Grobnica za Borisa Davidoviča: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
info okvir
Redak 29:
Novele se temelje na povjesnim događajima i bave se temama političke obmane, izdaje i ubojstva u Istočnoj Europi u prvoj polovini 20. stoljeća (osim novele „Psi i knjige“ u kojoj se radnja odvija u 14. stoljeću). Neke od priča su napisane kao fiktivni životopisi u kojima glavni likovi interaktivno djeluju sa stvarnim osobama.
 
Kiš je ovu knjigu napisao dok je radio na sveučilištu u [[Bordeaux]]u, motiviran uglavnom svojom frustracijom prouzročenom neznanjem i nevjerovanjem svojih studenata koji su, mahom [[Politička ljevica|ljevičarski]] orijentirani, odbijali čak povjerovati i u samo postojanje [[gulag]]a.<ref>Danilo Kiš Home Page – [http://www.kis.org.rs/web/Acitav/B/index.htm Podmuklo dejstvo biografije], prema ''Gorkom talogu iskustva'' (207)</ref>
 
Knjiga je u bivšoj državi doživjela desetine izdanja,<ref>DaniloKis.org – [http://www.danilokis.org/grobnica_za_borisa_davidovica_biblgr.htm Grobnica za Borisa Davidoviča]</ref> a prevedena je na više od 20 jezika.<ref>DaniloKis.org – [https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1512528779029524.1073741836.1490335727915496&type=3 Grobnica za Borisa Davidoviča – izdanja]</ref>
Redak 39:
Priča je posvećena [[Mirko Kovač|Mirku Kovaču]]. Radnja priče odvija se između 1925. i 1940. godine.
 
Mikša (Miksat Hantesku) je vješti je krojački šegrt kod majstora E. M. Mendela. Svake noći, Mendelu nestaje po jedna dragocjena kokoška iz kokošarnika. Kada ni poslije nekoliko probdjevenih noći Mendel ne uspije uloviti [[tvor]]a koji mu krade kokoške, očajan se obraća Mikši koji mu obećava da će odmah riješiti problem. Naredne večeri, Mikša tvoru postavlja zamku u kojoj ga ujutru i nalazi, kači ga za dovratnik i dere ga živog. Vidjevši prizor odranogoderanog tvora, Mendel otpušta Mikšu i proklinje ga, i Mikša se otad više ne uspijeva zaposliti ni kod jednog majstora, osim kod M. L. Jusefa, „najgoreg od svih majstora“, mada i kod njega dobija otkaz poslije samo dva dana. Mikša se zaklinje da će se majstorima („talmudistima“) jednog dana osvetiti.
 
Mikša potom upoznaje E. V. Ajmikea koji ga uvodi u tajnu revolucionarnu organizaciju. Nakon par mjeseci, Ajmike mu povjerava da u organizaciji postoji doušnik kojeg treba ubiti, ali mu ne saopćava njegovo ime, već samo lokaciju gdje Mikša sutra se treba sastati s izdajnikom. Mikša se sutra u zakazano vrijeme susreće s Hanom Kšiževskom koju, bez progovorene riječi davi i tjelo joj baca u rijeku. Međutim, Kšiževska u vodi neočekivano dolazi svijesti, koprca se i dopire do suprotne obale. Mikša hitro prelazi preko obližnjeg mosta i zadaje joj desetine uboda nožem, vadi joj utrobu i baca tijelo u rijeku.
 
Ovo ubojstvo isprva ostaje nerješeno. Nakon što je, nekoliko godina kasnije, uhićen za podmetanje požara u tvornici u kojoj je radio, Ajmike priznaje da je zapravo on bio doušnik, te otkriva Mikšu kao ubojicu Kšiževske. Dvije godine kasnije, Mikša, koji se sada krio pod pseudonimom M. L. Hanteši, biva uhićen i mučen mjesecima. Napokon, pristaje napisati priznanje da je ubio Kšiževsku i pritom, ugledavši portret [[Staljin]]a na zidu istražiteljeve kancelarije, neočekivano navodi i imena svih ostalih revolucionara iz grupe, kao i imena majstora Mendela i Jusefa (koji su kasnije svi poslani na dugogodišnju robiju), te umire u [[gulag]]u nekoliko godina kasnije.
 
=== Krmača koja proždire svoj okot ===
Redak 50:
Gould Verskojls je sin carinika koji u svojim dvadesetima napušta rodni, turobni [[Dublin]] u potrazi za boljim životom. Ubrzo, 1936. godine, dolazi u Španjolsku gdje postaje dragovoljac na strani republikanaca u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]. Jednog dana krišom priopćava svom komandantu da povjerljive poruke dospjevaju u pogrešne ruke, ali ga komandant ignorira, smatrajući ga naivnim. (Kasnije će se saznati da mu je Verskojls priopćio kako poruke stižu do sovjetskih vlasti.)
 
Par dana kasnije, Verskojls je na prevaru doveden na vojni parobrod na kojem je navodno trebao napraviti sitnu popravku, te je odmah zatočen u potpalublju. Nakon tri dana zatočeništva, u ćeliji mu se pridružuju dvojica uhićenih komunista i trio provodi naredne dane u žustroj diskusiji, dok brod nije najzad stigao na odredište. Sva trojica su potom sprovedena u [[gulag]] gdje strahovito pate.
 
Tijekom transfera ka nekom drugom logoru, Verskojls slučajno saznaje da ga je potkazao upravo Čeljustnikov, pomoćnik komandanta koji je bio prisutan u kancelariji kada je Verskojls ovome povjerio svoje saznanje o [[Sovjetski Savez|sovjetskoj]] špijunaži. Nekoliko godina kasnije, Verskojls gine u neuspjelom pokušaju bijega iz gulaga.
 
=== Mehanički lavovi ===
Redak 73:
Doktor Karl Georgijevič Taube je ubijen u svojoj kancelariji, naizgled bez razloga. Motiv ubojstva se saznaje tek četiri godine kasnije kada je uhićen Kostik Koršunidze, dugogodišnji robijaš u gulagu gde je robijao zajedno s Čeljustnikovim i Nastasjom Fedotjevnom, i kada je nakon toga otkriveno da su otisci prstiju na alatu kojim je Taube ubijen – njegovi.
 
Taube je rođen u malom gradu, ali je bio osoba sas krupnim revolucionarnim ambicijama; objavljivao je zapaljive tekstove (koristeći i pseudonime), surađivao je s Borisom Davidovičem Novskim, i bio jedan od prvih zatvorenika u [[Koncentracijski logor Dachau|Dachau]]. Nakon što se razočarao u zapadnjački nedostatak vjere u komunističke ideje, a i u zapadnjačko sljepilo za stvarnost užasa koncentracijskog logora, Taube odlazi u [[Moskva|Moskvu]] gdje godinu dana radi u raznim državnim strukturama, a potom biva uhićen. Po uhićenju, biva premještan iz gulaga u gulag, i u jednom od njih obavlja kiruršku operaciju kojom spašava dva od četiri prsta bivšem obijaču koji je pokušao odsjeći ih, kako bi bio lišen kuluka. Pacijent, po imenu Segidulin, zaklinje se da će se za ovu operaciju doktoru osvetiti smrću, ali mijenja mišljenje nakon što saznaje da bi ipak mogao biti pomilovan i pušten na slobodu.
 
U jednoj kartaškoj partiji odigranoj u ćeliji, Koršunidze gubi od Segidulina i time preuzima na sebe obvezu ubojstva doktora Taubea. Doktor, međutim, saznaje za prijetnju (vjerojatno od samog Segidulina) te biva već sutradan premješten u drugi, udaljeni logor, i Koršunidze ne uspijeva doći do njega sljedećih osam godina. NajzadNapokon, Koršunidze slučajno saznaje da je Taube rehabilitiran i da je postao upravnik u jednoj udaljenoj bolnici,. odmahOdmah odlazi tamo i ubija Taubea u kancelariji, sleđa.
 
=== Grobnica za Borisa Davidoviča ===
Redak 87:
Boris Davidovič Novski uhićen je krajem 1930. godine, nakon što ga je potkazao jedan zatvorenik svojim priznanjem da je špijunirao za Englesku. Novski pada u nadležnost istražitelja Fedjukina i biva podvrgnut mučenju ne bi li dao lažno priznanje na svoju štetu. Novski se, sada u svojim kasnim tridesetim, iscrpljen i izmučen, ipak odupire i odbija da lažnim priznanjem ukalja svoj bogati životopis. Međutim, Fedjukin mijenja taktiku i dvije večeri zaredom izvodi Novskog iz samice i suočava ga sa po jednim, tek uhićenim zatvorenikom; ucjenjuje ga zatvorenikovim životom, a pošto Novski ne prizna, zatvorski čuvari ovog odmah ubiju.
 
Treće večeri, Novski pristaje na razgovor, ali je odmah smješten u bolnicu. Nakon djelimičnog oporavka suočava se s Fedjukinom i dvojac provodi noći u raspravi oko teksta priznanja (prvobitna optužnica o špijuniranju za Engleze je odbačena); nakon dva tjedna ubjeđivanja, Novski je najzad zadovoljan postignutom inačicom svog priznanja. Dva mmjesecamjeseca kasnije, Fedjukin, neočekivano, ponovo mijenja optužnicu jer je u međuvremenu iznudio lažna priznanja od neke druge dvojice zatvorenika. Na to, se Novski u ćeliji se pokušava ubirtubiti, ali ga spašavaju i Fedjukin ponovo mijenja optužnicu u kojoj ovog puta imenuje Novskog za vođu grupe sabotera, smatrajući da mu, uzdizanjem na bitniju ulogu, čini uslugu. Najzad, na suđenju, Novski se nada smrtnoj kazni strijeljanjem kao časnom skončanju, ali ipak, nakon još godinu dana tamnovanja, prognan je u Sibir.
 
U zimu 1937. godine, Novski je ponovo uhićen, ali iz gulaga uspjeva ponovo pobjeći. Četvrtog dana bjekstvabijga, stražari ga nalaze kod neke livnice, žure ga uhititi, ali on umire skočivši sa skele u kotao užarene šljake.
 
=== Psi i knjige ===