefkin]] pridružili ''Plavom Jahaču''.
Druga izložba je bila početkom [[1912]]., sa temom ''"Crno - Bijelo"''. Izložene su isključivo grafike i crteži, na izložbi je sudjelovao i [[Paul Klee]] te slikari iz umjetničke grupe [[Die Brücke]]. Franz Marc i [[Paul Klee]], koji su se tek na ovoj izložbi upoznali, njegovali su od tada blisko prijateljstvo.
August Macke i Franz Marc su otputovali u Pariz da bi tamo upoznali Roberta Delaunaya koji je sa slikama sudjelovao na izložbi ''Plavog Jahača''. Njegov [[Orfizam]] je August Macke u potpunosti preuzeo dok je Franz Marc koristio tek neke stilske fragmente.
 
== Franz Marc i Else Lasker Schüler ==
U prosincu [[1912]]. je Franz Marc upoznao pjesnikinju [[Else Lasker - Schüler]]. Za Umjetnički časopis njezinog bivšeg muža, Herwartha Waldena, je drvorezom ilustrirao pjesmu njezinu pjesmu ''Die Versöhnung (Pomirenje)'' -. <ref>Else Lasker-Schüler 1869–1945. Bearbeitet von Erika Klüsener und Friedrich Pfäfflin. Marbacher Magazin 71/1975, Deutsche Schillergesellschaft, Marbach am Neckar 1995, ISBN 3-929146-26-6, S. 92 und 93</ref>
[[Datoteka:Marc - Versöhnung.jpg|mini|''Die Versöhnung, Pomirenje, drvorez'']]
Njihovo prijateljstvo je bilo vrlo blisko, oni su se do smrti ''Franza Marca'' dopisivali crtežima i slikama, Franz Marc je preuzeo slikovite simbole pjesnikinje i uklopio ih u svoje slike čime je stvorio svojevrsnu igru poetičkog dijaloga, kako ga naziva Ricarda Dick u katalogu slika Else Lasker Schüler "Die Bilder". <ref> Zitiert nach Ricarda Dick: Else Lasker-Schüler als Künstlerin. In: Else Lasker-Schüler. Die Bilder, S. 136.</ref> Na prvom konju iz ''"Kule"'' vidi se polumjesec i zvijezde, ili kako se on izrazio :''" ..u kožu su urezani hijeroglifi [...] do srži"''. Jedinstvenost ovog prijateljstva vidi Peter Klaus Schuster u ''"duploj dvonadarenosti"'', Franz Marc u poetičkom odgovoru na pisma Else Lasker Schüler u kojima ona nije samo pisala već i crtala. <ref> Franz Marc – Else Lasker-Schüler, Der blaue Reiter präsentiert Eurer Hoheit sein blaues Pferd, S. 6 </ref>
[[Datoteka:Franz Marc 028.jpg|mini|''Turm der Blauen Pferde, Kula plavih konja'']]
Else Lasker Schüler jese u pismima bilanazivala Princ''Prinz JussfJussuf von Theben'', po čarobnoj figuri iz njezine knjige ''"Theben"'', a Franz Marc je bio ''Der Blaue Reiter - (Plavi Jahač)''. Aquarell ''Der Turm der blauen Pferde''' (''Kula od plavih konja'') bio je Novogodišnja čestitka i jedina je bojana skica [[1945]]. nestale slike. Else Lasker Schüler je nakon Marcove smrti [[1919]]. objavila njihova pisma u prvom djelu romana ''Der Malik''. Posveta u romanu glasi: ''Mojem nezaboravnom prijatelju Franzu Marcu / Plavom Jahaču / zauvijek''.
3. lipnja [[1913]]. su Maria Franck i Franz Marc sklopili brak. U pismu javlja Kandinskom: " ''Žao mi je da sam vas i Kleea uskratio za zabavu bitkumovstva mojina kumovi namom vjenčanju,-na u minhenskom matičnom uredu igraju takvu komediju, ona preizlazi granice dozvoljenog i mogućeg.''"<ref> Wassily Kandinsky/Franz Marc: Briefwechsel. Hrsg. Klaus Lankheit, München 1983, S. 225</ref>
U kolovozu [[1914]]. su se Augut Macke i Franz Marc dobrovoljno prijavili u vojsku. Kao mnogi umjetnici i intelektualci tog vremena, tako su i Marc i Macke vjerovali u pozitivnost rata. August Macke je pao već dva mjeseca kasnije. Njegova je smrt teško pogodila Marca, ali nije ništa promjenila u njegovom mišljenju. U pismima sa fronta je očito da Evropu vidi kao bolesnika koji će tek ratom biti prosvjetljen i iscijeljen. Do otrežnjenja je došlo nešto kasnije. U listopadu [[1915]]. je napisao Lisbeth Macke da je rat:''"...najgnusniji ljudolov kojem smo se predali."'' <ref> Susanna Partsch: Marc, S. 88–90.</ref>
Početkom [[1916]]. godine je Franz Marc uvršten u listu najznačajnih umjetnika Njemačke čime je oslobodenoslobođen vojne službe. Dan prije njegovog otpusta, 4. ožujka [[1916]]., je poginuo 20 km istočno od Verduna, u Francuskoj, pogođen krhotinama granate dok je patrolirao na konju. Sljedećeg je jutra sahranjen u parku dvorca ''Gaussainville''.[[1917]]. je Maria Marc naložila prijenos ostataka preminulog u rodno mjesto, Kochel am See.
 
== Stvaralaštvo ==
[[1905]]. je sklopio prijateljstvo sa mladim švicarskim slikarom ''Jean-Bloé Niestléom'' koji je preferirao motiv životinja. Marc nije želio slikati životinje kao zloološke motive vec je njegova namjera bila njihovo biće razummjeti i prenijeti na platno. U toj je godini nastao ''Der tote Spatz'' (Mrtav vrabac).
Njegovo oduševljenje slikama Vincenta Van Gogha se intenziviralo nakon izložbe u galeriji ''Brakl'' u Münchenu gdje je Marc pomogao pri skidanju slika po završetku izložbe. <ref> Beate Ofczarek, Stefan Frey, in: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 205 f.</ref>
Pod utjecajem Vincenta Van Gogha nastala je slika ''Katzen auf rotem Tuch (Mačke na crvenoj marami).''
[[Datoteka:Marc-cats on a red cloth.jpg|mini|''Katzen auf dem roten Tuch, Mačke na crvenoj marami'']]
Nakon boravka u Berlinu gdje je vidio djela [[Fovizam|fovističkih]] slikara ([[Henri Matisse]] i [[Kees van Dongen]]) nastala je slika ''Akt mit Katze'' (''Akt sa mačkom''). Model je bila Maria Marc. <ref>Katja Förster: Auf der Suche nach einem vollkommenen Sein. Franz Marcs Entwicklung von einer romantischen zu einer metaphysischen Interpretation. Dissertation an der Universität Karlsruhe 2000, S. 77 f.</ref>
[[Datoteka:Franz Marc 001.jpg|mini|lijevo|<center>''Akt mit der Katze, Akt sa mačkom'']]
[[1910]]. je Franz Marc našao svoj stil.
''„ Pokušavam se uživjeti u drhtanje i tok krvi prirode, njezin tok u stablima, u životinjama, u zraku (..) Kako vidi konj vidi ovaj svijet, ili orao, srna, pas? Ova naša bijedna i bezdušna konvencija po kojoj su životinje samo dio prirode kojeg ne primjećujemo umjesto da suosjetimo sa dušom životinja i razumijemoda ih razumijemo. (...) Mi nećemo više slikati šumu ili konja kako nam se sviđa ili kako nam odgovara već kakvi su stvarno; kako se šuma i konj osjećaju, njihovo biće iza slike koju mi vidimo. ..Moramo naučitit životinje i biljke vidjeti drugim očima, razumjeti ih i naš odnos prema njima izraziti u našoj umjetnosti"''.<ref> Zitate Franz Marc in: Partsch 1993, S. 38-39)</ref>
Marcove boje su postale svjetlije i punije, površina je naglašena bez impresionistickog rašclanjivanja boja.
Do tada statične plohe postju dinamične, duktus kista ritmičniji. Krajolici u njegovim slikama nisu više samostalni motivi već životni prostor životinja koje stoje u središtu njegove pažnje. One istiskuju čovjeka i preuzimaju njegovu ulogu, predstavljajući sve ono šta čovjek u Marcovim ocimaočima nije: "''čist", "izvoran"," istinit" i "lijep".''
''" Loši ljudi oko mene (posebno muškarci) nisu bili u stanju probuditi moje istinske osjećaje, dok je nesvjesna nevinost životinja sve dobro u meni pokrenula.''" pisao je ''Marc'' svojoj ženi .<ref>Dietmar Elger "Expressionismus-Eine deutsche Kunstrevolution"</ref> Iz godine u godinu su slike sve jednostavnije, on reducira linije na minimum. U potrazi za onim šta je Kirchner u njegovim slikama definirao kao hijeroglife, izbjegavao je svaku slučajnost, ''" niti jednu liniju nije moguće izbrisati, dodati ili pomaknuti "'' bez da slika izgubi svoj smisao i oblik. Njegove u početku jos naturalističke boje je pod utjecajem slikara ''Deraina'', ''Maurice de Vlamnick'' i ''Dougena'' po prvi put promijenio, njegove su boje autonomni element koji ritmički dijeli prostor. ''"Pferd in der Landschaft", (Konj u krajoliku'') je prva slika u kojoj drugačije primjenjuje boje.
[[Datoteka:Marc-horse in a landscape.jpg|mini|desno|<center>''Pferd in der Landschaft, Konj u krajoliku'']]
Konj se nalazi na prednjem rubu slike, okrenut od promatrača, okrenut krajoliku. Konj predstavlja kontemplativnog i melankoličnog čovjeka koji je zanesen i udubljen u krajolik, motiv koji je bio karakterističan za ''romantiku'' ili ''jugendstil''.
Po svojim novim teorijama je Marc "komponirao" boje u sljedećim slikama.
Marcovi poznati ''"Plavi konji"'' su utjelovljenje muškog principa: snaga, oporost, umnost, u njima se prepoznaje romantično nastrojenje umjetnika. [[Datoteka:Marc - Stallungen.jpg|mini|lijevo|<center>''Stallungen, Štale'']]
Nakon boravka u Parizu i Kölnu [[1912]]. se Marc vraća kući u Kochel am See pun novih impulsa. Impresioniran orfističkim slikama Delaunaya te djelima futurističkih umjetnika nastala je slika ''"Stallungen", (Štale)'' [[1913]]. kao sinteza ovih utjecaja. Jednostavne, monokromne površine je izmjenila komplicirana konstrukcija bojanih površina. Motiv je prizmatički raščlanjen ravnim, dijagonalnim i okruglim linijama.<ref> Dietmar Elger "Expressionismus-Eine deutsche Kunstrevolution</ref>
Na takav način naslikana tijela konja imala su dinamičnu višestranost prizmatički fragmentiranih oblika koja je njegovim bojama dala neočekivanu transparentnost.
Prvotno je iz svojih slika isključio čovjeka kao "nečisto" biće. Od [[1913]]. je u njegovim djelima sve vidljiviji poremećeni odnos prema životinjama, one su u njegovim očima sve "nečistije", priroda sve ružnija i njegove slike instiktivno sve abstraktnije i šematičnije. <ref>Briefe aus dem Feld, S. 65, In: Susanne Partsch: Marc, S. 49</ref>
[[Datoteka:Marc - Träumendes Pferd.jpg|mini|lijevo|<center>''Träumendes Pferd, Konj koji sanja'']]
U slikama "''Stallungen''", "''Der Mandrill''", und "''Träumendes Pferd''" se idilična, naturalistička slika životinje lomi i prikazuje komplicirani simultanizam novih nazora. Logična konsekvencija je bespredmetno slikarstvo oslobođeno svih naturalističkih elemenata. Ovu je metamorfozu Marc doživio krajem [[1913]]. i početkom [[1914]]. šta je u njegovim slikama vidljivo.
Kratko prije rata [[1914]]. naslikao je 4 slike koje treba vidjeti kao cijelinu: "''Heitere Formen''", "Spielende''Spielenden Formen''", "''Kämpfende Formen''", i "''Zerbrochene Formen''". Već u njihovim nazivima je sadržana nova sloboda stvaranja. Ovim slikama profetizira rat;, u slici "''Kämpfende Formen''" je krajolik skoro neprimjetan, slikom dominiraju dvije velike sile u crnoj i crvenoj boji koje se dinamično kovitlaju i isprepleću te dijele sliku dijagonalno u svijetlu i tamnu zonu.
Posljednja slika je umjetnika je bila ''"Rehe im Walde II"'', izuzetno abstraktno i reducirano pokazuje tri srne na proplanku.
 
 
81

uređivanje