Seizmologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Seizmologija |
nadopunio Seizmologija |
||
Redak 1:
[[datoteka:
[[datoteka:EastHanSeismograph.JPG|mini|desno|300px|Rekonstrukcija [[Zhang Heng]]ovog [[seizmograf]]a.]]
[[datoteka:Seismogram.gif|mini|desno|300px|[[Seizmogram]] snima 3 vrste potresnih valova: crvena linija pokazuje P-valove koji su najbrži; zelena linija pokazuje S-valove koji su sporiji 1,7 puta; dugi valovi ili L-valovi su najsporiji a djelovanje im je slabo.]]
[[datoteka:Potres epicentri potresa.jpg|mini|desno|300px|[[Epicentar|Epicentri]] [[potres]]a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].]]
[[datoteka:Potres maksimalni intenzitet.jpg|mini|desno|300px|Najveća jakost (intenzitet) [[potres]]a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].]]
[[datoteka:Slice earth.svg|mini|desno|300px|Shematski prikaz unutrašnjosti Zemlje. 1. kontinentalna kora - 2. oceanska kora - 3. gornji sloj - 4. donji sloj - 5. vanjska jezgra - 6. unutarnja jezgra - A: [[Mohorovičićev diskontinuitet]] - B: Gutenbergov diskontinuitet - C: Lehmannov diskontinuitet.]]
'''Seizmologija''' ([[grčki jezik|grč.]] ''seismos'': potres i ''logos'': znanost) je grana [[geofizika|geofizike]] koja se bavi proučavanjem [[potres]]a i njihovih popratnih pojava. Rezultati seizmoloških istraživanja primjenjuju se u [[Građevinarstvo|građevinarstvu]] (potresno inženjerstvo, inženjerska seizmologija, protuseizmička gradnja), [[Urbanističko planiranje|urbanom planiranju]] i u [[istraživanje|istraživanjima]] [[nafta|nafte]] i [[prirodni plin|prirodnog plina]] (primijenjena geofizika). Stručni rad u seizmologiji uključuje bilježenje potresa, njihovo lociranje i katalogiziranje, razmjenu podataka s međunarodnim institucijama, makroseizmičku obradbu jačih potresa (kartiranje njihovih učinaka) i slično. Znanstvenih istraživanja obuhvaćaju proučavanje pojedinosti procesa [[rasjed]]anja u žarištu ([[Hipocentar|hipocentru]]) potresa, modeliranje rasprostiranja elastičnih [[val]]ova kroz Zemlju, te određivanje građe njezine unutrašnjosti, proučavanje djelovanja [[Seizmički val|potresnih valova]] na [[građevine]], te procjenu seizmičkih [[sila]] koje će na objekt djelovati u budućnosti (potresna ugroženost i opasnost). Većina spoznaja o građi [[Zemlja|Zemlje]] otkrivena je upravo seizmološkim postupcima. <ref> '''seizmologija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55209] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Znanstveno polje također uključuje studije učinaka potresa, poput [[cunami]]ja kao i raznih seizmičnih izvora poput [[vulkan]]skih, tektonskih, [[ocean]]skih, atmosferskih i umjetnih procesa (poput [[eksplozija]]). Srodno polje koje koristi [[geologija|geologiju]], da izvodi zaključke na temelju informacija što se tiču prijašnjih potresa je [[paleoseizmologija]]. Zabilješka zemljinog gibanja kao funkciju vremena se zove [[seizmogram]].
Line 15 ⟶ 21:
U Hrvatskoj se seizmologija počela brzo razvijati nakon [[Potres u Zagrebu 1880.|velikoga potresa u Zagrebu 1880.]], kada je [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti]] osnovala takozvani Potresni odbor, u radu kojega se posebno isticao [[Mijo Kišpatić]]. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća proučavanjem potresa sve se više bavio [[Andrija Mohorovičić]], koji se smatra utemeljiteljem suvremene seizmologije u Hrvatskoj. On je 1906. u zgradi na Griču br. 3 osnovao [[zagreb]]ačku seizmološku postaju, nabavio najbolje seizmografe i opservatorijske ure, uspostavio službu točnoga vremena, te je time osnovao zagrebačku seizmološku školu i postavio čvrste temelje za njezin uspješan razvoj. Zahvaljujući takvoj tradiciji, [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu]] jedan je od rijetkih u svijetu na kojem se studij seizmologije može započeti već na dodiplomskoj razini, a njegovu Geofizičkom zavodu, kojemu je Mohorovičić bio na čelu 30 godina, povjerena je i zadaća uspostave Seizmološke službe Republike Hrvatske, koja se brine o osnovnoj mreži seizmografa i prikuplja podatke o seizmičnosti Hrvatske. U Hrvatskoj se seizmolozi još bave istraživanjem kvantifikacije potresa, potresne ugroženosti i opasnosti, pojačavanja seizmičkih valova, [[Anizotropija|anizotropije]] brzina, građe [[Zemljina kora|Zemljine kore]] i drugim. Osnovni podatci o svim poznatim potresima na našem području čuvaju se u Hrvatskom katalogu potresa, u kojem se za više od 27 000 potresa u razdoblju od 373. pr. Kr. do 2006. navode lokacija, vrijeme, intenzitet i magnituda, što su najvažniji parametri za procjenu potresne opasnosti, koja je nužna pri projektiranju građevina.
== Potres ==
{{Glavni|Potres}}
'''Potres''' je iznenadna i kratkotrajna [[vibracije|vibracija]] [[tlo|tla]] uzrokovana urušavanjem [[stijena]] (urušni potres), [[magma]]tskom aktivnošću ([[vulkan]]ski potres) ili [[Tektonika ploča|tektonskim poremećajima]] (tektonski potres) u [[litosfera|litosferi]] i dijelom u [[Zemljin plašt|Zemljinu plaštu]]. Proučavanjem potresa bavi se seizmologija, grana [[geofizika|geofizike]]. Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje naziva se žarište (fokus) ili [[hipocentar]] potresa. Ono može biti neposredno ispod površine pa sve do dubine od 750 [[kilometar]]a (potres s dubljim žarištem do sada nije zabilježen). Ako je hipocentar u dubini do 70 kilometara, potres je plitak, srednje duboki hipocentar nalazi se između 70 i 300 kilometara, a duboki hipocentar na više od 300 kilometara ispod Zemljine površine. Potresne vibracije šire se od hipocentra na sve strane progresivnim elastičnim potresnim valovima (potresni valovi). Najbrži su [[Longitudinalan val|longitudinalni valovi]] ([[Latinski jezik|lat]]. ''undae primae'' ili P-valovi), koji [[oscilacije|osciliraju]] u smjeru širenja, stežući i rastežući [[materijal]] kroz koji prolaze. [[Transverzalni val]]ovi (lat. ''undae secundae'' ili S-valovi) vibriraju okomito na smjer širenja, 1,7 puta su sporiji od P-valova, a šire se samo kroz čvrste stijene. Dugi valovi (lat. ''undae longae'' ili L-valovi) najsporiji su, čine ih kružna i vodoravna komponenta, a djelovanje im je slabo. Potres je najjači u [[epicentar|epicentru]] (mjesto na površini Zemlje neposredno iznad hipocentra) i u njegovoj najbližoj okolici (epicentralno područje). [[Krivulja]] ovisnosti trajanja putovanja potresnoga vala do pojedinoga mjesta u epicentralnoj udaljenosti naziva se [[hodokrona]].
Snaga potresnog udarca ovisi o dubini hipocentra, udaljenosti epicentra, značajkama tla (u čvrstim [[stijena]]ma potres je slabiji nego u nevezanom tlu), prisutnosti [[podzemne vode]], [[čvrstoća|čvrstoći]] [[građevine|građevina]] i drugom. [[Jakost]] potresa (mjera za potres prema ocjeni učinka potresa na ljude, građevine i prirodu) određuje se s pomoću iskustvenih makroseizmičkih ljestvica koje vrijede samo za određena područja. Prvu takvu ljestvicu izradio je [[Giacomo Gastaldi]] 1564. Od tada je izrađen niz ljestvica za određivanje i uspoređivanje jakosti potresa: ljestvica P. B. Egena od 6 stupnjeva (1828.), Michelea Stefana de Rossija i Françoisa Alphonsea Forela od 10 stupnjeva (1883.), F. Omorija od 7 stupnjeva (1900.) i druge. Godine 1917. Međunarodno seizmološko udruženje predložilo je za opću uporabu Mercalli-Cancani-Siebergovu (MCS) ljestvicu od 12 stupnjeva ([[Mercallijeva ljestvica]]). Na njoj se temelji i Medvedev-Sponheuer-Karnikova (MSK) ljestvica iz 1964., također od 12 stupnjeva. Linije koje odjeljuju područja jednake jakosti potresa nazivaju se izoseiste. U instrumentalnoj seizmologiji jakost potresa određuje se na osnovi magnitude (M), veličine koja se izračunava na temelju zapisa [[seizmograf]]a. Ljestvicu magnituda odredio je [[Charles Francis Richter|C. F. Richter]] 1935., pa se ona naziva njegovim imenom. Magnituda ''M'' potresa veličina je razmjerna [[energija|energiji]] ''E'' [[Seizmički val|potresnih valova]] (izraženoj u [[džul]]ima) oslobođenih u žarištu potresa i jednaka je u svim seizmološkim postajama koje bilježe dotični potres. Ona izravno ovisi o energiji ''E'' oslobođenoj u žarištu potresa, prema relaciji:
:<math> \log E = 4,8 + 1,5 \cdot M </math>
odnosno:
:<math> M = \frac{2}{3} \cdot (\log E - 4,8) </math>
i omogućuje relativno precizno daljinsko ocjenjivanje učinka potresa, jer je za mnoga područja na Zemlji utvrđen odnos između iznosa magnitude i potresnih razaranja, odnosno MCS-ljestvice.
Na Zemlji se godišnje zabilježi više od milijun podrhtavanja tla, to jest potresa uglavnom nezamjetljivih za [[Osjeti|ljudska osjetila]]. Samo 20 do 30 potresa godišnje uzrokuje ljudske žrtve, gdjekad i stotine tisuća mrtvih. Gotovo 95% potresa javlja se u dva uska pojasa: cirkumpacifičkom i mediteransko-transazijskome. Prvi se proteže obodom [[Tihi ocean|Tihog oceana]] (takozvani [[Pacifički vatreni krug]]), a drugi od [[Azori|Azora]] preko [[Sredozemno more|Sredozemnoga mora]], [[Mala Azija|Male Azij]]e, [[Kavkaz]]a, [[Armenija|Armenskoga]] gorja, [[Pamir]]a i [[Himalaja|Himalaje]] do [[Indonezija|Indonezije]].
Na području [[Hrvatska|Hrvatske]] ima nekoliko zona veće seizmičke aktivnosti. U priobalnom dijelu takva se zona proteže od hrvatsko-[[Slovenija|slovenske]] granice do područja južno od [[Dubrovnik]]a; u [[Jadransko more|Jadranskome moru]] ističe se područje s više epicentara južno od [[Lastovo|Lastova]]. Druga se zona proteže od slovenske granice zapadno od [[Karlovac|Karlovca]] preko [[Žumberačka gora|Žumberačkoga gorja]] i [[Medvednica|Medvednice]] do Bilogore. Aktivna je i zona od [[Pokuplje|Pokuplja]] prema [[Banja Luka|Banjoj Luci]] ([[BIH]]). Manje su aktivna seizmička područja slavonske planine [[Psunj]], [[Papuk]], [[Krndija]] i [[Dilj]]. Ostali središnji i istočni dijelovi Hrvatske seizmički su još manje aktivni. Svi potresi na području Hrvatske ubrajaju se u red plitkih potresa. <ref> '''potres''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49792] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Izvori ==
| |||