Kreševo (BiH): razlika između inačica

Po popisu iz [[1991.]] godine, u samom mjestu je živjelo oko 1.433 stanovnika, a u općini Kreševo 6.731 stanovnika. Grad je poznat po glasovitom [[Franjevci|Franjevačkomfranjevačkom samostanu]] iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]].

Kreševo administrativno pripada [[Županija Središnja Bosna|Županiji SredišnjaSredišnjoj BosnaBosni]].

"U kraljevskom gradu Kreševu..." - započinjala je ovako znamenita "[[Kreševska povelja]]"<ref>[http://velika-vinica.blogspot.com/2010/04/1432.html Kreševska Povelja], 12. kolovoza 1434.</ref>, pisana davnog [[12. kolovoza]] [[1434.]] godine. Ova povelja, čiji se originalizvornik čuva u Državnom arhivu u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] danas je najstariji pisani dokument u kome se pominjespominje ime grada nastalog stoljećima prije. Do danas nisu otkriveni pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka Kreševa.

Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima: nekropole u selima [[Deževice]] i [[Pirin]], Rimski most u [[Vranci (Kreševo, BiH)|Vrancima]], ostaciostatci zidina u [[Crkvenjak]]u, Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa. U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih dokumenata, jer početkom XIV14. stoljecastoljeća dolazi do značajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj [[Bosna|Bosni]]; bogatoj u prvom redu [[srebro]]m, [[bakar|bakrom]], [[živa|živom]] i [[olovo]]m.

[[Rudnik|Rudokopi]] u Kreševu se prvi put spominju 1381. godine. Uz [[rudarstvo]] napreduje i trgovina, čiji nositelji postaju spretni [[Dubrovačka republikaRepublika|Dubrovčani]]. Carinski sustav Bosanskogbosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama. Naselje [[Deževice]], smješteno zapadno od Kreševa, bilo je u to doba vrlo važno carinsko i trgovinsko središte srednje Bosne. Krajevi s rudarskom proizvodnjom srebra, olova, bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosanskebosanske banove i kraljeve.

To je razlog da u grad Kreševo dolaze Bosanskibosanski velikaši i Dubrovačkadubrovačka gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine [[Stjepan Tomaš Kotromanić]] svojim kraljevskim pečatom potvrdio Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.

U blizini ostataka srednjovjekovnog grada Kreševo smještenom na brdu Grad izgrađena je zalaganjem fra Stjepana Buljana 1996. godine kapela u spomen na posljednju Bosanskubosansku kraljicu Katarinu KosačaKosaču, koja je svoj život završila u progonstvu. Pokopana je u Rimu u franjevačkoj crkvi [[Ara Coeli]] 1478.godine.

Razdoblje pod Turskomturskom vlašću od 1463. do 1878. godine zabilježeno je po stradanjima, ali su ipak rudari i kovači zbog vađenja i prerade [[željezna ruda|željezne rudače]] imali povlašten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge krajeve u [[Bosna|Bosni]] živjelo bolje.

[[AustrougarskaAustro-Ugarska|Austro-ugarska]] vladavina je 1878. godine donijela više prava, reda i izgradnje općenito u Bosni, ali je zbog [[Industrijalizacija|industrijalizacije]] u Kreševu došlo do zatvaranja rudnika, [[topionica]] i kovačnica. Veliki broj kreševljakaKreševljaka se u potrazi za poslom iselio u novootvorene industrijske centre.Godine 1908. se otvara u Kreševu [[Kovačka zadruga]], jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i Hercegovini na čijim je temeljima poslije IIdrugoga svijetskogsvjetskog rata formirana [[Tvornica kovanog alata Čelik]], koja je upošljavala najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.

Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo veliki broj znamenitih ljudi, poglavito franjevaca. Do konca XIX19. stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra [[Franjo Gracić]], liječnik i kirurg fra [[Mato Nikolić]] komu je papa [[Pio VII.]] dao dozvolu da liječiliječiti u Bosni, po kojemu je nazvana i [[Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu|novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj]]; doktor medicine fra [[Petar Marešević]] koji je titulu stekao na Bečkom sveučilištu; te uvaženi biskupi fra [[Mato Delivić]], fra [[Marijan Bogdanović]], fra [[Augustin Botoš-Okić]], te povjesničar fra [[Ignacije Strukić]].

Početak XX20. stoljeća obilježio je dr. [[Danijel Ban]], utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog doma u Kreševu, zatim povjesničar i etnolog fra [[Augustin Kristić]], spisatelj i pjesnik dr. fra [[Augustin Čičić]] i drugi ... Veći dio svog života proveo je u Kreševu hercegovački franjevac i pisac fra [[Grga Martić]], istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je umro i pokopan [[1905.]] godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista, djelo kipara [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]].

Kameni most u selu Vranci: ToVrancima je najstariji sačuvani građevni objekt na prostoru općine, s autentičnim izgledom i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da datira iz rimskog perioda, obzirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostaciostatci prometnice, "rimske ceste" u dužini od 2000 metara, ili iz vremena samostalne Bosne, odnosno prvih godina [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Tursketurske vladavine u Bosni]]. Narod i sada taj most zove "rimski most".

Putna prometnica Kreševo-Homolj ćuprija (Lepenica): U Turskomturskom periodu a i poslije, do 1900. godine kada je izgrađena suvremena prometnica Kreševo - Kiseljak, prometnica Kreševo -Srajevo Sarajevo koja je vodila preko Han Ivice, Homolj ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u Sarajevo imala je veliki značaj za transport kovačkih izrađevina (robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni dio Osmanlijskog carstvaCarstva. Tako su Skadarskiskadarski trgovci znali i po 100 tovara robe transportirati u Albaniju. Poznati Kreševskikreševski trgovac Merdan dao je načiniti kaldrmu, vjerojatno je obnovio dio prometnice Kreševo - Homolj ćuprija (Lepenica), koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19. stoljeća) zovu Merdanova testa (cesta). U drugoj polovici 19. stoljeća, obitelj Merdan (Salih, Mula, Ahmed, i dr.) bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana s topionicama u majdanskoj opciniopćini Kreševo.