7. gardijska brigada "Pume": razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 59:
 
7. gardijska brigada “Pume” je tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] imala 97 poginulih pripadnika i oko pet stotina ranjenih, ozlijeđenih ili oboljelih. Jedan pripadnik i danas se vodi kao nestali.
Tijekom rata 7. gardijska brigada sastavljena uglavnom od stanovnika sjeverno-zapadne Hrvatske etablirala se definitivno kao najuspješnija postrojba HV-a i donijela prevagu u najznačajnijim bitkama u Domovinskom ratu. Nakon što su zajedno s 4. gbr oslobodili zapadnu Hercegovinu, Zagorci su oslobodili [[Knin]] i nad njime izvjesili hrvatsku zastavu što je zapravo bila prevaga u ratu i doprinijelo je oslobađanju i ostalih dijelova Hrvatske. Nakon toga Pume odlaze u BiH i oslobađaju Drvar, Jajce i Mrkonjić Grad, a nakon toga izbijaju 7 km prije BanjaBanje Luke, što je direktno uzrokovalo potpisivanje Daytonskog sporazuma i dolazak mira na ove prostore. Najbolju ocjenu i procjenu nevjerovatnog uspjeha Puma iznio je tadašnji načelnik glavnog stožera HV-a Pavao Miljavac koji je rekao da pored svih onih koji su bili puno više medijski eksponirani, uvijek kada je zaškripilo i kada je trebalo riješiti delikatnu situaciju oslanjao se najviše na Pume, unatoč tome što se nije slagao s njihovim zapovjednikom Ivanom Koradeom koji je bio eksplozivnog karaktera. Sve do svibnja 1995. godine, 7. gardijska brigada se izmjenjuje s 4. gardijskom brigadom u ratnim djelovanjima na livanjskom području i Dinari gdje osim obrambenih djelovanja značajno pomiče prve borbene crte osvajanjem važnih strateških visova na [[Dinara|Dinari]] u operaciji "Skok 1". Temeljem [[Splitska deklaracija|Splitskog sporazuma]], u srpnju 1995. godine stvaraju se pretpostavke za izvođenje operacije "Ljeto 95". U energičnom naletu brigada razbija neprijateljsku obranu i zauzima Bosansko Grahovo. U ratnoj operaciji "Oluja", uz izuzetno visok bojni moral, 04. kolovoza 1995. godine 7. gbr započinje napad, da bi već 5. kolovoza u 10,00 sati ovladala okolicom i gradom Kninom te postavila zastavu RH na Kninskoj tvrđavi. 7. gbr je nositelj i operacije "Maestral", na području Glamočkog polja, Mliništa i Drvara u rujnu 1995. godine te operacije "Južni potez", na području Šipova i Mrkonjić grada u listopadu 1995. godine. Nakon posjedanja zadanih pozicija (Mala Manjača - s. Bočac), dostignute crte se utvrđuju i predaju postrojbama HVO, a 7. gardijska brigada se nakon 840 dana boravka i borbe na terenima ZP Split, vraća u Varaždin. 7. gardijska brigada je ukupno provela 35 dana u napadnim djelovanjima i oslobodila 748 kvadratnih kilometara teritorija. Tijekom cijelog ratnog puta brigada je usporedo intenzivno radila na obuci i izobrazbi kadrova, uređenju, popravcima i održavanju tehnike, popuni ljudima i MTS-om, a sve s ciljem održavanja bojne spremnosti na visokoj razini. Po povratku s terena 17.10.1995. godine, brigada započinje sa izvršavanjem mirnodopskih zadaća u vojarni "Ivan V. Drašković" u Varaždinu. Od osnutka do ukidanja kroz 7. gardijsku brigadu je prošlo oko 4100 djelatnih pripadnika te oko 450 mobiliziranih pripadnika. Preustrojem Oružanih snaga Republike Hrvatske a prema novoj vojno-teritorijalnoj podjeli RH odlučeno je da se fuzioniraju dvije gardijske brigade I. korpusa i to 2. gardijske brigade i 7. gardijske brigade te je prema tome slijedilo i ukidanje 7. gardijske brigade. Sedma gardijska brigada formalno je ugašena [[7. srpnja]] [[2003.]] godine svečanim postrojavanjem i predajom ratne zastave 7. gbr zapovjedniku novoustrojene 2. gardijske brigade.
 
=== Operacije ===