Razlika između inačica stranice »Urea«

Dodano 20 bajtova ,  prije 4 godine
m
→‎Dobivanje: dodana jedna wiki-poveznica
(jezični ispravci, pročišćena ponavljanja, dodana slika uree, ažuriran podatak o svjetskoj proizvodnji uree)
m (→‎Dobivanje: dodana jedna wiki-poveznica)
Godine [[1773.]] [[Francuska|francuska]] kemičarka [[Hilaire Rouelle]] izolirala je ureu iz urina, premda sve do [[1799.]] nije bila potpuno karakterizirana niti imenovana ureom, kada je pobliže ispitana i određena su joj fizikalna svojstva. Prvi ju je vjerojatno sintezirao John Davy, brat Sir Humphrey Davya. On je [[1811.]] načinio fozgen djelovanjem sunčanog svjetla na smjesu klora i ugljikova monoksida, a [[1812.]] objavio je da dobiveni produkt reakcijom sa suhim amonijakom daje krutu tvar koja ne razvija ugljikov dioksid kad se na nju djeluje octenom kiselinom, pa prema tome nije amonijev karbonat. Svoj produkt Davy nije identificirao kao ureu pa je zasluga za sintezu uree pripala njemačkom kemičaru [[Friedrich Wöhler]]u, koji je [[1828.]] opazio da je produkt dobiven kuhanjem otopine amonijeva cijanata s vodom identičan s ureom izoliranom iz urina.
 
Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija|organske kemije]].
 
Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{cite web |url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ |title=Market Study Urea |publisher=Ceresana.com |year=2012 |language=engleski |accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>