Abiogeneza: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 99:
Ranih 1970-ih Manfred Eigen i Peter Schuster ispitali su prijelazne stadije između molekularnog kaosa i samoreplicirajućeg hiperciklusa u prebiotičkoj juhi. U hiperciklusu sistem s pohranjenim informacijama (moguće RNA) stvara enzim koji katalizira formaciju drugog informacijskog sistema u slijedu sve dok produkt posljednjeg ne bude onaj prvi informacijski sistem. Matematički, hiperciklusi bi mogli stvoriti kvazivrste koje onda mogu kroz prirodnu selekciju ući u oblik darvinističke evolucije. Teorija hiperciklusa dobila je pojačanje kada su otkriveni ribozimi koji mogu katalizirati svoje reakcije. Ta teorija zahtjeva postojanje složenih biomolekula poput nukleotida koji se ipak ne formiraju u uvjetima iz Miller-Ureyeva eksperimenta.
=== Homokiralnost ===
[[Datoteka:Chiral molecures example.svg|mini|250x250px|Primjer kiralnosti molekula ]]
Homokiralnost je skup geometrijskih svojstava nekih materijala koji su sastavljeni od kiralnih jedinica ili centara. Pojam ''kiralan'' odnosi se na 3D oblike koji predstavljaju zrcalne slike drugih oblika kao što je to npr. slučaj kod lijeve i desne ruke. Pritom razlikujemo akiralne molekule i kiralne molekule čiji se zrcalni oblik ne može preklopiti s njima, a mogu imati desni ili lijevi oblik. Živi organizmi gotovo bez iznimke koriste molekule jednake kiralnosti pri čemu su sve korištene aminokiseline lijevog oblika (eng. ''left-handed''), a nukleotidi i šećeri desnog (eng. ''right-handed''). Kiralne se molekule mogu sintetizirati, ali bez prisustva kiralnog izvora ili kiralnog katalizatora nastaje racemična smjesa enatiomera gdje i desni i lijevi oblik čine 50% smjese. Poznati mehanizmi nastanka ne-racemičnih smjesa iz početnog racemičnog materijala uključuju asimetrične zakone fizike, asimetrične okoliše poput cirkularno polarizirane svjetlosti, kristala kvarca ili Zemljine rotacije i statističke fluktuacije tijekom racemične sinteze.
[[Datoteka:Chirality with hands.jpg|mini|250x250px|Kiralnost molekula može se usporediti s odnosom lijeve i desne ruke]]
Mali višak (enantiomerski eksces) u populaciji može biti amplificiran u veliki asimetričnom autokatalizom kao npr. kod Soai reakcije gdje se događa alkilacija pirimidin-5-karbaldehida s diizopropil-cinkom. U takvoj asimetričnoj autokatalizi katalizator je sama kiralna molekula koja katalizira svoju vlastitu proizvodnju čime se povećava udio ili broj samo tog kiralnog oblika molekule. Prema tome taj početni mali enatiomerski eksces kakav može biti dobiven npr. polariziranom svjetlošću, omogućuje da brojniji enantiomer u konačnici prevlada drugi početno manje brojan enantiomer.
Clark je predložio da je homokiralnost mogla početi u svemiru budući da su studije aminokiselina na Murchison meteoritu pokazale da je L-alanin dvaput češći od D oblika te da je L-glutaminska kiselina triput češća od svojeg D oblika. Različite kiralne kristalne površine mogu također djelovati kao mjesta mogućeg koncentriranja i sklapanja kiralnih monomerskih jedinica u makromolekule. Tvari nađene na meteoritima sugeriraju kako je kiralnost života potekla od abiogenetske sinteze budući da aminokiseline s meteorita pokazuju prevladavanje L oblika, a šećeri D oblika kao što je to i kod živih organizama.
== Samoreprodukcija, replikacija i RNA svijet ==
=== Protostanice ===
Protostanica je samoorganizirana, samouređena, sferična nakupina lipida koja je predložena kao mogući temelj porijekla života. Središnje je pitanje u evoluciji kako je nastala jednostavna protostanica i potom mogla pridonijeti raznolikosti iduće generacije i tako pokretati evoluciju života. Iako funkcionalna protostanica još nije stvorena u laboratorijskim uvjetima, postoje znanstvenici koji smatraju da je taj cilj itekako u dosegu današnje znanosti.
== Izvori ==
| |||