|
[[Datoteka:Paris_Opera_full_frontal_architecture,_May_2009.jpg|mini|desno|300px|<center>Opera Garnier u Parizu]]
'''Opera Garnier''' ili '''Pariška opera''' ili '''Palača Garnier''' ([[francuski]]: ''Opéra Garnier, Opéra de Paris, Palais Garnier'') je [[Opera|opernooperna kazalištekuća]] s 2.2002200 sjedala, koje je građenograđena od 1861. do 1875. godine za [[Pariška opera|Parišku operu]] (do izgradnje Opere Bastille 1989. god., Opera Garnier je bila je i dom Pariškom opernom baletu).
[[Datoteka:Paris_Opera_interior.jpg|mini|lijevo|<center>Pozornica opere Garnier]]
[[Datoteka:Palais_Garnier_plan_d%27ensemble_-_Nuitter_1875_p196_-_Google_Books.jpg|mini|<center>Tlocrt Opere Garnier]]
Njezin je izvorni naziv je bio ''Salle des Capucines'', zbog svog položaja na ''Boulevard des Capucines'' u 9. arondismanu u [[Pariz]]u, ali je ubrzo postala poznata kao Palača Garnier ili Opera Garnier, u znak priznanja njezinom arhitektu, [[Charles Garnier|Charlesu Garnieru]]. Naime, ovata građevina u [[Neobarok|neo-baroknom stilu]], tada najskuplja na svijetu,<ref>Nigel Simeone, ''Paris: A Musical Gazetteer'', New Haven: Yale University Press, 2000., str. 177. ISBN 978-0-300-08053-7</ref>, se smatrapredstavlja remek-djelomdjelo [[Arhitektura|arhitekture]] druge polovice 19. stoljeća. OvoTo je mišljenje je daleko od jednoglasnogjednoglasnoga; tako je švicarski arhitekt 20. stoljeća [[Le Corbusier]] jednom opisao ovaj stil kao „lažljivu umjetnost” i tvrdio da je „Garnierov pokret dekor groba”.<ref>[[Le Corbusier]], ''Almanach d'Architecture Moderne, Collection de 'L'Esprit Nouveau, Charles Eliot Norton, Predavanja 1938.-9.'' (Pariz, 1955.), str. 120.</ref>.
Ipak, Opera Garnier je „vjerojatno najpoznatija operna kuća na svijetu, simbol Pariza kao [[Katedrala Notre-Dame u Parizu|Notre Dame]], [[Louvre]], ili [[Bazilika Sacré Coeur]]”.<ref>David A. Hanser, ''Architecture of France'', Westport, Connecticut: Greenwood Press, 2006., str 172.-179. ISBN 978-0-313-31902-0</ref>.
OvaOpera građevina jeGarnier izgrađena je u sklopu velike obnove Pariza za vladavine cara [[Napoleon III.|Napoleona III.]] koji je ovlastio [[Georges-Eugène Haussmann|barona Haussmanna]] da nadgleda izgradnju. Charles Garnier je pobijedio je na natječaju za projekt nove zgrade opere i baleta [[1861.]], a izgradnja je trajala s prekidima do [[1874]]. godgodine.
Opera Garnije jeGarnier otvorena je 15. siječnja [[1875]]. pod imenom ''Académie Nationale de Musique -– Théâtre de l'Opéra'' (Nacionalna glazbena akademija -– Kazalište Opere). Godine [[1978]]. ime je promenjeno u ''Théâtre National de l'Opéra de Paris'' (Nacionalni teatar Pariške opere).
Visina zgrade je 56 metara s 32 m visokim pročeljem, duljine 154,9 m i širine 70,2 m na bočnim galerijama[[galerija]]ma i 101,2 m na krajevima paviljona. [[Konstrukcija]] je željezna, a sakrivaju je zidovi, podovi, trezor i krov. Površina zgrade je 11.237 kvadratnih metara, a središnji luster teži više od 6 tona. Strop opere je [[1964]]. ponovoponovno oslikao [[Marc Chagall]].
Opera Garnier je također i dom PariškeMuzejske muzejske-knjižnice OperePariške opere (''Biblioteke-Musée de l'Opéra de Paris''), iako: njome više ne upravlja Opera, i dionego je dio Francuske nacionalne knjižnice (''Bibliothèque Nationale de France'').
<center><gallery>
|
