Krsto Đurović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m →‎Životopis: ispravak
Redak 42:
Tajnovitost okolnosti pogibije je što se u priopćenju govori o padu helikoptera, premda nitko nije čuo pucanj, a hrvatskih postrojba nije moglo nikako biti jer su taj predjel danima prije toga nadzirali crnogorski rezervisti i pripadnici JNA. Sve je to odmah dalo osnova sumnjama u istinitost službenog priopćenja Saveznog sekretarijata.<ref name="Monitor"/> Hrvatski su dužnosnici, pozvavši se na podatke hrvatskih obavještajnih služba, odbili mogućnost da je itko od hrvatskih snaga ubio Đurovića.<ref name="Monitor"/> Štoviše, to je pokazalo jednu neobičnost, jer obično protivničke snage hvale se da su srušili neku letjelicu, dok oni čija je letjelica to opovrgavaju; ovdje je slučaj bio obrnut - Hrvati su poricali da su srušili neprijateljski helikopter.<ref name="montenegrina"/> Štoviše, hrvatska strana tvrdila je da se helikopter srušio tri sata prije, oko 12.45 sati u području Pridvorja, a da je pao kod Draganjske Pale (baština), dok je letio iz smjera Cavtata prema Boki Kotorskoj. Optužili su crnogorske rezerviste da su srušili helikopter protuzrakoplovnim topom iz mjesta Livjera, budući da hrvatskih snaga ondje nije bilo. JNA je s druge strane optužila gardiste iz Popovića da su oborili helikopter (kojih nije bilo ondje), pa je da bi opravdala svoje tvrdnje, cijeli dan poslije "pada" gađala minobacačima sela iz kojih se tobože pucalo na helikopter.<ref name="montenegrina"/> Zbog svih ovih nelogičnosti, hrvatska je strana zaključila da se radi o nekoj zakulisnoj igri. <ref name="montenegrina"/>
 
Prije početka rata i ratni gradonačelnik Dubrovnika [[Petar Poljanić]] razgovarao je nekoliko puta sa Đurovićem. Bilo je to u Kuparima i u Herceg-Novom sredinom rujna, no tad je "bilo očito previše kasno za bilo što". Razgovoru u Herce-Novom nazočio je i jedan čovjek koji je čitavo vrijeme slušao i vjerovatnovjerojatno sve snimao, zbog čega je Poljanić vidio da Đurović se ustručava mu reći što zbilja misli, pa je tek pretkraj razgovora, kad je ocijenio da to nitko ne čuje osim Poljanića, iskoristio prigodu i rekao mu "''Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik pasti neće''".<ref name="montenegrina"/> Prema Poljanićevom svjedočenju na MKSJ, Đurović je nakon tog susreta nekoliko dana bio u nekoj vrsti pritvora, nakon čega je oslobođen. No, na dužnosti je bio samo dva-tri dana i tad je poginuo. No, smrt nije bila kako je opisao SSNO. <ref name="Monitor"/>
 
O Đurovićevom držanju posvjedočio je i ondašnji crnogorsk ministar vanjskih poslova Nikola J. Samardžić, kojeg je deset dana prije početka napada na Dubrovnik posjetio u [[Jugooceanija|Jugooceaniji]] u [[Kotor]]u. Bio je vrlo ogorčen i požalio se Samardžiću da se priprema napad na Hrvatsku i da on nikada neće ni po cijenu života sudjelovati u takvom ratu. Kasnija neobična smrt pobudila je sumnju u istinitost SSNO-vog priopćenja u smrti u borbenim djelovanjima.<ref name="montenegro-Australija"/> U jednom razgovoru s hrvatskim diplomatom [[Hrvoje Kačić|Hrvojem Kačićem]], Samardžić je informirao Kačića da su pripadnici JNA smaknuli admirala Đurovića, pri čemu ga je upozorio da "''u javnosti ne smijemo to spominjati jer da su neki koji su bili neposredni svjedoci tog događaja, već nasilno ubijeni''".<ref name="croatianhhistory">[http://www.croatianhistory.net/etf/kacic_hague.html Kačić Hague], croatianhistory.net</ref>