Hvarski ustanak: razlika između inačica

U početku se u tom sukobu mletačka vlada (između ostaloga i zbog toga što je Venecija tada u [[Rat Cambraiske lige|ratu s Cambrayskom ligom]]) drži prividno neutralno pokušavajući izmiriti pučane s vlastelom, radi čega u Veneciju poziva i jedne i druge. Budući da u tome ne uspijeva, a hvarski ustanak ostavlja snažan dojam u cijeloj Dalmaciji i prijeti da se proširi, odlučuje energično djelovati na njezinu smirivanju i u Hvar šalje providura Zuana Navajera. Nema podataka kako je on obavio zadaću, ali su se [[1511.]] godine pučani umirili (iako i dalje drže vlast na otoku te ne dopuštaju povratak izbjeglim plemićima). No, potkraj iste godine izbijaju nemiri u cijeloj Dalmaciji pa mletačka vlada [[1512.]] godine šalje novog providura Sebastiana Giustiniana. Slavohlepni i okrutni providur pokušava grubom silom slomiti otpor hvarskih ustanika, terorizira ih i zatvara, 69 je osudio na progonstvo, dvadeset na smrt vješanjem a dodatnih 38 na odsijecanje ruke i kopanje oka. Obećao je i nagrade, 600 dukata onome tko uhvati Matija Ivanića živog (te da bude obješen), a 400 mrtvog.<ref>Andro Gabelić, ''Ustanak hvarskih pučana (1510-1514)'', Književni krug, Split, 1988., str. 239.</ref> No, nakon poraza od Ivanićevih snaga kod [[Jelsa|Jelse]], gubi providursku službu. 1514. godine na vijest o ponovnom napadu pučana na grad Hvar, Venecija šalje 15 ratnih [[galija (brod)|galija]] pod zapovjedništvom providura Vincenza Capella. Oko 1.500 vojnika iskrcalo se u Starome Gradu.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/27430/ Proleksis enciklopedija: hvarski ustanak (1510–1514)], preuzeto 15. listopada 2013.</ref> Nakon dolaska na [[otok]] oni, do [[listopad]]a [[1514.]] godine, potapaju sve naoružane lađe ustanika, nakon dugog otpora svladavaju pučane na otoku te na zapovjedničkoj galiji vješaju 20 kolovođa ustanka, a desetorici odsijecaju po jednu ruku i vade po jedno oko. Tako je hvarski ustanak ugušen u krvi. Matij Ivanić uspijeva napustiti otok i povući se u Krajinu. Nakon gušenja ustanka Matij Ivanić nije prekinuo sve veze s otokom gdje se vraća u dva navrata, u svibnju [[1515.]] godine s naoružanim brodom prebacio se iz Krajine do istočnoga otočnoga rta, a u rujnu [[1516.]] godine u Vrboskoj je oteo brod nakrcan vinom i potom se vratio u Krajinu.<ref name="hbl"/> Poslije je prešao u [[Italija|Italiju]], u grad Vieste a od [[1519.]] godine stalno je nastanjen u Rimu<ref name="hbl"/>. Borbu pučana za ravnopravnost, ali ne više nasilnim putem, nastavio je sin Matija Ivanića, Ivan, i njegovi potomci.