Josip Pupačić: razlika između inačica

▲Nakon klasične gimnazije u [[Split]]u odlazi na studij [[književnost]]i u [[Zagreb]]. Od [[1959.]] godine asistent je pri ''Katedri za stariju hrvatsku književnost'' [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]], a u [[Lyon]]u i [[London]]u je lektor i profesor [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]].

▲Njegovu mladost je duboko obilježila smrt trojice braće, koji su poginuli od strujnog udara dok su radili u hidroelektrani na rijeci Cetini. Ta ga je nesreća ispunila dubokim razočaranjem u Boga i ljude, te sam bilježi da taj izazov "nije izdržao". U svojoj poeziji razrješava svoj odnos sa smrću, te prihvaća poziv u život, kojega osjeća u svojem dubokom odnosu sa morem.

▲Pupačić je bio urednik književnih časopisa ''Krugovi'' i ''Književnik''. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa ''Krugovi'', tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotika [[mediteran]]skog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma ''More''. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi ''Tri moja brata'' (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

▲Između prve Pupačićeve zbirke ''Kiše pjevaju na jablanima'' (1955.) i zadnje ''Moj križ svejedno gori'' (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu [[poezija|poeziju]] uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

▲1967. godine potpisuje [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o partijskom kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktino nedodirljivi dnevni list "Vjesnik" ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf Berislav Jandrić, "Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"], Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.</ref> Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima ''Deklaracije'' bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik ''Deklaracije'' bio sam [[Miroslav Krleža]] - najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj Josipa Broza Tita.

▲Dana [[23. svibnja]] [[1971.]] godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom poginuo je u [[zrakoplov]]u beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u [[Zračna luka Rijeka|zračnu luku Rijeka]] koja se nalazi na otoku [[Krk]]u: u tragičnoj nesreći je poginulo 75 putnika i 3 člana posade.<ref>[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/123391-zrakoplovna-nesreca-na-krku-u-kojoj-je-poginuo-i-hrvatski-pjesnik-josip-pupacic-1971.html "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić – 1971."], "Dnevno.hr" 23. svibnja 2014.</ref> Josip Pupačić bio je zavolio Krk i osobito Omišalj, te je planirao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je stradala cijela obitelj.

▲== Djela ==

▲* "Kiše pjevaju na jablanima", 1955.

▲* "Mladići", 1955.

▲* "[[Moj križ svejedno gori]]", 1971.

▲* "Moj grob",

▲* "More",

▲* "Tri moja brata",

▲* "Ne može se rastati od mene",

▲* "Cetina"

▲* "[[Dobrojutro more]]"

▲* "Zaljubljen u ljubav"