Razlika između inačica stranice »Rembrandt van Rijn«

m
→‎Djela: poveznica na Rembrandtove autoportrete
m (→‎Grafike: poveznica na Rembrandtovu grafiku)
m (→‎Djela: poveznica na Rembrandtove autoportrete)
Iako se u 20. stoljeću mislilo kako je Rembrandt naslikao gotovo 600 [[slika]], danas se vjeruje kako je taj broj bliži brojci od 300.<ref>Te slike se dijele na "najvjerojatnije autentične", "vjerojatno autentične" and "vjerojatno neautentične" na [http://staff.science.uva.nl/~fjseins/RembrandtCatalogue/ the Online Rembrandt catalouge]</ref> Njegove [[grafika|grafike]] se obično nazivaju [[bakropis]]ima, premda je veliki broj [[bakrorez]]a a ponekad i u tehnici [[suha igla|suhe igle]], a kreću se oko brojke od 300 djela.<ref>Prije dvjesto godina Bartsch navodi 375., a skoriji navodi kao Schwartz, str. 6, navodi 289; Münz 1952., 279, Boon 1963., oko 287. [http://www.printcouncil.org/search.html Print Council of America]</ref> Najvjerojatnije je za života napravio i više od 2,000 crteža.
 
Jednom je utvrđeno devedeset njegovih [[Rembrandtovi autoportreti|autoportreta]], ali se isto tako zna da je svojim učenicima kao zadatak često davao da kopiraju neki njegov autoportret. Moderni znanstvenici smanjuju tu brojku na četrdesetak slika, kao i nekoliko crteža i 31 bakropis.<ref>White i Buvelot 1999, str. 10.</ref> Na mnogima je prikazivao sebe u kvazi-povijesnim pozama i iskreveljenim licem. Njegove slike uljenim bojama otkrivaju napredak od nesigurna mladića, preko sigurna i uspješna slikara portreta 1630-ih, do nemirnih ali snažnih portreta koje je radio u starosti. One skupa daju neobično jasnu sliku čovjeka, njegova izvanjskog izgleda, ali i psihološki karakter koji je vidljiv na njegovom bogato oslikanom licu.
 
[[Datoteka:The_Nightwatch_by_Rembrandt.jpg|minijatura|300px|<center>''[[Noćna straža]]'' ili ''[[Vojna družba kapetana Fransa Banninga Cocqa]]'', 1642., ulje na platnu, 363 × 437 cm, Rijksmuseum, Amsterdam.<center>]][[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 130.jpg|mini|lijevo|190px|<center>''Autoportret'', 1658., remek-djelo posljednjeg stila, "najmirniji i ponajbolji od svih njegovih portreta".<ref>Clark 1978, str. 28</ref><center>]]