Josip II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ispravljena slovna pogrješka Oznaka: mobilna aplikacija |
m uklonjena promjena suradnika 93.137.161.196 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Walter9 |
||
Redak 33:
| supruzi =
| djeca = [[Nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska (1762. – 1770.)|Marija Terezija]]<br>Marija Kristina
| puno ime = Josef Benedikt August Johann Anton Michael Adam
| posthumno ime =
| dinastija = [[Habsburg]]
Redak 53:
Zapamćen je kao [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećeni apsolutist]] i neuspješni reformator koji je pokušao postići previše različitih stvari u vrlo kratkom vremenu. Također je bio značajni mecena umjetnosti: on je bio vladar kojem su se nastojao svidjeti npr. [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozart]], [[ Ludwig van Beethoven|Beethoven]] i [[Antonio Salieri|Salieri]] (čak je dobio kolokvijalni naziv "Kralj Glazbe").
Prema nenjemačkim narodima, provodio je Josip II. opsežan program germanizacije.
==Životopis do dolaska na vlast==
Redak 62:
Po dolasku na vlast, [[1780.]] godine, Josip II. je počeo s brojnim i radikalnim reformama. Kao i njegova majka, držao se načela [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećenog apsolutizma]]<ref>Derek Beale, ''Joseph 11: Against the World, 1780-1790,'' Cambridge University Press, 2009</ref>, provodeći svoju vladavinu uz stav da vladar treba činiti dobro narodu čak i kada to narod neće, te bez obzira što narod ne doživljava da je "dobro" baš ono što vladar dobrim smatra. Makar se za ulogu vladara dugo i temeljito pripremao, nije naučio na razborit način poštivati mišljenje svojih podanika - ni onih najvišeg obrazovanja i društvanog statusa, a pogotovo ne onih sa dna socijalne ljestvice. Njegove reforme bile su izrazito radikalne i nepopularne u svim socijalnim slojevima, te su mu donijele velik broj političkih oponenata, što je na koncu rezultiralo povlačenjem gotovo svih reformi.
Makar je od 1780. godine ''de facto'' vladao Ugarskom i Hrvatskom, pravna je valjanost te vlasti bila ozbiljno dovođena u pitanje, jer se nikada nije okrunio [[Kruna sv. Stjepana|krunom sv. Stjepana]] (što bi bilo analogno situaciji da demokratski izabrani predsjednik odbije dati prisegu; ili češćoj situaciji kada mušarac koji ''de facto''
[[Datoteka:Pompeo Batoni 002.jpg|thumb|250px|left|[[Pompeo Batoni]]: ''Car Josip II. i veliki vojvoda Leopold od Toskane'' ([[1769.]])]]
Line 72 ⟶ 71:
Za njegove vladavine, u Monarhiji je [[Cenzura|cenzura]] mnogo manje upotrebljavana nego za vrijeme vladavine njegovih prethodnika na prijestolju.
Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve, te su na njegovom dvoru razrađene politike odnosa države sa Crkvom u kojem se sagledavalo Crkvu kao resor državnog aparata, a svećenstvo kao državne službenike. Katolička teologija je ideje na kojima su te politike počivala osudila - pod imenom [[jozefinizam]] - kao nepravovjerne (valja imati na umu da su Josip II. i njegovi dvorani bili katolici i naveliko se bavili crkvenim poslovima; pa je sasvim legitimno razmatrati jesu li u svojem katoličanstvu bili pravovjerni). Ukinuo je velik broj samostana diljem Monarhije; novac od (ras)prodaje samostanskih zemljišnih posjeda bi iskoristio za, npr., podizanje državnih škola i državnih zdravstvenih ustanova - koje su zamijenile crkvene institucije što su ih vodili ti samostani; potom je trebalo povećati poreze da bi se financirale državne škole (slično će se činiti i kasnije, nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]). Takvim je mjerama oduzeo Crkvi dotadašnju ulogu u obrazovanju (vjeronauk se i nadalje uredno podučavao); među ostalim, ukinuo je 1783. godine [[Collegium Croaticum Viennense|Hrvatski kolegij u Beču]] i [[Pavlini|pavlinsko sveučilište u Lepoglavi]]. Ovi potezi lišili su ga potpore svećenstva, tako da je Josip II. u posljednjim godinama vladavine ostao bez ičije potpore u ključnim trenutcima.
==Germanizacija==
| |||