Razlika između inačica stranice »Jugoslavenska narodna armija«

===Preustroj JNA===
{{glavni|Preustroj JNA}}
Vojni vrh ''JNA'' je u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su se potkraj [[1980-ih]] nastojale demokratizirati, vidio najveću opasnost, protiveći se, nakon kraja [[hladni rat|hladnoga rata]] neminovnim promjenama u [[SFRJ]] i većoj samostalnosti republika. Općenito su se zauzimali za "ravnopravnost naroda i narodnosti" te su u početku (rujna [[1987.]] nakon 8. sjednice ''Centralnog komiteta SK Srbije'', na kojoj je Milošević preuzeo potpunu vlast u Srbiji) bili sumnjičavi i prema Miloševiću i njegovoj politici.<ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, ISBN 953-6045-22-2</ref> No, već sredinom [[1988.]] godine, po svjedočenju generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], armijski je vrh nudio ''Miloševiću'' da, uz podršku ''JNA'', postane novi premijer [[SFRJ]]. <ref> Veljko Kadijević, ''"Moje viđenje raspada:Vojska bez države",'' ''Politika'', Beograd, 1993.g.</ref>
 
Obrambeni sustav SFRJ od usvajanja Koncepcije općenarodne obrane 1968. godine čine JNA i [[Teritorijalna obrana|TO]],<ref>Marijan, 2008., str. 31</ref> a ova koncepcija ONO i DSZ osnažena je Ustavom iz 1974. godine koji je decentralizirao Jugoslaviju, odnosno republike i pokrajine su dobile prevlast nad saveznom državom.<ref>Marijan, 2008., str. 84</ref> Decentralizirane republike bez Titovog diktatorskog nadzora<ref>Marijan, 2008., str. 84</ref> [[1980-ih]] su se nastojale demokratizirati, počele su sporu transformaciju prema demokratskim društvima. Vojni vrh ''JNA'' je u Sloveniji i Hrvatskoj vidio najveću opasnost, protiveći se, nakon kraja [[hladni rat|hladnoga rata]] neminovnim promjenama u [[SFRJ]] i većoj samostalnosti republika. Općenito, na riječima, zauzimali su se za "ravnopravnost naroda i narodnosti".
Potkraj [[1980-ih]] pojačava se politička srbizacija ''JNA'' te ona početkom [[1990-ih]] postaje oruđe [[Velika Srbija|velikosrpsk]]e politike srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i sudjeluje u [[Rat u Sloveniji|agresiji na Sloveniju]], [[Domovinski rat|agresiji na Hrvatsku]] i [[Rat u BiH|agresiji na Bosnu i Hercegovinu]].
 
U realnosti, JNA se osamostalila i postala samostalan čimbenik.<ref>Marijan, 2008., str. 84-85</ref> Samostalna JNA odnosno njeni čelnici ([[Branko Mamula|Mamula]] i [[Veljko Kadijević|Kadijević]]) željeli su potpuni nadzor nad oružanom silom, te im je [[Teritorijalna obrana]] smetala jer se u biti radilo u slabijoj, ali republički nadziranoj postrojbi, iako su njeni zapovjednici formalno bili podložni lokalnim zapovjednicima JNA.<ref>Marijan, 2008., str. 108</ref> Stoga je 1986. predložena, a u veljači prihvaćena inicijativa o preustroju JNA podkodnim imenom vojišne oragnizacije ''Jedinstvo''.<ref>Marijan, 2008., str. 108-109</ref> Preustroj JNA stvorio je četiri vojne oblasti:<ref>Marijan, 2008., str. 111-113</ref>
* Vojnopomorsku oblast sa sjedištem u Splitu - koju su ugrubo činili dio Istre, Primorje, Dalmacija i otoci, te crnogorsko primorje
* 5. VO sa sjedištem u Zagrebu, koja su činile Slovenija i manji dio Hrvatske, tj. Hrvatska zapadno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag<ref>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/priprema-jna-i-kos-a-za-konacni-obracun-87043 Priprema JNA i KOS-a za konačni obračun], [[Bože Vukušić]], ''"Granice nove Jugoslavije bile su već definirane prije spomenutim preustrojom JNA kojim se Prva vojna oblast na zapadu prostirala do veliko-srpske crte Virovitica-Karlovac-Karlobag."'', objavljeno 18. svibanj 2013., pristupljeno 14. listopada 2016.</ref> bez onoga uključenog u Vojnopomorsku oblast
* 1. VO sa sjedištem u Beogradu koju je činio ostatak Hrvatske (istočno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag), BiH, Vojvodina i dio Srbije
* 3. VO sa sjedištem u Skoplju koju je činio ostatatak Srbije, Crna Gora, Kosovo i Makedonija
 
VojniParalelno vrhkako se ''JNA'' je u Slovenijipreustrojavala i Hrvatskoj,spremala kojeza su se potkraj [[1980-ih]] nastojale demokratiziratirat<ref>Marijan, vidio najveću opasnost2008., protivećistr. se121, nakon''"razvoj krajasamohodnog [[hladnivišecijevnog rat|hladnogalansera rata]] neminovnim promjenama u [[SFRJ]] i većoj samostalnosti republika. Općenito su se zauzimali zaraketa Orkan"ravnopravnost naroda i narodnosti" te su''</ref>, u početkuSrbiji početkom (rujna [[1987.]], nakon 8. sjednice ''Centralnog komiteta SK Srbije'', na kojoj je Milošević preuzeopreuzima potpunu vlast u Srbiji), generali JNA su bili sumnjičavi i prema Miloševiću i njegovoj politici.<ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, ISBN 953-6045-22-2</ref> No, već sredinom [[1988.]] godine, po svjedočenju generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], armijski je vrh nudio ''Miloševiću'' da, uz podršku ''JNA'', postane novi premijer [[SFRJ]]. <ref> Veljko Kadijević, ''"Moje viđenje raspada:Vojska bez države",'' ''Politika'', Beograd, 1993.g.</ref> Potkraj [[1980-ih]] pojačava se politička srbizacija ''JNA'' te ona početkom [[1990-ih]] postaje oruđe [[Velika Srbija|velikosrpsk]]e politike srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i sudjeluje u [[Rat u Sloveniji|agresiji na Sloveniju]], [[Domovinski rat|agresiji na Hrvatsku]] i [[Rat u BiH|agresiji na Bosnu i Hercegovinu]].
 
U knjizi "Slučaj Jugoslavija", objavljenoj [[2000.]] godine u [[Podgorica|Podgorici]], [[Branko Mamula]] potvrđuje kako je armijski vrh [[SFRJ]] planirao i izvodio aktivnosti koje su za cilj imale uspostavu vojne diktature (državnog udara) u ''Jugoslaviji'' i to znatno prije negoli su sjeverozapadne republike pale u ruke "nacionalistima", pa i prije nego što je u ''Srbiji'' kormilo preuzeo Milošević: