Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 589 bajtova ,  prije 2 godine
dopuna
 
== Odraz u umjetnosti ==
=== Književnost i glazba ===
Osim što je Črnkov spis [[Podsjedanje i osvojenje Sigeta]] doživio brojna izdanja, uz hrvatski, bili su tu latinski, njemački i talijanski prijevodi, ovaj je događaj potaknuo stvaranje mnogih umjetničkih djela. Posthumno je 1584. godine objavljen ep "Vazetje Sigeta grada" [[Brne Karnarutić|Brne Karnarutića]], napisan negdje 1568.-1572. godine. "''Vazetje Sigeta grada prvi je hrvatski povijesni ep i prvo u nizu djela o poznatoj bitki pod Sigetom 1566. U opisu događaja pjesnik se oslanjao na poznatu sigetsku kroniku Ferenca Črnka te pokušava posredovati povijesnu istinu o događaju.''"<ref>[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=650 db.nsk.hr], pristupljeno 25. listopada 2016.</ref> Imenjak, praunuk Nikole Šubića Zrinskoga, [[Nikola VII. Zrinski|Nikola Zrinski]] napisao je na mađarskom jeziku djelo ''Adriai tengernek syrenaia'' i objavio 1651. godine, dio "Syrene" u kome je opisana opsada Sigeta je ep "Opsida sigetska" ("''Szigeti veszedelem''"; prvo je naveden naslov Petrova prijevoda, potom u zagradi naslov izvornika). Nikolin brat Petar je cijelo djelo 1660. godine preveo na hrvatski pod naslovom "Adrijanskoga mora sirena".<ref name="Rapacka" />{{is|157}} "''O oslanjanju (Nikole Zrinskoga) na a hrvatske književne i jezične tradicije govore i brojni kroatizmi i turcizmi koje je Nikola unio u svoju "Syrenu", posebice u spjevu "Opsida sigetska"; kopje, sablja, barjaktar, demecki kard (demeškinja), istraža (straža), poraz. Riječ je o hrvatskom vojničkom nazivlju.''"<ref>Zvonimir Bartolić, "Čakovečka knjižnica Nikole Zrinskog", Podravina, Vol.1, br.1, veljača 2002., str. 141</ref>
 
[[Pavao Ritter Vitezović]] objavljuje ep "Odiljenje sigetsko" u [[Linz]]u 1684. godine. Njemački pjesnik [[Theodor Körner]] 1812. objavljuje svoju dramu "Zrinyi", koja je zagrebačku premijeru na njemačkom jeziku doživjela 1832. godine, a na hrvatskom jeziku 1841. godine.<ref name="Rapacka" />{{is|157}} Hrvatski velikan [[Ante Starčević]] o 300-godišnjici bitke 1866. kritizirao je kult sigetskog heroja kojega je okarakterizirao kao branitelja hrvatskih neprijatelja (Austrijanaca i Mađara), te je suprotstavio Nikoli kao pozitivniji lik drugog Zrinskog - Nikolinog praunuka [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] i [[Fran Krsto Frankapan|Frana Krstu Frankapana]]. Unatoč ovoj kritici, heroizam Nikole Šubića Zrinskog nije izblijedio,<ref name="Rapacka" />{{is|158}} nego je konačnu (umjetničku) potvrdu dobio u operi [[Nikola Šubić Zrinjski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]] [[Ivan Zajc|Ivana pl. Zajca]] iz 1876. godine, čiji je napjev [[U boj, u boj]] popularan ne samo među hrvatskim navijačima u obliku "''U boj, u boj, za narod svoj''", nego također i u [[Japan]]u.<ref>Nobuhiro Shiba, "Jedan odlomak iz povijesti suradnje Japana i Hrvatske, Hrvatska pjesma “U boj” i japanski muški zbor", Povijest u nastavi, Vol.VI, broj 12 (2) prosinac 2008.</ref> Riječima muzikologa: "''Naposljetku, zborski završetci svakoga od triju činova sa sintagmama '''Dok u nama živo srce bije''', '''Za dom''' (je slatko mrijeti) i '''U boj''' poprimili su prepoznatljiv znamen. Poistovjetivši se s operom i nadrastajući svoju prvotnu ulogu, osobito je zborski finale (U boj) poprimio crtu bezvremenosti.''"<ref>Rozina Palić-Jelavić, "Zborski ulomci/brojevi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca iz aspekta romantičarskih i nacionalnih ideja", Arti musices: hrvatski muzikološki zbornik, Vol.45 br.2, studeni 2014., str. 240</ref>
 
=== Umjetničke slike ===