Rusko Carstvo: razlika između inačica

Dolaskom na vlast najprije [[Fjodor III., car Rusije|Fjodora III.]], a potom i Petra Velikog čelo države su zauzeli carevi reformatori željni modernizacije države. Osnova vanjske politike ovog potonjeg postaje stvaranje luke na [[Baltik]]u (Petrograd) preko koje će se uspostaviti trgovina s europskim zemljama. To će dovesti do [[Veliki sjeverni rat|Velikog sjevernog rata]] tijekom kojega će pobjedivši Švedsku Rusija postati priznata europska velesila. Proslavljujući pobjedu u ratu Petar Veliki će se dati okruniti za cara cijele Rusije (do tada je bio car Rusa). OvaOvaj titulanaslov će bitije odmah priznatapriznala od strane PoljskePoljska, PrusijePrusija i ŠvedskeŠvedska, ali ne i odostale ostalihtadašnje tadašnjih državadržave koje će toga prihvatiti tek kasnije prihvatiti. Dominacija Ruskog Carstva nad istočno-europskim zemljama će postati očita svima kada ruske snage nakratko osvajaju [[Berlin]] polovicom [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. Zajedno s uspjesima protiv Poljske, Turske i Švedske, Carstvo će nastaviti prodirati u [[Sibir]] sve do obala Amerike gdje će osvojiti [[Aljaska|Aljasku]].

Napoleonski ratovi predstavljaju u vojno-političkom smislu zlatno doba Ruskog Carstva. Njene trupe će napredovati sve do [[Pariz]]a i Švicarske, a sama država će mirovnim sporazumima dominirati europskom politikom prve polovice [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Samo uz pomoć Ruskog Carstva biva ugušena revolucija u Mađarskoj koja je prijetila propašću [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]]. Ta zastrašujuća vojna nadmoć i nikad skrivene želje za aneksiju velikih dijelova Turske postaju razlog za [[Krimski rat]] tijekom kojega će se Rusiji suprostaviti koalicija Velike Britanije, Francuske, Sardinije i Turske dok će Habsburška monarhija iako formalno neutralna izdati negdašnjeg spasitelja mobilizacijom svojih snaga koje će vezati odgovarajuće ruske snage. Ovaj rat je postao financijska katastrofa za Rusko Carstvo čiji se car [[Aleksandar II., car Rusije|Aleksandar II.]] osjetio prisiljenim prodati Aljasku [[1867.]] radi lakše otplate državnih dugova i kupovine moderne opreme. Shvativši tijekom ovog rata zaostalost Carstva, odlučio je pokrenuti cijeli niz reformi koje će završiti njegovom smrću u atentatu izvedenimkojeg odsu straneizvršili revolucionararevolucionari. Kao odgovor na taj događaj njegovi nasljednici [[Aleksandar III., car Rusije|Aleksandar III.]] i [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]] se vraćaju konzervativnoj politici i opiranju promjena što će dovesti do revolucija [[1917.]] godine.