Studirao je na Götingenskomu zafkdjfgdvcbvdhfhhhw sveučilištu od [[1795]]. do [[1798]], gdje mu je učitelj bio Kästner kojeg je često ismijavao; a [[doktor]]irao je [[1799]]., dokazavši da svaka [[algebra|algebarska]] jednadžba ima najmanje jedno rješenje. Taj je teorem nazvan '''temeljni teorem algebre'''. Tu je pokušao konstruirati pravilni [[sedmerokut]] pomoću ravnala i [[šestar]]a. Ne samo da je došao do zaključka da je to nemoguće, već je otkrio metode konstrukcije pravilnog [[Sedamnaesterokut|17]], 257, 65537 – kuta. Tako je dokazao da je konstrukcija pravilnog mnogokuta, ravnalom i šestarom, moguća samo kada su stranice prim brojevi serije 3, 5, 17, 257, 65537 i tako dalje; to je opisao u knjizi o teoriji brojeva, ''Disqvisitiones Arithmeticae'' (''Pitanja o aritmetici'', [[1801]].), koje je klasično djelo na polju matematike.
