Balian od Ibelina: razlika između inačica

Godine [[1183.]] Balian i Balduin podupiru Rajmunda protiv [[GuidoGvido Lizinjanski|GuidaGvida Lizinjanskog]], muža [[Sibylla|Sibile]] od Jeruzalema i dosadašnjeg [[regent]]a kralja [[Balduin IV., kralj Jeruzalema|Balduina IV.]] (1174.-1185.), koji je umirao od [[guba|gube]] (leprozije). Kralj je svojeg petogodišnjeg nećaka Balduina od Montferrata okrunio kao su-kralja u pokušaju da se spriječi GuyaGvida u njegovim nakanama da postane kralj. Nedugo prije svoje smrti u [[proljeće]] [[1185.]] godine, Balduin IV. naređuje službeno krunjenje svojega nećaka u [[Crkva Svetog groba|Crkvi Svetog groba]]. Baš je Balian osobno – posebice stasit čovjek – bio taj koji je nosio dijete [[Balduin V., kralj Jeruzalema|Balduina V.]] na svojim ramenima tijekom ceremonije, naznačavajući podršku Izabeline obitelji njezinom nećaku. Nedugo zatim, osmogodišnji dječak postaje jedini kralj u Jeruzalemu. Kada i on, međutim, umre 1186., Balian i Marija, zajedno sa Rajmundovom podrškom, ukazuju na Marijinu kćer Izabelu, tada oko 14. godina staru, kao kandidata za [[prijestolje]]. Međutim, njezin muž, [[Humfrid IV. od Torona]], odbija krunu i GuiduGvidu polaže prisegu vjernosti. Nato Balian nevoljko prilazi GuiduGvidu, dok njegov brat odbija učiniti isto te odlazi u [[egzil]] u [[Antiohija|Antiohiju]]. Balduin zadužuje Baliana glede odgajanja svojega sina Tome, budućeg gospodara Ramale, koji nije otišao sa svojim ocem u Antiohiju.

=== Osporavanje između Rajmunda i GuyaGvida ===

Balian ostaje u kraljevstvu kao GuidovGvidov savjetnik. Krajem [[1186.]] godine, Saladin, sultan [[Egipat|Egipta]] i [[Damask]]a, počinje prijetiti granicama Kraljevstva nakon što je GuidovGvidov saveznik, [[Raynald od Châtillona]], gospodar Transjordanije, bio napao muslimsku [[karavana|karavanu]]. Saladin je bio u savezništvu sa posadom iz [[Tiberijada|Tiberijade]] na sjeveru kraljevstva, teritorija koji je držao Rajmund III. GuidoGvido okuplja svoju vojsku kod [[Nazaret|Nazareta]], planirajući opsjedati Tiberijadu, ali se Balian nije slagao s time te umjesto toga predlaže da GuidoGvido pošalje emisara/glasnika Rajmundu u [[Tripoli]], nadajući se da će se njih dvojica izmiriti prije nego što GuidoGvido poduzme neoprezan napad na Saladinovu moćniju vojsku. Prvo posredništvo završilo je neuspješno čime je situacija ostala nepromijenjena tijekom početnih mjeseci 1187. godine. Iza [[Uskrs]]a te godine, Balian, [[Gerard de Ridefort|Gerard od Riderforta]] (Veliki meštar [[Templari|Vitezova templara]]), [[Roger des Moulins]] (Veliki meštar [[ivanovci|Vitezova hospitalaca]]), [[Reginald od Sidona]] i [[Joscius]], nadbiskup iz [[Tir]]a bili su poslali novoga emisara u [[Tripoli]]. Tijekom puta oni su se zaustavili na Balianovu lenu kod Nablusa, a Balian je planirao zaostati nakratko nakon što su ostali otišli naprijed. Dana [[1. svibnja]], templari i hospitalci bili su poraženi od strane Saladinova sina [[al-Afdal|al-Afdala]] u [[bitka kod Cressona|bitki kod Cressona]], dok je Balian još uvijek bio jedan dan iza, zaustavivši se kod Sebastea kako bi proslavio blagdan. Nakon što je prišao dvorcu La Fève, gdje su se utaborili templari i hospitalci, Balian uočava da je mjesto napušteno i uskoro do njega dopiru vijesti od nekolicine preživjelih o katastrofalnoj bitki. Do Rajmunda također dolaze vijesti o bitki nakon čega prima poslanstvo u Tiberijadi s kojim odlazi natrag u Jeruzalem.

Nakon što je al-Afdalovoj vojsci dopušten ulazak u Kraljevstvo s obzirom na njihovo savezništvo s Rajmundom, grof je sada zažalio zbog svojih akcija i miri se sa GuidomGvidom. GuidoGvido sa svojom vojskom maršira na sjever i tabori se kod Sephorije, ali inzistira na marširanju kroz isušen i neplodan kraj kako bi oslobodio Tiberijadu. Vojska nije imala vode i uzastopno ju je napadala Saladinova vojska da bi napokon u srpnju bila opkoljena kod Hattinskog roga izvan Tiberijade. U bitki koja je uslijedila [[4. srpnja]] 1187. godine, Balian i Joscelin III. od Edesse zapovijedali su zaštitnicom, ali je [[križari|križarska vojska]] potpuno poražena. Anonimni tekst, ''De Expugnatione Terrae Sanctae per Saladinum Libellus'' tvrdi da su Balin, Rajmund i Reginald od Sidona napustili bojište tijekom bitke, gazeći pritom „kršćane, Turke i Križ“ – ali to se ne podudara sa ostalim izvješćima, i odražava autorovo neprijateljstvo prema ''Poleinsima'' (Europljanima rođenim na [[Levant|Levantu]]).

Poraz je bio katastrofalan za Jeruzalemsko kraljevstvo. Kralj GuidoGvido Lizinjanski je zarobljen i ubrzo svaki grad i dvorac padaju u Saladinove ruke. Balian, Rajmund, Reginald i Pagan od Haife nalazili su se među nekolicinom vodećih plemića kojima je uspio uzmak u Tir. Rajmund i Reginald uskoro su ostavljeni pripremati obranu svojih teritorija i Tir potpada pod vrhovništvo [[Konrad od Montferrata|Konrada od Montferrata]], strica kralja Balduina V., koji je pristigao nedugo nakon Hattina. Balian će zatim postati jedan od njegovih najbližih saveznika. Napuštajući Tir, Balian traži od Saladina dozvolu za povratak kroz njegove linije u [[Jeruzalem]] kako bi otpratio svoju ženu i djecu u Tripoli. Saladin to dopušta pod uvjetom da Balian napusti grad i položi prisegu da nikada neće podignuti vojsku protiv njega.

Pad Jeruzalema i smrt Sibile tijekom opsade [[Akra|Akre]] [[1190.]] godine, doveli su do prepirki oko toga tko će zasjesti na prijestolje Jeruzalemskog kraljevstva. Balianova pastorka Izabela je sada postala zakonita kraljica, ali GuidoGvido odbija prepustiti svoju titulu i Izabelin muž Humfrid – koji ju je napustio 1186. godine – ostaje mu lojalan. Ako je Izabela željela naslijediti kraljevstvo, trebala je politički prihvatljivog i vojno kompetentnog muža. Očiti kandidat bio je Konrad Montferratski, koji je također imao neka prava na titulu jeruzalemskog kralja kao stric Balduina V. Balian i Marija došli su do Izabele i pokušali su je uvjeriti da se razvede od muža. Još je bilo presudno: poništenje braka između Amalrika I. i Agneze od Courtenaya i bezuspješan pokušaj nagovora Sibile da se razvede od GuidaGvida.

Izabelin brak opoziva Ubaldo Lanfranchi, [[nadbiskup]] [[Pisa|Pise]], koji je bio [[papinski legat|papin legat]], i Filip od Dreuxa, biskup Beauvaisa. Biskup Beauvaisa tada ženi Izabelu sa Konradom (što je bilo kontroverzno, obzirom da je njegov brat bio oženjen sa njezinom polusestrom i neizvjesno je da li se razveo od svoje žene Bizantinke). Spor oko nasljedstva odgođen je zbog odlaska [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda I. Engleskog]] (1189.-1199.) i [[Filip II., kralj Francuske |Filipa II. Francuskog]] (1180.-1223.) u [[Treći križarski rat]]. Rikard je, naime, podržavao GuyaGvida dok je Filip podupirao of njega starijeg očeva rođaka.