Razlika između inačica stranice »Bartolomeo Vivarini«

Dodano 3.358 bajtova ,  prije 3 godine
promijenio
(promijenio)
 
== Biografija==
Bartolomeo Vivarini je djelovao je od oko [[1450]]. do oko [[14991491]]. godine. zajednoPripada sapoznatoj starijimvenecijanskoj bratomslikarskoj [[Antonioobitelji Vivarini|Antonijom]] (kao i svojimnjegov nećakomstariji (kojibrat Antonio i nećak Alvise). Izrađivao je moždauglavnom biopoliptihe za tržište Venecije i njegovmletačkog učenik)dominija. U početku surađuje s bratom Antonijem, da bi nakon osamostaljenja počeo u svome slikarstvu koristiti mantenjeskne poticaje. S novitetima [[AlviseAndrea VivariniMantegna|AlviseomAndree Mantegne]]. najvjerojatnije Slikarstvuje sedošao učiou oddoticaj starijegu brataPadovi. iTehniku koduljenog slikarstva usvojio je od [[Antonello da Messina|Antonella da Messina]]. Zate Bartolomeaje Vivariniapo setradiciji govorinaslikao da1473. je naslikaogodine prvu uljanuuljenu sliku u Veneciji - [[1473.]] godine, veliki poliptih odSv. devet dijelova,Augustina koji se danas nalazi u bazilicicrkvi [[Basilica dei SantiSan Giovanni e PaoloPolo (Venecija)|Sanu Zanipolo]].venecijanskom Nadijalektu njemuSan je naslikao [[Augustin|Svetog Augustina]] i ostale sveceZanipolo).
 
== Djela==
Većina njegovih slika ipak su bile madone, slikane u klasičnom stilu kao [[tempera]] na drvu sa pozlatom u pozadini, tog [[bizant]]skog načina slikanja venecijanski slikari se dugo nisu mogli osloboditi. Njegov crtež je precizan i jak, a boje odlične, ljudski likovi imaju plastičnost i karakterne osobine, ali u mnogo detalja ostaje na razmeđi [[gotika]] - [[renesansa]]. Nakon što se upoznao sa [[padova]]nskim slikarstvom [[Francesco Squarcione|Squarcionea]] i [[Andrea Mantegna|Andreje Mantegne]] počeo je imitirati njihov stil, ali nikad potpuno slobodno kao oni.
Najveći dio njemu pripisanih slika i dalje se nalazi u Veneciji. Veliki dio opusa čuva se u američkim kolekcijama.
 
Tri Bartolomejeva poliptiha vezana su uz Hrvatsku. Na otoku Rabu, u samostanskoj crkvi Sv. Bernardina u Kamporu koja pripada franjevcima opservantima, nalazi se poliptih Sv. Bernardina.U donjem dijelu poliptiha u središnjem dijelu je prikazan Sv. Bernardin, lijevo od njega Sv. Franjo i Sv. Petar, a desno Sv. Kristofor i Sv. Ante Padovanski. U gornjem dijelu poliptiha u sredini se nalazi dopojasno prikazana Bogorodica s Djetetom, a lijevo od nje Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Jeronim te desno Sv. Eufemija i Sv. Ljudevit.
Na Rabu se, u samostanu benediktinki nalazio još jedan Bartolomejev poliptih koji se danas nalazi u Museum of Fine Arts u Bostonu. U župnoj crkvi Sv. Antona opata u Velom Lošinju nalazi se slika Bogorodice s djetetom i svecima koja je bila u posjedu lošinjskog kapetana Gaspare Craglieta, koji ju je oporučno poklonio navedenoj crkvi.
 
Njegove slike čuvaju se u brojnim crkvama u Veneciji i muzejskim ustanovama širom svijeta:
*Madonna della Misericordia (1473.), Santa Maria Formosa, Venecija
*Triptih Sv. Marka (1474.), kapela Corner, Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija
*Poliptih iz Conversana (1475.), Galleria dell' Accademia, Venecija
*Poliptih Sv. Augustina (1470-75.), San Giovanni e Polo (venecijanski San Zanipolo)
*Bogorodica s djetetom, Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv Andrijom (1478.), S. Giovanni Battista in Bragora, Venecija
*Bogorodica s Djetetom i svecima (1487.), Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija
 
''Vivarino'' na talijanskom znači i [[češljugar]], tako da je on koji put naslikao češljugara umjesto potpisa.
 
Njegove slike, a to su većinom brojne madone danas se čuvaju u brojnim muzejima širom svijeta;
*[[Getty Museum]],
* Harvard University Art Museums,
==Izvori==
{{izvori}}
 
==Literatura==
* Giorgio Sinigaglia, De' Vivarini: pittori da Murano, Istituto italiano d'arti grafiche, Bergamo 1905.
* Tancred Borenius, „Three Paintings by Bartolomeo Vivarini“, The Burlington Magazine for Connoisseurs, Vol. 19, No. 100, 1911., str. 192-193+196-198
* A. Venturi, Un opera di A. e B. Vivarini nell' Isola d'Arbe, L'Arte, XXII, 1919, str. 226.
* Raimond van Marle, The Development of the Italian Schools of Painting, 1923. poglavlje „Bartolomeo and Alvise Vivarini“, str. 88-171.
* Rodolfo Pallucchini, I Vivarini: Antonio, Bartolomeo, Alvise, Neri Pozza Editore, Venezia,1961.
* Fritz Heinemann, „Eine vergessene Madonna des Bartolomeo Vivarini“, Arte veneta. Vol. 15, Venezia. 1961, str. 235-236.
* Rodolfo Pallucchini, „Giunte ai Vivarini“, Arte Veneta, XXI, str. 200-205.
* Vittorio Sgarbi, „Di alcune „Madonne col Bambino“ di Bartolomeo Vivarini e di Lazzaro Bastiani“, Arte Veneta, vol. 37, str. 157-58.
* Francesca D'Arcais, Antonio Vivarini, I maestri del colore n.151, Fabbri, Milano 1966.
* Federico Zeri, „Antonio e Bartolomeo Vivarini: il polittico del 1451 già in San Francesco a Padova,“ Antichita viva, n.4, 1975.
* Rodolfo Palluchini, Una „Madonna“ inedita di Bartolomeo Vivarini, Arte Veneta, vol 42., 1988.
* Ivan Matejčić, „Prilozi za katalog renesansne skulpture u Hrvatskoj“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, vol. 33 (Prijateljev zbornik II), Split 1992., str. 5-19.
* Peter Humfrey, „Bartolomeo Vivarini's Saint James Polyptych and Its Provenance“, The J. Paul Getty Museum Journal, vol. 22, 1994.str. 11-20.
* Susan Ruth Steer, „ Ell maistro dell anchona' “, The Venetian Altarpieces of Bartolomeo Vivarini and their Commissioners, doktorska disertacija, University of Bristol, Faculty of Arts, 2003.
* Nelka Bakliža, Višnja Bralić, „Restauriranje slike Bartolomea Vivarinija iz Velikog Lošinja“, Godišnjak zaštite spomenika kulture, br. 28., Zagreb 2005, str. 169-177.
* Giorgio De Leonardis, Un tesoro d'arte veneto in terra di Calabria. Il trittico di Bartolomeo Vivarini a Zumpano, Laterza Giuseppe Edizioni, Bari 2010.
* Pavao Lerotić, „Slika Bartolomea Vivarinija iz Velog Lošinja: model zaštite u neprimjerenim mikroklimatskim uvjetima“, Portal, br. 3, Zagreb 2012, str. 93-105.
* Giandomenico Romanelli, I Vivarini, Giunti editore, Firenza 2016.
 
 
==Vanjske poveznice==
52

uređivanja