Kaštel Štafilić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
 
==Povijest==
Na području Kaštel Štafilića nailazimo na tragove [[Neandertalac|neandertalca]] u [[Mujina pećina|Mujinoj pećini]]. Svoj trag su ostavili i [[Iliri]] koji su sagradili [[Gradina|gradine]] na području [[Bijaći|Bijaća]]. U predjelu [[Resnik]] nalazila se [[Heleni|helenistička]] luka, na istom mjestu [[Rimsko Carstvo|Rimljani]] su sagradili svoju [[Luka|luku]] i osnovali naselje rimskih veterana [[Sikul|Sikuli]]. Nakon propasti [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] u polju su se naselili [[Hrvati]], osnivaju svoja sela: [[Baba]], Veliki i Mali [[Bijaći|Bijać]]. Hrvatski vladar, [[knez]] [[Trpimir]] na svom posjedu u Bijaćima izdaju [[Trpimirova darovnica|darovnicu]] gdje se prvi put spominje ime [[Hrvat]]. Godine 1500. Stjepan Štafileo (Stefano Stafileo)<ref>Frano Baras: Ujak krstio francuskog kralja, nećak dovršio katedralu, Slobodna Dalmacija, prilog Forum, 13. ožujka 2001., str. 4.-5.</ref> započeo je gradnju štafiličkog kaštela koji je dovršen 1508. godine. Nakon izgradnje samog kaštela, započela je i gradnja utvrđenoga naselja čija je namjena bila zaštita seljaka koji su dotad živjeli u srednjovjekovnom selu Bijaći. Predaja kaže da je Stjepan Štafileo doselio s otoka Krete u Trogir, gdje se oženio i postao ugledan građanin. U Kaštel Štafiliću su sagrađena još tri kaštela: [[kaštel Dragač|Dragač]], [[kaštel Quarko|Quarko]] i [[kaštel Lodi|Lodi]]. Od njih, jedini sačuvani kaštel je kula Lodi (koju u Kaštelima češće zovu kula Nehaj). Izgrađena je (samo djelomično) 1548. godine zapadno od tadašnjeg Kaštel Štafilića. Gradnja su započeli braća Ivan i Ljudevit Lodi. Njihovom ranom smrću, kula je ostala nedovršena (sagrađena je samo do gornjih pragova prozora prvoga kata) jer nisu imali muških potomaka a njihovi nasljednici nisu bili zainteresirani za nastavak gradnje. Najzapadniji kašteli, Kaštel Dragač (izgrađen 1546. godine) i Kaštel Quarko (izgrađen u drugoj polovici 16. stoljeća) više ne postoje, vidljivi su samo njihovi temelji.
Prvu povijest Kaštel Štafilića napisao je [[Janko Pera]].