Španjolska: razlika između inačica

Veći dio pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta (građena od [[prekambrijskog]] i [[Paleozoik|paleozojskog]] kristaličnog [[Stijena|kamenja]] i starih [[kamenac]]a), koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastilju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: [[Kantabrijsko gorje]] i [[Pireneji]] (Pico de Aneto, 3404 m) na sjeveru, a Betijski Kordiljeri ili Andaluzijsko gorje na jugu. Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; središnji dio čini [[Sierra Nevada (Španjolska)|Sierra Nevada]] s najvišim vrhom Španjolske (Mulhacu, 3481 m). Između južnog ruba Mesete (Sierra Morene) i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska [[Geološka depresija|depresija]] uz rijeku [[Guadalquivir]]. Na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pireneja i Kantabrijskog gorja depresija rijeke Ebro (Aragonska dolina). S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjedanjem u [[tercijar]]u. [[Obala]] je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske s mnoštvom zaljeva karakterističnih oblika.