Petar Perica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
izvor
Redak 21:
== Životopis ==
 
Rođen je [[27. lipnja]] [[1881.]] godine u Kotišini, kraj [[Makarska|Makarske]]. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio [[1895]]. godine, u sjemeništu u [[Travnik]]u.<ref name=zločin> [https://komunistickizlocini.net/2015/10/24/na-danasnji-dan-24-listopada-1944-ubijen-je-isusovac-petar-perica-autor-napjeva-rajska-djevo-kraljice-hrvata/ komunistickizlocini.net], portal s opisima [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|jugokomunističkim zločina nad Hrvatima]], "Na današnji dan 24. listopada 1944. ubijen je isusovac Petar Perica – Autor napjeva Rajska djevo kraljice Hrvata!", objavljeno 24. listopada 2015., pristupljeno 26. listopada 2016. </ref>
 
Tijekom dugogodišnjeg isusovačkog školovanja, bio je aktivan u javnom radu. Nakon što je [[papa]] [[Lav XIII.]] zajedno sa svim [[biskup]]ima svijeta [[1899]]. godine, posvetio svijet [[Srce Isusovo|Presvetom Srcu Isusovu]], u Hrvatskoj je slijedeće [[1900]]. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek se ori" <ref>[http://www.ffdi.unizg.hr/bnagy/posveta_mladezi..pdf] Božidar Nagy: "Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. god." HRVATSKI KATOLIČKI POKRET, Zbornik radova s Međunarodnog
Redak 27:
2002., str. 143-157</ref>, koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja [[1900]]. godine, održano je [[hodočašće]] velikog broja hrvatskih katolika u [[Rim]]. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII., veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih.
 
Godine [[1901]]., postao je isusovac.<ref name=zločin/> Novincijat je obavio u [[Velehrad]]u pa se dalje školovao u [[Austrija|Austriji]] i [[Bratislava|Bratislavi]]. Napisao je [[1904]]. godine, pjesmu "Zdravo Djevo", koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Kao redovnik boravio je u [[Zagreb]]u, [[Travnik]]u, [[Split]]u, [[Šibenik]]u i [[Dubrovnik]]u.
 
Tijekom rada u Splitu 1920.- ih godina duhovnik je udruga koje čine dio tadašnjeg [[Hrvatski katolički pokret|hrvatskog katoličkog pokreta]], među kojima i u Hrvatskom orlovskom savezu; u to se vrijeme živo dopisuje sa [[blaženi Ivan Merz|blaženim Ivanom Merzom]] (1896. - 1928.), tadašnjim predsjednikom Hrvatskog orlovskog saveza.
 
Od 1937. godine padre Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u [[Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića u Dubrovniku|dubrovačkom biskupijskom sjemeništu]].<ref name=zločin/>
 
Nakon što su 18. listopada [[1944]]. godine, [[partizani]] ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer su uhitili Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću [[Isusovci|Družbe Isusove]], pater Perica je kratko rekao: "Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!"<ref name=zločin/> Potom se brzo spremio, uzevši sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sv. Josipa. Spremajući se stalno preporučivo - kratkim zazivima Srcu Isusovom i Marijinom, te sv. Josipu. Nekoliko puta je ponovio da je rado spreman podnijeti žrtvu, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se oprostio.
 
U noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine iz zatvora u samom Dubrovniku prevežen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu: njih pedesettrojica su ondje potom pobijeni u [[Pokolj na otoku Daksi|pokolju na Daksi]], bez suđenja<ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=123252] "Ukop o. Petra Perice nakon više od šezdeset godina", IKA 26.06.2010.</ref>.