Razlika između inačica stranice »Srpska akademija znanosti i umjetnosti«

bez sažetka
[[Datoteka:Serbia Beograd SANU - Feb 2006.jpg|mini|desno|200px|Zgrada SANU u Beogradu]]'''Srpska akademija znanosti i umjetnosti''' ([[Srpski jezik|srp.]]: ''Српска академија наука и уметности'', ''САНУ''), najviša srpska znanstvena ustanova, sa sjedištem u [[Beograd]]u. Razvila se iz Družstva srbske slovesnosti ([[1842]].-[[1864]].) i Srpskog učenog družstva ([[1864]].-[[1892]].). Godine 1841. objavljen je Ustav Družstva srbske slovesnosti, a 1842. postavljeni su prvi članovi. Glavni cilj Društva bilo je usavršavanje srpskog jezika i širenje znanosti. Društvo je izdavalo Glasnik Družstva srbske slovesnosti (izašlo 17 knjiga) i Zasebn izdanja (popularno-znanstvenog karaktera). Od 10. broja Glasnika rasprave su pisane Vukovim pravopisom. Ukazom od [[5. travnja]] [[1887]]. postavljeno je u Srbskoj kraljevskoj akademiji prvih 16 članova, a prvi je njen predsjednik [[Josip Pančić]]. Akademija se tada dijelila u 4 reda: Akademija prirodnih nauka, nauka filozofskih, nauka društvenih i nauka umjetnosti. Poslije Oslobođenjaoslobođenja, sredinom [[1947]]. promijenjen je naziv Akademije u Srpska akademija nauka, a od [[1960]]. naziva se Srpska akademija nauka i umetnosti.
 
Akademija se danas dijeli na 7 odjeljenja:
* ''Zbornik za istoriju, književnost i jezik srpskog naroda'' (hrv. ''Zbornik za povijest, književnost i jezik srpskog naroda'')
 
Jedan od pothvata Akademije je pokretanje ''Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika'', od kojega je do [[2014]]. objavljeno 19 knjiga (A-petoglasnik). To je najveći rječnik srpskog jezika dosad napisan, no pravu sliku zamagljuje jer rječnik sadrži dosta jezične građe hrvatskog jezika. Srpski su znanstvenici izrazili veliko neslaganje i žaljenje što rječnik ne nosi srpsko ime, nego nepotrebno nosi političko ime koje nikoji govornik srpskog ne koristi za srpski jezik. Dok dio srpskih znanstvenika građu jezika svojata isključivo za srpski jezik, premda sadrži veliki korpus riječi hrvatskog jezika i crnogorskog jezika, dio je zadržao ovo nepromišljeno anakrono ime jer premda smatraju bitnim promijeniti ime, smatraju da bi upali u polemike, da bi se podigla velika prašina i da bi SANU bila optužena da je pokrala riječi iz srodnih slavenskih jezika ili bi se morao poduzeti treći i najrealniji korak, čišćenje rječnika od te građe. <ref>(srp.) B. Đorđević: [http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:570960-Tomovi-nepostojeceg-jezika Večernje novosti] ''Tomovi nepostojećeg jezika'', 8. listopada 2015. Pristupljeno 28. listopada 2016.</ref> Srpski znanstvenici upozoravaju na promašenost pisanja i nakon pola stoljeća izlaženja, ne obazirući se na nekoliko propalih srpskih država u međuvremenu. Akademik Dragoslav Mihailović zapazio je da bi možda Srbima bilo pametnije brinuti se o srpskom jeziku, no njegova opaska nije naišla na razumijevanje drugih beogradskih serbokroatistički zadojenih akademika.<ref>Igor Žic: [http://www.matica.hr/vijenac/503/Nepodno%C5%A1ljiva%20lako%C4%87a%20pre%C5%A1u%C4%87ivanja/ ''Nepodnošljiva lakoća prešućivanja''], Vijenac br. 503, 13. lipnja 2013. Pristupljeno 28. listopada 2016.</ref>
Jedan od pothvata Akademije je pokretanje ''Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika'', od kojega je do [[2014]]. objavljeno 19 knjiga (A-petoglasnik). To je najveći rječnik srpskog ili hrvatskog jezika dosad napisan. Imat će više od 30 dijelova (svezaka) i opisat će preko 450.000 riječi štokavskog dijalekta južnoslavenskog dijasistema.
 
== Arhivi ==
 
[[Kategorija:Srbija]]
 
[[Kategorija:SANU]]
155.232

uređivanja