Ivan Bolica Kokoljić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ivan (Ivo, Dživo, Živo) Bolica Kokoljić''' (Kotor, na početku 17. st. — Kotor, nakon [[1674.]]), hrvatski [[pjesnik]] iz Crne Gore.
Potomak je [[kotor]]ske hrvatske [[plemić]]ke obitelji [[Bolica]], među čijim članovima je u 17. st. bilo više Ivana, pa im se biografski podatci miješaju. U. Raffaelli pogrešno ga je poistovjetio s donatorom Ivanom (1637.–1704.), što je poslije opovrgnuo. Brat je hrvatskog pjesnika i pisca [[Marin Bolica Kokoljić|Marina]]. Bio je pravnik, a studije s doktoratom vjerojatno je završio u Padovi, gdje je 1645. bio savjetnik »dalmatinske nacije« na sveučilištu. U Kotoru je obnašao više javnih službi: 1647. redoviti godišnji sudac, 1654. poslanik u Veneciji, 1658.–63. zapovjednik ratne galije, 1665.–70. [[gradski sudac]].
Između 1652. i 1654. bio je vođa, dosad nepoznate, [[Akademija rasvijetljenih|Akademije rasvijetljenih]] (Accademia de’ Rischiarati), o čemu svjedoče i dvije sačuvane pjesme (npr. In lode di Giovanni Bolizza eletto nuovo Principe dell’Accademia de’ Rischiarati di Cattaro). — Bolica je pisao na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Poznat je ponajviše po svom [[ep|epu]] Il San Trifone, u kojemu je opjevao život kotorskog zaštitnika [[sv. Tripun|sv. Tripuna]] prema legendi iz 1466.
Prema Raffaellijevu svjedočenju, koji je posjedovao danas izgubljeni rukopis, spjev je imao 12 pjevanja, bio pisan u [[Jedanaesterac (književnost)|jedanaesteračkim]] [[oktava]]ma s vidnim utjecajem [[Lodovico Ariosto|L. Ariosta]] i [[Torquato Tasso|T. Tassa]], a dovršen 1660. Raffaelli navodi uspjele opise bokokotorskog zaljeva, Kotora i njegove [[Kotorska katedrala|katedrale]], [[opsada Kotora 1539.|opsade]] grada 1539. pod vodstvom [[Hajreddin Barbarossa|Hajredina Barbarosse]] i Muhameda–paše Varlaca [[opsada Kotora 1657.|1657.]] Ističe i neke njegove pjesničke vrijednosti (skladan stih, spontane rime, maštovitost), ali i neke nedostatke (izbor figura i epiteta). Najveći dio Boličina pjesništva ostao je u prijepisima (Arhiv [[Arneri]], rkp. br. 201, Historijski arhiv u Dubrovniku; Zbirka rijetkosti NSB-a), a sačinjava ga više od 300 talijanskih i oko 60 hrvatskih pjesama te jedan latinski epigram.
Pjesme su mu raznovrsnih žanrova (prigodnice, ljubavne, pastoralne, moralistične, refleksivne i satirične) te raznolika metra i versifikacije (pretežu [[sonet]]i, pa ottave rime, sestine, kvartine, [[madrigal]]i, tercine, osmerački, jedanaesterački i dvanaesterački distisi). Najbrojnije su talijanske prigodnice u čast predstavnika mletačke vlasti. U većini prigodnih pjesama ističe se protuturski stav te ljubav prema rodnom Kotoru i njegovoj slobodi. U tom su duhu i dvije pjesme o ratnim zbivanjima i velikom potresu 1667 (U brieme rati, i potresa u Kotoru te Alla Patria nel tempo di Guerra, e del Terremoto), u kojemu je poginula njegova kći jedinica, te pjesma od 187 [[kvartina]] u kojoj obrađuje obranu Kotora od turske opsade 1657 (L’impresa attentata da Mehmet Varlaci Bassa di Scutari contro la Citta di Cattaro).
Posebnu kulturno-povijesnu vrijednost ima oko 40 [[prigodnica]] i poslanica upućenih sumještanima (iz obitelji [[Bizanti]], [[Bolica]], [[Buća]], [[Drago]], [[Jakonja]], [[Paskvalić]], Pellegrina, Pima, Skura, Vraćen, slikaru A. Ciniju (Cigniju) i dr.). S nekima iz kotorskoga [[barok]]nog kruga razmjenjivao je pjesme ([[Vicko Meksa]], [[Aleksandar Paskvalić|Aleksandar]], [[Franjo Paskvalić|Franjo]], [[Mihovil Paskvalić|Mihovil]] i [[Vicko Paskvalić]], [[Nikola Vraćen]]) i poticao ih na pjesnikovanje. Svoje hrvatske pjesme upućivao je i istaknutijim pojedincima izvan Kotora, ističući svoja »ilirska« i slavenska čuvstva, a ovi su mu uzvraćali svojim sastavcima, što svjedoči o kulturnoj povezanosti hrvatskih pjesnika duž primorja. To su pjesme Trogiraninu [[Ivan Lucić|Ivanu Luciću]], bračkom kroničaru [[Vicko Prodić|Vicku Prodiću]], Bračaninu [[Vicko Mikelović|Vicku Mikeloviću]], Dubrovčaninu [[Fran Bobaljević|Franu Bobaljeviću]], Šibenčaninu [[Šimun Šimunić|Šimunu Šimuniću]] te generalu [[Marko Sinovčić Splićanin|Marku Sinovčiću Splićaninu]].
Posebnu cjelinu čini oko 30 ljubavnih pjesama (Soneti e madrigali), među kojima je i desetak na hrvatskom. Žanrovski slične su ljubavno-pastoralne, odn. začinke (nekoliko njih pod nazivom Pjesan od kola). Među nabožnima oveća je cjelina od 31 pjesme pod naslovom Pohođenje crkava koje su u Kotoru od bratstva svetoga Križa. Složeno pri Givu Bolici Kokoliću vlastelinu kotorskomu... (Arhiv Arneri, rkp. br. 217, Historijski arhiv u Dubrovniku). Ima i nekoliko refleksivnih sastavaka (npr. Umrli život kakav je), a tematsku zasebnost čini nekoliko [[Satira|satiričnih]] pjesama (npr. Contro una meritrice). Satiri se priklanjao razočaran mjesnim prilikama i zavišću sugrađana (Satira složena suproć njekima kojima se ime ne govori). Od Boličinih hrvatskih pjesama objavljene su dvije u čast posvećenja [[Andrija Zmajević|Andrije Zmajevića]] za barskog nadbiskupa 1671., čiju ljubav prema materinskom hrvatskom jeziku Bolica posebno ističe, jer je u njega »u slavi i dici / nad svijem pod nebom vrjednima jezici« (rkp. iz 1671. pohranjen u Arhivu JAZU u Zagrebu – Arhiv Balović, br. 63; pjesme objavio S. Vulović u Spomen knjizi radostnom prigodom posvećenja... pragospodina [[Tripun Radoničić|Tripa Dra Radoničića]] za boko-kotorskoga biskupa, Zagreb 1888, te M. Milošević i G. Brajković u antologiji Poezija baroka XVII i XVIII vijeka) te pjesma Cur mundus militat, možda prepjev s latinskoga (u Milošević-Brajkovićevoj antologiji). — Bolica je bio cijenjen pjesnik u svojoj sredini, nerijetko obasipan pretjeranim epitetima suvremenika.
Njegov [[kanconijer]] na hrvatskome jeziku, kojim se rado ponosio; zaslužuje posebnu pažnju. Bez obzira na mnoge konvencionalnosti i pomodnosti, njegova poezija, danas gotovo i nepoznata, zaslužuje svestranu suvremenu valorizaciju.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2329 Hrvatski biografski leksikon] Miljenko Foretić: ''Bolica Kokoljić, Ivan (Ivo, Dživo, Živo)'', LZMK, Zagreb, 1989. (pristupljeno 30. rujna 2016.)</ref>
LIT.: [[Urbano Raffaelli]] (U. R.): Cattedrale di Cattaro. Gazzetta di Zara, 13(1844) 39, str. 207–209. — Isti (U. R.): Un poema epico inedito. Ibid., 46, str. 1–3. — Isti (U. R.): Cenni intorno alcuni individui della cattarina famiglia Bolizza. La Dalmazia, 3(1847) 13, str. 101. — ([[Srećko Vulović|S. Vulović]]): Književni spomenici u Boki Kotorskoj. Opis staroga rukopisa. Narodni list, 14(1875) 104, str. 3. — Isti: Popis i ocjena narodnih bokeških spisatelja i njihovih djela. Program C. k. realnog i velikog gimnazija u Kotoru, 1878–79, str. 5–7. — [[Šime Ljubić|Š. Ljubić]]: Marijana Bolice Kotoranina Opis Sandžakata skadarskoga od godine 1614. Starine, 1880, 12, str. 164. — [[Niko Luković|N. Luković]]: Boka Kotorska. Cetinje 1951, 149. — R. Kovijanić i I. Stjepčević: Kulturni život staroga Kotora (XIV–XVIII vijek), 1–2. Cetinje 1957. — S. Mijušković: Kotorske galije i njihovi zapovjednici. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 11(1963) str. 110–111. — R. Kovijanić: Književnost Kotora. Kotorska sekcija Društva istoričara Crne Gore 1948–1968 (spomenica). Kotor 1970, 123. — [[Miloš Milošević (znanstvenik)|M. Milošević]]: Pjesnička poslanica Andrije Zmajevića postradalom Dubrovniku 1667. godine. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 12(1970) str. 301. — M. Pavić: Srpska književnost baroka. Beograd 1970, 181. — Antologija crnogorske književnosti IX–XX vijek. Stvaranje, 31(1976) 10, str. 1366, 1591. — M. Milošević i [[Gracija Brajković|G. Brajković]]: (Komentari) (u: Poezija baroka XVII i XVIII vijeka. Antologija. Titograd 1976, 311, 371). — K. Prijatelj: Problemi i ličnosti slikarstva XVII stoljeća u Dalmaciji. Dani hvarskog kazališta. XVII stoljeće, 4. Split 1977, 262. — [[Radoslav Rotković|R. Rotković]]: Pregled crnogorske literature od najstarijih vremena do 1918. Stvaranje, 34(1979) 4, str. 606. — Z. Bojović: Barokni pesnik Petar Kanavelović. Beograd 1980.<ref name="HBL"/>
| |||