Rimsko pravo: razlika između inačica

Većina romanista razvoj rimskog prava percipira na način da je ono svoj vrhunac doživjelo u razdoblju klasičnog prava, pad je doživjelu u razdoblju postklasičnog prava, da bi ga ponovno uzdigla djelatnost cara Justinijana, koji je svojim ''Corpus iuris civilis'' stvorio nenadmašiv sustav prava. Stoljeća[[srednji vijek|srednjeg vijeka]] od [[7. stoljeće|7. stoljeća]] do [[12. stoljeće|12. stoljeća]] u Europi označena su gotovo potpunim napuštanjem sustava rimskog prava: naime pravo mediteranskog imperija sa razvijenom trgovinom i gradskim životom nije bilo prikladno za feudalno ustrojene države u kojima je trgovačka aktivnost bila slaba, a politički i društveni život se u cijelosti odvijao u uvjetima seoskog života. U vrijeme kraja srednjeg vijeka i u vrijeme [[Gotika|gotike]] je djelatnošću tzv. glosatora (prve generacije pravnika na novoosnovanim sveučilištima, koji su svoje komentare i definicije dopisivali uz rubove prijepisa antičkih tekstova, kao svojevrsne "fusnote") i postglosatora (njihovi nasljednici, koji su pisali knjige u kojima su prezentirali i komentirali rad glosatora) su pravnici ponovo počeli proučavati, a s vremenom i primjenjivati Justinijanov ''Corpus jurisiuris civilis''.<ref>[http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=15&s=32 Lujo Margetić: "Perspektive znanstvenog istraživanja pravnopovijesnih tema", Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43 (2006), broj 3-4 (83)]</ref>