Balian od Ibelina: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
slike i poveznice
Redak 1:
[[Datoteka:Sceau de Balian d'Ibelin.jpg|230px|minijatura|desno|Pečat Baliana od Ibelina iz 1894. Riječ je o slikovnom prikazu iz knjige "The Crusades: The Story of the Latin Kingdom of Jerusalem", autora T.A. Archera i Charlesa Lethbridgea Kingsforda (London&NY, 1894). Kotačići na ostrugama (kasnijeg datuma) vjerojatno su greška umjetnika iz 19. st. prilikom kopiranja starijeg izvornika pečata. ]]
'''Balian od Ibelina''' (o. 1143-1193.) je bio istaknuti [[Talijani|talijanski]]/[[Francuzi|francuski]] [[plemstvo|plemić]] aktivan u križarskom [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Jeruzalemskom kraljevstvu]] u [[12. stoljeće|12. stoljeću]]. Mnogi su ga smatrali Talijanom, ali neki su ga držali za Francuza.
 
== Rani dani ==
Redak 7:
 
== Osporavano nasljeđivanje ==
Balduin je bio pristaša [[Raymond III. od Tripolija|Rajmunda III. od Tripolija]] protiv Milona od Plancyja kao regenta kralja Balduina IV. tijekom [[1174.]] godine, te su braća sudjelovala u [[bitka kod Montgisarda|bitki kod Montgisarda]], predvodeći prethodnicu protiv najjače točke [[muslimani|muslimanskih]] linija. Te godine, također, Balian ženi [[Marija Komnena|Mariju Komnenu]], udovicu kralja [[Amalrik I.|Amalrika I.]] i postaje očuh njihovoj kćeri, princezi Izabeli. Dobiva gospodstvo nad [[Nablus|Nablusom]], što je bio miraz Mariji tijekom sklapanja njezina braka s Amalrikom. Godine [[1179.]], Balduina zarobljava [[sultan]] [[Saladin]] (1174.-1193.) nakon [[bitka kod Jakob Forda|bitke kod Jakob Forda]] te Balian pomaže organizirati otkupninu za svoga brata pri čemu je novac konačno dao [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]] [[Manuel I. Komnen]] (1143.-1180.), Marijin moćni ujakstric.
 
Godine [[1183.]] Balian i Balduin podupiru Rajmunda protiv [[GuyGuido od LusignanaLizinjanski|Guya odGuida LusignanaLizinjanskog]], muža [[Sibylla|Sibile]] od Jeruzalema i dosadašnjeg regenta[[regent]]a kralja [[Balduin IV., kralj Jeruzalema|Balduina IV.]] (1174.-1185.), koji je umirao od [[guba|gube]] (leprozije). Kralj je svojeg petogodišnjeg nećaka Balduina od Montferrata okrunio kao su-kralja u pokušaju da se spriječi Guya u njegovim nakanama da postane kralj. Nedugo prije svoje smrti u [[proljeće]] [[1185.]] godine, Balduin IV. naređuje službeno krunjenje svojega nećaka u [[Crkva Svetog groba|Crkvi Svetog groba]]. Baš je Balian osobno – posebice stasit čovjek – bio taj koji je nosio dijete [[Balduin V., kralj Jeruzalema|Balduina V.]] na svojim ramenima tijekom ceremonije, naznačavajući podršku Izabeline obitelji njezinom nećaku. Nedugo zatim, osmogodišnji dječak postaje jedini kralj u Jeruzalemu. Kada i on, međutim, umre 1186., Balian i Marija, zajedno sa Rajmundovom podrškom, ukazuju na Marijinu kćer Izabelu, tada oko 14. godina staru, kao kandidata za [[prijestolje]]. Međutim, njezin muž, [[Humfrid IV. od Torona]], odbija krunu i GuyuGuidu polaže prisegu vjernosti. Nato Balian nevoljko prilazi GuyuGuidu, dok njegov brat odbija učiniti isto te odlazi u [[egzil]] u [[Antiohija|Antiohiju]]. Balduin zadužuje Baliana glede odgajanja svojega sina Tome, budućeg gospodara Ramale, koji nije otišao sa svojim ocem u Antiohiju.
 
== Osporavanje između Rajmunda i Guya ==
[[Slika:L'armée de Saladin.jpg|250px|lijevo|mini|Saladinova vojska]]
Balian ostaje u kraljevstvu kao GuyevGuidov savjetnik. Krajem [[1186.]] godine, Saladin, sultan [[Egipat|Egipta]] i Damaska[[Damask]]a, počinje prijetiti granicama Kraljevstva nakon što je GuyevGuidov saveznik, [[Raynald od Châtillona]], gospodar Transjordanije, bio napao muslimsku [[karavana|karavanu]]. Saladin je bio u savezništvu sa posadom iz [[Tiberijada|Tiberijade]] na sjeveru kraljevstva, teritorija koji je držao Rajmund III. GuyGuido okuplja svoju vojsku kod [[NazarethNazaret|NazarethaNazareta]], planirajući opsjedati Tiberijadu, ali se Balian nije slagao s time te umjesto toga predlaže da GuyGuido pošalje emisara/glasnika Rajmundu u [[Tripoli]], nadajući se da će se njih dvojica izmiriti prije nego što GuyGuido poduzme neoprezan napad na Saladinovu moćniju vojsku. Prvo posredništvo završilo je neuspješno čime je situacija ostala nepromijenjena tijekom početnih mjeseci 1187. godine. Iza Uskrsa[[Uskrs]]a te godine, Balian, [[Gerard de Ridefort|Gerard od Riderforta]] (Veliki meštar [[Vitezovi Templari|Vitezova templara]]), [[Roger des Moulins]] (Veliki meštar [[Vitezovi hospitalciivanovci|Vitezova hospitalaca]]), [[Reginald od Sidona]] i [[Joscius]], nadbiskup iz [[Tir|Tira]]a bili su poslali novoga emisara u [[Tripoli]]. Tijekom puta oni su se zaustavili na Balianovu lenu kod Nablusa, a Balian je planirao zaostati nakratko nakon što su ostali otišli naprijed. PrvogDana [[1. svibnja]], templari i hospitalci bili su poraženi od strane Saladinova sina [[al-Afdal|al-Afdala]] u [[bitka kod Cressona|bitki kod Cressona]], dok je Balian još uvijek bio jedan dan iza, zaustavivši se kod Sebastea kako bi proslavio blagdan. Nakon što je prišao dvorcu La Fève, gdje su se utaborili templari i hospitalci, Balian uočava da je mjesto napušteno i uskoro do njega dopiru vijesti od nekolicine preživjelih o katastrofalnoj bitki. Do Rajmunda također dolaze vijesti o bitki nakon čega prima poslanstvo u Tiberijadi s kojim odlazi natrag u Jeruzalem.
 
== Bitka kod Hattina ==
{{Glavni|Bitka kod Hattina}}
Nakon što je al-Afdalovoj vojsci dopušten ulazak u Kraljevstvo s obzirom na njihovo savezništvo s Rajmundom, grof je sada zažalio zbog svojih akcija i miri se sa Guyem. Guy sa svojom vojskom maršira na sjever i tabori se kod Sephorije, ali inzistira na marširanju kroz isušen i neplodan kraj kako bi oslobodio Tiberijadu. Vojska nije imala vode i uzastopno ju je napadala Saladinova vojska da bi napokon u srpnju bila opkoljena kod Hattinskog roga izvan Tiberijade. U bitki koja je uslijedila 4. srpnja, Balian i Joscelin III. od Edesse zapovijedali su zaštitnicom, ali je križarska vojska potpuno poražena. Anonimni tekst, ''De Expugnatione Terrae Sanctae per Saladinum Libellus'' tvrdi da su Balin, Rajmund i Reginald od Sidona napustili bojište tijekom bitke, gazeći pritom „kršćane, Turke i Križ“ – ali to se ne podudara sa ostalim izvješćima, i odražava autorovo neprijateljstvo prema ''Poleinsima'' (Europljanima rođenim na [[Levant|Levantu]]).
[[Slika:Gustave Doré- Battle of Hattin.jpg|220px|desno|mini|Bitka kod Hattina]]
Nakon što je al-Afdalovoj vojsci dopušten ulazak u Kraljevstvo s obzirom na njihovo savezništvo s Rajmundom, grof je sada zažalio zbog svojih akcija i miri se sa GuyemGuidom. GuyGuido sa svojom vojskom maršira na sjever i tabori se kod Sephorije, ali inzistira na marširanju kroz isušen i neplodan kraj kako bi oslobodio Tiberijadu. Vojska nije imala vode i uzastopno ju je napadala Saladinova vojska da bi napokon u srpnju bila opkoljena kod Hattinskog roga izvan Tiberijade. U bitki koja je uslijedila [[4. srpnja]] 1187. godine, Balian i Joscelin III. od Edesse zapovijedali su zaštitnicom, ali je [[križari|križarska vojska]] potpuno poražena. Anonimni tekst, ''De Expugnatione Terrae Sanctae per Saladinum Libellus'' tvrdi da su Balin, Rajmund i Reginald od Sidona napustili bojište tijekom bitke, gazeći pritom „kršćane, Turke i Križ“ – ali to se ne podudara sa ostalim izvješćima, i odražava autorovo neprijateljstvo prema ''Poleinsima'' (Europljanima rođenim na [[Levant|Levantu]]).
 
Poraz je bio katastrofalan za Jeruzalemsko kraljevstvo. Kralj GuyGuido Lizinjanski je zarobljen i ubrzo svaki grad i dvorac padaju u Saladinove ruke. Balian, Rajmund, Reginald i Pagan od Haife nalazili su se među nekolicinom vodećih plemića kojima je uspio uzmak u Tir. Rajmund i Reginald uskoro su ostavljeni pripremati obranu svojih teritorija i Tir potpada pod vrhovništvo [[Konrad od Montferrata|Konrada od Montferrata]], strica kralja Balduina V., koji je pristigao nedugo nakon Hattina. Balian će zatim postati jedan od njegovih najbližih saveznika. Napuštajući Tir, Balian traži od Saladina dozvolu za povratak kroz njegove linije u [[Jeruzalem]] kako bi otpratio svoju ženu i djecu u Tripoli. Saladin to dopušta pod uvjetom da Balian napusti grad i položi prisegu da nikada neće podignuti vojsku protiv njega.
 
== Obrana Jeruzalema ==
Kad su Balian i njegova mala grupa vitezova pristigli u grad, stanovnici su ih preklinjali da ostanu i patrijarh Heraklije odrješuje Baliana zakletve prema Saladinu tvrdeći da su obveze prema kršćanstvu veće od zakletve dane ne-kršćaninu. Balianu je dodijeljenao da predvodi obranu grada, ali on uviđa da se tamo nalazila tek nekolicina drugih vitezova, tako da je unovačio 60 novih vitezova iz redova građana. Izgleda da kraljica Izabela nije odigrala neku ključniju ulogu u obrani i zakletve su prisegnute Balianu kao gospodaru. Zajedno sa Heraklijem, on se pripremio za neizbježnu opsadu skladišteći hranu i novac. Saladin je uistinu došao u rujnu kako bi opsjedao grad, nakon što je osvojio gotovo čitav ostatak kraljevstva, uključujući [[Ibelin]], [[Nablus]], [[Ramala|Ramalu]] i [[Aškelon]]. Sultan nije osjećao nikakvu srdžbu prema Balianu jer je prekršio prisegu prema njemu, te pristaje propustiti Mariju i njezinu djecu u Tripoli. Kao osoba s najvišim rangom u Jeruzalemu, Balian, kao što je ibn-Athir napisao, bio je u muslimanskim očima protivnik koji je imao rang „manje ili više jednak onomu jednoga kralja“.
 
Saladinu uspijeva porušiti dijelove zida, ali nije bio u stanju ući u grad. Balian je potom izjahao van zidina kao bi se susreo sa sultanom, izvješćujući ga da će branitelji radije ubiti jedni druge i razoriti grad nego dopustiti njegovo osvajanje. Nakon pregovora, odlučeno je da grad može biti predan mirnim putem i da će Saladin osloboditi 7.000 ljudi za 30.000 bizantskih zlatnika; dvjema ženama ili desetero djece bit će dozvoljeno da uzmu mjesto jednog muškarca za istu cijenu. Balian je [[2. listopada]] predao ključeve Davidove kule (citadele). Uslijedio je pedesetodnevni period za isplatu i otkup. Oni koji nisu mogli platiti za svoju slobodu bili su pretvoreni u roblje. Saladin, ipak, oslobađa nekolicinu njih i dopušta starijm osobama da mirno izađu iz Jeruzalema, sprječavajući mogući masakr kakav se bio dogodio kada su križari osvojili grad [[1099.]] godine. Balian i patrijarh Heraklije su se ponudili kao taoci u zamjenu za slobodu preostalih stanovnika Jeruzalema, ali Saladin odbija. Stanovnici kojima je dozvoljen slobodan izlazak iz grada marširali su u tri kolone. Balian i patrijarh su predvodili treću kolonu, koja je zadnja napustila grad, vjerojatno oko [[20. studenog]]. Balian se potom susreo sa svojom ženom i djecom u Tripoliju.
 
== Balian u igrama oko prijestolja i Treći križarski rat ==
Pad Jeruzalema i smrt Sibile tijekom opsade [[Akra|Akre]] [[1190.]] godine, doveli su do prepirki oko toga tko će zasjesti na prijestolje Jeruzalemskog kraljevstva. Balianova pastorka Izabela je sada postala zakonita kraljica, ali GuyGuido odbija prepustiti svoju titulu i Izabelin muž Humfrid – koji ju je napustio 1186. godine – ostaje mu lojalan. Ako je Izabela željela naslijediti kraljevstvo, trebala je politički prihvatljivog i vojno kompetentnog muža. Očiti kandidat bio je Konrad Montferratski, koji je također imao neka prava na titulu jeruzalemskog kralja kao stric Balduina V. Balian i Marija došli su do Izabele i pokušali su je uvjeriti da se razvede od muža. Još je bilo presudno: poništenje braka između Amalrika I. i Agneze od Courtenaya i bezuspješan pokušaj nagovora Sibile da se razvede od GuyaGuida.
 
Izabelin brak opoziva Ubaldo Lanfranchi, [[nadbiskup]] [[Pisa|Pise]], koji je bio [[papinski legat|papin legat]], i Filip od Dreuxa, biskup Beauvaisa. Biskup Beauvaisa tada ženi Izabelu sa Konradom (što je bilo kontroverzno, obzirom da je njegov brat bio oženjen sa njezinom polusestrom i neizvjesno je da li se razveo od svoje žene Bizantinke). Spor oko nasljedstva odgođen je zbog odlaska [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda I. Engleskog]] (1189.-1199.) i [[Filip II., kralj Francuske |Filipa II. Francuskog]] (1180.-1223.) u [[Treći križarski rat]]. Rikard je, naime, podržavao Guya dok je Filip podupirao of njega starijeg očeva rođaka.
[[Slika:Battle of Jaffa (1192).jpg|250px|desno|mini|Bitka kod Jaffe (1192.)]]
Uloga Baliana i Marije glede Izabelina razvoda te njihova potpora Konradu kao kralju donijela im je gorku mržnju Rikarda i njegovih pristaša. Ambroise, koji je dao poetski prikaz križarskih ratova, nazvao je Baliana „još prijetvornijim od goblina“ i ističe da je on „trebao biti progonjen psima“. Anonimni autor ''Itinerarium Peregrinorum et Gesta Regis'' Ricardi bilježi da je Balian bio član jednoga „vijeća potpune zlobe“ oko Konrada, optužujući ga za uzimanje Konradova mita i ističući o Mariji i Balianu kao paru sljedeće:“Stupivši u grčku prljavštinu iz kolijevke, ona je imala muža čiji moral je bio izjednačen s njezinim: on je bio okrutan, ona je bila bezbožna; on je bio hirovit, ona je bila povodljiva; on je bio bez vjere, ona nepoštena“.
 
Dana [[28. travnja]] [[1192.]] godine, samo nekoliko dana nakon što je njegova vladavina bila potvrđena, Konrad biva ubijen u Tiru. Govorkalo se da je jedan od dvojice [[Hašašini|Hašašina]] odgovoran za ubojstvo bio ušao na Balianovo imanje u Tiru nekoliko mjeseci prethodno atentatu, pretvarajući da je sluga s ciljem da se prišulja svojoj žrtvi. Moguće je da su se i ostali slično infiltrirali na domaćinstva Reginalda od Sidona ili samog Konrada. Rikarda se naširoko sumnjičilo za umiješanost u ubojstvo. Izabela, očekujući svoje prvo dijete (Mariju od Montferrata), ženi se Henrikom II. od Šampanje samo nekoliko tjedana kasnije.
 
Balian postaje jedan od Henrikovih savjetnika i kasnije te godine (zajedno s Vilimom od Tiberije) predvodi zaštitnicu vojske Rikarda I. u [[bitka kod Jaffe|bitki kod Jaffe]]. Kasnije pomaže u pregovorima koji su završili potpisivanjem [[Mir u Ramali|Mira u Ramali]] između Rikarda i Saladina, čime je završena križarska vojna. Prema ugovoru, Ibelin je potpao pod Saladinovu kontrolu, ali mnoga mjesta uzduž obale koja su bila ponovno osvojena tijekom križarske vojne ostala su pod kršćanskim nadzorom. Nakon Rikardova odlaska iz Svete zemlje, Saladin je Balianu kao kompenzaciju dao dvorac Caymont i pet obližnjih mjesta izvan Akre.
 
== Nasljednici ==
Balian umire 1193. godine, u ranim pedesetima. Sa Marijom je imao četvero djece:
 
•Helvisu od Ibelina, koja se udala za (1) Reginalda od Sidona; (2) Guya od Montforta.
Line 48 ⟶ 51:
Balianov štitonoša Ernoul, koji se nalazio s njim tijekom posjeta Tripoliju 1187., napisao je dijelove starofrancuskog nastavka latinske kronike autora [[William od Tira|Williama od Tira]] (William je umro 1186., prije pada Jeruzalema). Iako ta obitelj koja se spominje u manuskriptu sada često nosi njegovo ime, njegov rad je sačuvan samo u fragmentima, uglavnom opisujući razdoblje 1186.-88., s velikom pristranošću u korist obitelji Ibelin.
 
U [[13. ststoljeće|13. stoljeću]] Balian ostaje često ime u obitelji Ibelin. Balian, Gospodar Beiruta, sin Ivana i unuk Baliana od Ibelina, nasljeđuje svojega oca kao gospodar Bejruta [[1236.]] godine. Brat Baliana od Bejruta, također imena Ivan, imao je sina imena Balian; taj Balian bio je gospodar Arsufa i oženio je Plaisanceu od Antiohije.
 
Ime također preuzima obitelj Greniers od Sidona, a Balianova kćer Helvisa i Reginald od Sidona imenuju svojega sina po najslavnijem pripadniku obitelji Ibelin, Balianu.
 
== Balian u fikciji ==
Balian se pojavljuje u dječjoj noveli ''Knight Crusader'' („Vitez križar“, 1954.) Ronalda Welcha kao debeo, sredovječni barun. On je simpatični glavni lik u dvjema novelama britanskog autora Grahama Shelbyja o Outreemeru, ''The Knights of Dark Renown'' („Vitezovi tamne slave“, 1969.) i njihovu nastavku ''The Kings of Vain Intent'' („Kraljevi ispraznih nakana“, 1970.). Međutim, u prvim knjigama građa novela se temeljila na zastarjelim istraživanjima. U nastavku, Balian i Marija su opisani na način da ih je izmanipulirao Konrad, kojega Shelby (bez autentičnih povijesnih dokaza) portretira kao jednog đavoljeg sadista, a oni postaju njegovi neprijatelji. Shelby čak prikazuje Baliana koji govori Konradu da ga je mogao ubiti da je to želio, iako svi povijesni izvori ukazuju da su živjeli kao bliski prijatelji i saveznici. Balian je, također, opisan u radu Alana Gordona, ''The Window of Jerusalem'' („Prozor Jeruzalema“, 2003.), kao mudri savjetnik Konrada i Izabele. U knjizi ''Pagan Crusade'' („Poganska vojna“) autorice Catherine Jinks, Balian je prikazan kao zreli čovjek kojega obožavaju kao vrhunskog vojnog zapovjednika i osjećajnog čovjeka.
 
Fikcionalizirana verzija Balianova života kao glavnog lika filma [[''Kingdom of Heaven'']] („Kraljevstvo nebesko, 2005.), kojeg igra [[Orlando Bloom]], prikazuje toga srednjovjekovnog plemića kao mladoga čovjeka sa dubokim osjećajem glede pitanja vjere i socijalnih stremljenja. U filmu, Balianov otac, izmišljeni lik imena barun Godfrey od Ibelina (kojega glumi [[Liam Neeson]]), vraća se u Europu kako bi pronašao Baliana, svojeg vanbračnog sina, koji je kovač u Francuskoj i nagovara ga da s njim krene u Svetu zemlju kao njegov nasljednik. U filmu je Balian prikazan u ljubavnoj aferi sa Sibilom (to je vjerojatno preuzeto iz ''Old French Continuation of William of Tyre'' glede njezina odnosa s Balduinom). Film prikazuje Baliana kao usamljenog zapovjednika Jeruzalema i umjesto da radi u bliskom savezništvu s patrijarhom Heraklijem, Balian je sada njegov rival. Nadalje, u filmu se Balian vraća u Francusku (sa Sibilom) gdje susreće [[Richard I. od Engleske|Rikarda I. od Engleske]], koji putuje u Svetu zemlju i postavlja mu pitanje je li on Balian, branitelj Jeruzalema, na što Balian odgovara da je on samo kovač. Nakon nekog vremena Balian i Sibila viđeni su kako jašu u suprotnom smjeru.