Knez Lazar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
m →top: ispravak |
||
Redak 50:
Udruženim snagama kneza Lazara i bosanskog bana [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka]], 1373. godine pobjeđen je, zarobljen u [[Užice|Užicu]] i osljepljen Nikola Altomanović. Pobjednici su podijelili njegovu oblast. Banu Tvrtku je pripao i [[manastir Mileševo]] u kome je sahranjen Sveti Sava. Potomak Nemanjića po ženskoj liniji, ban Tvrtko je odlučio da se 1377. godine okruni za kralja Bosne i Srbije. Obred krunidbe izvršen je najvjerijatnije u mjestu [[Mile]], nedaleko od [[Visoko]]g. <ref>http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62877</ref>. Nepomućeno prijateljstvo kneza Lazara s kraljem Tvrtkom jasan je dokaz da je Tvrtkov postupak smatran suglasnim sa srednjevekovnim poimanjem legitimnosti naslijeđa prijestolja. To, međutim, nikako ne znači da se knez Lazar prestao smatrati glavnim vladarem na teritoriju srpskog carstva, tim prije što je i on preko svoje žene Milice bio u srodstvu s izumrlom dinastijom Nemanjića.
Vjeran tradiciji vladara na srpskom prijestolju, knez Lazar je pregao podići autoritet crkve i učiniti je moćnom potporom u borbi za učvršćenje svoje vlasti i obranu od Turaka. U tom cilju smatrao je neophodnim izmiriti [[Pećka patrijaršija|Pećku]] i [[Carigradska patrijaršija|Carigradsku patrijaršiju]], koje su bile u neprijateljstvu od doba proglašenja Pećke patrijaršije [[1346.]] godine, kada se kralj Dušan okrunio za cara. Poslije dugih pregovora u kojima se istakao monah Izaija, do izmirenja je došlo [[1375.]] godine. Obred svečanog priznanja Pećke patrijaršije obavljen je u patrijaršijskoj crkvi u [[Peć]]i. Bila je to velika svečanost, kojoj su, pored mnogobrojnih velmoža i crkvenih velikodostojnika, prisustvovale monahinje Jelisaveta (monaško ime carice Jelene), i Jefimija, udovica despota Jovana Uglješe. Monahinja Jelisaveta umrla je početkom studenog 1376. godine.
Kada mu se u Kruševcu rodila i peta kćer Olivera, knez Lazar je vjerojatno izgubio svaku nadu da će dobiti nasljednika prijestolja. Zato nije teško zamisliti radost supružnika kada im se 1377. godine rodio sin, koji je na krštenju, po tradiciji loze Nemanjića, dobio ime Stefan. Poslije Stefana kneginja je rodila još dva sina Vuka i Dobrivoja. Dobrivoje je umro kao dijete a Vuk je rastao uz Stefana koji nije bio mnogo stariji.
| |||